Crijeva, koliko god neprivlačno im bilo i ime i izgled, zapravo su fascinantan senzorni organ. Ona su direktno izložena svemu s čime se susrećemo kroz dan. Kavi, koju je ponovno netko preslatko skuhao. Onom kvazi-obroku koji ste ubacili sebe da ne pregladnite do ručka. Ali i prljavštini s ulice i sapunu kojim ste prali ruke. Sitne molekule svega što vidite oko sebe u tragovima dospijevaju u crijeva, nekad namjerno, a najčešće nenamjerno, priča nam s velikim entuzijazmom Andrija Karačić, specijalizant adbominalne kirurgije u jednoj zagrebačkoj bolnici.
Crijeva sve što osjete javljaju centrali, našem mozgu. Konkretno, živčane stanice unutar stijenke crijeva koje čine najveću nakupinu živčanih stanica unutar jednog organa u našem tijelu, otkud i popularni naziv "drugi" mozak. Komunikacija između mozga i crijeva iznimno je složen proces, zbog čega stručnjaci koriste pojam "os crijevo-mozak" kako bi označili sve mehanizme kojima se ta komunikacija u oba smjera odvija. No, možda bi bolji naziv bio odnOS crijevo-mozak- navodi Andrija, osnivač prvog hrvatskog centra za crijevni mikrobiom.
Kojim jezikom pričaju crijeva i mozak? Najčešće korištena "aplikacija" su zasigurno već spomenuti živčani signali koji putuju optičkim kablom naše utrobe - Nervus vagus, latinski živac lutalica. Ovaj široko razgranati živac koji se anatomski proteže između njih dvoje doslovce je vertikalna okosnica odnosa crijevo-mozak. No, njih dvoje vole komunicirati i upalnim čimbenicima koji luče imunosni sustav, ali i hormonima iz mozga, nadbubrežne žlijezde i probave. Adrenalin, kortizol, inzulin. Dok, naime, nismo razvili biotehnološke metode za brojanje mikroskopskih podstanara, od nas su se uspješno skrivale stotine trilijuna mikroorganizama u našim crijevima. Ova ekipa ovisno o dostupnosti informacija iz naše okoline, bilo to preslatka kava, nesretan međuobrok ili ulična prljavština, generira kemijske signale kojima crijeva našem mozgu pričaju o našim životnim okolnostima, sretnim i manje sretnim.
Briga o crijevima nije samo za ljude koji se bore sa zatvorom i hemoroidima. Svi smo mi iskusili kako je to kad odnos crijevo-mozak doživljava neku krizu. Pritom je nervoza zbog gladi i najbenigniji primjer. Nadutost, osjećaj težine i otekline, nespecifični grčevi i bolovi u trbuhu koji dođu i prođu. Ove tegobe, koje stručnjaci redovito etiketiraju jednostavno kao sindrom iritabilnog kolona i slegnu ramenima, često su zapravo posljedica poremećenog odnosa crijeva i mozga. Kako potaknuti crijevni mikrobiom da ne kvari odnos crijevo-mozak? Tako što ćemo mu dati ono što voli! Koje su to životne navike koje možete usvojiti kako bi jezik crijevnih bakterija u odnosu crijevo-mozak bio jezik ljubavi?
1. Običnu salatu zamijenite prilogom od ukiseljenog povrća – kiselog kupusa, repe ili kimchija. Ova korejska inačica našeg dobrog, starog kiselog kupusa konzumira se širom jugoistočne Azije. Triput dnevno! Za doručak, ručak i večeru. A mi skidamo kiseli kupus sa sarme za Božić. Ukiseljeno, fermentirano povrće sadrži "dobre" bakterije kao što je Lactobacillus rhamnosus, koja znanstveno dokazano može lučiti kemijske signale, primjerice GABA-u, koji mozgu poručuju kako je u crijevima sve u redu. Priredite svojim crijevima svaki dan blagdan. Ionako nitko ne voli zaista jesti rikulu.
2. Nemojte nikad antibiotik uzimati na svoju ruku. Antibiotici su jedni od najučinkovitijih lijekova. No, unutar crijeva i preučinkoviti jer neselektivno uništavaju i "dobre" i "loše" bakterije. Dugotrajna primjena antibiotika povezana je sa značajnim povećanjem rizika za razvoj anksioznosti i depresije, ali i smanjenjem kognitivnih funkcija kao što su koncentracija i pamćenje, kažu mnoge studije. Zato se antibiotici zaista smiju samo piti ako je liječnik to indicirao. Jer ništa nije gore kad je riječ o odnosu crijevo-mozak od siromašnog crijevnog mikrobioma koji nema sredstava na mikrobnom računu za poslati poruku. A kamoli poziv.
3. Opustite se uz čašicu domaćeg kefira. Najčešće se alkohol koristi za opuštanje živčanog sustava. No, s druge strane alkohol djeluje kao "dezinficijens", također ubija crijevne bakterije, što dovodi do povećane propusnosti crijeva. Ako se dugoročno želite oporaviti od stresa, najbolji je način udomiti nekoliko živih probiotskih bakterija koje će vam zahvaliti stvaranjem pozitivnih kemijskih poruka. Ako vam kefir, kiselo mlijeko ili jogurt nikako ne odgovaraju, iskušajte neke od ciljanih formulacija probiotskih bakterija za stres. Djelovanje ovakvih ciljanih formulacija po pitanju kvalitete života i stresa je znanstveno dokazano, zaista nisu samo pretenciozni reklamni navodi, tako da za to upitajte svog ljekarnika.
4. Nemojte nikad izbaciti neku namirnicu ili skupinu namirnica na svoju ruku na duže vrijeme. Ključ uredne proizvodnje kemijskih signala za priču crijeva i mozga je raznolikost crijevnih bakterija. Ako ostanete bez određenog broja vrsta, smanjuje se i raznolikost kemijskih signala te tako možete ostati na jednoj jedinoj poruci: "Imamo problem!". Iako ćete vjerojatno iskusiti pozitivne promjene u funkcioniranju probave i tijela ako izbacite određene namirnice, vrlo je bitno nadoknaditi ono što ste hotimično uskratili svojim crijevima. Zbog toga dugoročne prehrambene restrikcije uvodite samo u konzultaciji s nutricionistom ili liječnikom.
5. Brinite se o vašim crijevima kao što se brinete o drugim dijelovima tijela. Imate neke upalne ili alergijske probleme s kožom i već godinama tražite kombinaciju kozmetičkih proizvoda kojom ćete ih se već riješiti? Imate problema s prekomjernom tjelesnom masom, pa iskušavate dijete i preparate s kojima vam se brzo vrate kile? Ili pak trošite sredstva na dodatke prehrani kako biste napokon dobili tu žarko željenu mišićnu masu? Vjerojatno, jer ne djelujete na uzrok. Danas je sasvim normalno trošiti ogromna sredstva na dijelove tijela kao što su koža, masno tkivo ili mišići. A crijeva tretiramo kao onaj prijemno-otpremni sustav. A zamislite da ste svu tu energiju, trud i sredstva uložili u zdravlje crijeva?