BRANISLAV KOCMAN

KIRURG KOJI JE PRESADIO PRVU I 1000. JETRU U HRVATSKOJ 'Za prvu smo operaciju jedva pronašli pacijenta i donora...'

 EPH
Entuzijazam dvojice kirurga bio je početak programa zahvaljujući kojem su stotine ljudi u RH dobile novu šansu za zdrav život

Transplantacijski tim KB-a Merkur, predvođen primarijusom dr. Branislavom Kocmanom, jučer ujutro izveo je 1000. transplantaciju jetre. Riječanki u dobi od 59 godina s dijagnozom ciroze jetre presađena je jetra 55-godišnje žene, također iz Rijeke, koja je doživjela moždani udar.

- Operacija je trajala nešto više od tri sata, pacijentica je u intenzivnoj i oporavlja se - kaže dr. Kocman koji je prije 17 godina, u listopadu 1998., zajedno s kolegom dr. Leonardom Patrljom vodio i prvu transplantaciju jetre u Hrvatskoj.

Ta prva transplantacija bila je rezultat entuzijazma dvojice liječnika.

Sami platili put

- Kirurgija jetre tada je bila u Hrvatskoj na niskim razinama, naši su pacijenti uglavnom išli u Ljubljanu. Kolega Patrlj i ja, koji sam tada imao 40 godina, odlučili smo skupiti novac i 1997. godine otići u Pariz učiti od najboljih - priča.

Išli su o svojem trošku, sponzora su našli samo za avionsku kartu.

- Nakon mjesec dana učenja znali smo da smo mi sposobni raditi većinu onoga što smo vidjeli. Vratili smo se i krenuli u akciju - prisjeća se. Prvo je trebalo formirati tim - jedva su uspjeli namaknuti sredstva da anesteziologe pošalju na obuku u Berlin. Prije operacije trebala im je vježba. - Kupovali smo sami svinje, sjećam se da je kilogram bio 12 kuna, te vježbali na tim svinjama na Veterinarskom fakultetu za nekakvu sitnu naknadu - priča.

Budući da su se u Hrvatskoj već radile transplantacije bubrega, vjerovali su da će lako naći donore jetre od tih istih donora bubrega. Ono na što su naišli, kaže, bio je nevjerojatan šlamperaj.

- Dio organa koji se kod nas nisu presađivali išli su Talijanima i Nijemcima, a dio je jednostavno propadao. I prvog pacijenta i prvog donora našli smo preko privatnih veza, zvao sam kolege i govorio im što želimo raditi te da nas zovu kad imaju mogućeg donora - govori.

Poziv je stigao u listopadu 1998. godine iz Pule, gdje je obitelj mlađe muške osobe donirala organe. Dr. Kocman i ekipa helikopterom su krenuli u Pulu, gdje je izvršeno vađenje jetre, ali nisu mogli natrag zbog nevremena. A postoji ograničeno vrijeme u kojem donirani organ mora stići do pacijenta.

Prvu jetru našli u Puli

- Išli smo natrag kombijem i jedva stigli. Cijeli je postupak trajao 24 sata - priča. Pacijent je bio 60-godišnjak iz Varaždina, rodnoga grada dr. Kocmana. Na žalost, umro je 24 dana nakon operacije.

Trebale su, kaže dr. Kocman, dvije-tri godine dok se mreža donora i pacijenata nije ustalila. Prekretnica je bila uključivanje u Eurotransplant 2007. godine, koji je, kaže, Hrvatsku pozvao jer je tada imala dosta donora. - I mi smo imali koristi, jer smo konačno preuzeli jasne šeme i protokole postupanja - priča.

Hrvatska danas ima 34 do 35 donora na milijun stanovnika, po čemu je na samom vrhu Europe. Godišnje se obavi oko 100 transplantacija jetre, a pacijenti iz Hrvatske imaju najveće šanse dobiti jetru i bubreg na svijetu. Uspješnost je u rangu najbolje svjetske prakse: između 75 i 80 posto pacijenata preživi pet ili više godina nakon transplantacije.

- Imali smo stvarno strelovit uspjeh - kaže dr. Kocman, koji je jučer, dva sata nakon operacije, pomagao svojem 29-godišnjem sinu u renoviranju stana.

Strelovit uspjeh

- Baš postavljam vodu - kaže uz smijeh.

- Nakon 1000 operacija ili je posao postala rutina ili niste sposobni za ovo - kaže. Prvih 20 - 30 pacijenata, kaže, tim je praktički sam pronašao. Danas je rutina važna za uspjeh, no, kaže, ipak postoje slučajevi kad ne može posao obaviti rutinski: “Kad mi dođe mlada osoba, s grdim karcinomom ili kad mi dovedu dijete iz Klaićeve... Ne može čovjek ostati ravnodušan ni da obavi 100.000 operacija”.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
19. rujan 2024 10:20