HRVATSKI STRUČNJACI 'Mladić iz Velike Britanije nije oslijepio od pomfrita, nego od novog opasnog poremećaja ARFID-a'

Svake 62 minute najmanje jedna osoba na svijetu umre zbog posljedica poremećaja prehrane. No to nisu samo anoreksija, bulimija i pretilost na kojima je često naglasak.

Jedan od poremećaja prehrane koji je sve prisutniji kod djece i mladih je i restriktivni poremećaj unosa hrane (Avoidant Restrictive Food Intake Disorder - ARFID).

Život na pomfritu

Upravo je od toga bolovao onaj 17-godišnji tinejdžer iz Velike Britanije koji je ostao gluh i slijep jer je više od deset godina živio na pomfritu, grickalicama, bijelom kruhu i prerađenom mesu o kojem su se ovih dana raspisali svi svjetski mediji. I ne, on nije imao višak kilograma. Izgledao je normalno i zdravo. I nije jeo nezdravo zato što su ga roditelji zanemarivali. On je bio bolestan. Vjerovao je da će se ugušiti i umrijeti ako pojede mrkvu, brokulu ili jabuku. Smetao mu je okus, tekstura, miris ili izgled određene hrane. Govorio je kako ne voli teksturu voća i povrća. Tako je bilo još od osnovne škole.

Nitko se nije previše zabrinuo. Nitko nije prepoznao simptome. Nitko nije postavio pravu dijagnozu. Za mnoge, on je bio samo razmaženo dijete. Izbirljivo.

Tek kada je navršio 15 godina, kada je bio preumoran za svoju dob, kada su mu se pogoršali vid i sluh, liječnici su njegovu stanju poklonili više pozornosti i istraživanja. Ustanovljeno je da ima restriktivni poremećaj unosa hrane.

Njegova loša prehrana je rezultirala nedostatkom niza vitamina i dovela je do toga da je razvio stanje koje se naziva nutritivna optička neuropatija koja rezultira oštećenjem vidnog živca, što dovodi do sljepoće, a stanje je prvotno uzrokovano nedostacima vitamina B1, B2, B3, B6, B9, B12, zajedno sa željezom, kalcijem, magnezijem i bakrom.

- Avoidant Restrictive Food Intake Disorder je prilično nova dijagnoza koja u širem smislu spada među poremećaje hranjenja, a tek se posljednjih godina o njoj počelo više govoriti, pisati, istraživati. Često se miješa s anoreksijom ili bulimijom. Tinejdžer iz slučaja koji je potresao javnost jeo je prehranu bogatu ugljikohidratima, što je tipično za ovaj poremećaj, oboljeli u principu jedu i dodatno zaslađenu hranu s malo ili bez proteina, mliječnih prerađevina i povrća. Mogu biti mršavi, debeli ili čak uredne težine. Kod djece i adolescenata ovaj se poremećaj očituje manjkom vitamina koji se ne unose hranom prvenstveno vitamina B, A, C, D, K i folata. Manjak vitamina B uzrokuje teška neurološka oštećenja, vitamina D osteoporozu, a C skorbut, objašnjava doktor Miroslav Dumić, endokrinolog, dijabetolog i pedijatar.

Neja Markičević / CROPIX

Miroslav Dumić

Što kažu statistike

Osim razumijevanja simptoma, uzroka, zdravstvenog rizika i mogućnosti liječenja restriktivnog poremećaja unosa hrane (ARFID), također je važno istaknuti i nalaze statistike vezane uz ovu relativno novu dijagnozu koja je prepoznata tek 2013. godine. ARFID je češći kod djece i mladih adolescenata, često je povezan s prisutnošću određenih dijagnoza, među kojima se ističu anksioznost, hiperaktivnost i autizam. Skloniji su mu dječaci od djevojčica, a iako se ARFID još uvijek proučava i nema mnogo stručnih radova, preliminarne procjene govore da bi mogao utjecati na čak pet posto djece. Unatoč sve većoj prisutnosti, ova dijagnoza je za mnoge liječnike još uvijek nepoznanica.

Tako je istraživanje provedeno u Kanadi 2015. godine pokazalo da 63 posto pedijatara i subspecijalista pedijatara nije bilo upoznato s dijagnozom ARFID-a, a da se u mnogo slučajeva propušta ili kasno postavlja ova dijagnoza potvrdio nam je i sam doktor Dumić.

Važno je i napomenuti da je ARFID mnogo više od samo “izbirljive prehrane” ili dječje razmaženosti u hranjenju, stoga ako dijete učestalo odbija određene namirnice, to je alarm za uzbunu.

- Djeci koja su izbirljiva potrebno je čak deset puta ponuditi određenu vrstu hrane ili novo jelo prije nego što ga prihvate - rekla nam je Sara Cobal, magistra nutricionizma i voditeljica programa Petica - igrom do zdravlja koji se provodi od drugog do četvrtog razreda nekih zagrebačkih osnovnih škola. Cilj programa prevencija je pretilosti u djece školske dobi, a razlog pokretanja programa zabrinjavajući su statistički podaci koji pokazuju da 33% dječaka i 20% djevojčica ima prekomjernu tjelesnu masu ili je pretilo, a uočene su i zabrinjavajuće prehrambene i životne navike u djece: samo 58% dječaka i 60% djevojčica doručkuje svakog radnog dana, 45% dječaka i 46% djevojčica konzumira voće najmanje jednom dnevno, a tek se 39% dječaka i 26% djevojčica bavi umjerenom do intenzivnom tjelesnom aktivnošću, najmanje 60 minuta tijekom dana.

Korisni trikovi

- U sklopu programa radimo s djecom u dobi od 7 do 10 godina, a naučili smo da prehrambene navike djeca steknu u kućanstvu, a potom se iste mogu uočiti i za vrijeme školskih obroka. Uvijek ima pojedinaca koji će biti izbirljivi, no roditelji mogu puno toga učiniti. Educirati se i svojim primjerom djetetu pokazati da je važno jesti voće i povrće te druge hranjive namirnice, a namirnice bogate solju, jednostavnim ugljikohidratima i/ili zasićenim masti smanjiti - objašnjava Cobal te dodaje da postoji i par trikova kako pridobiti djecu da prihvate toliko neomiljeno voće i povrće.

- Uvijek pomaže ako su tanjuri što šareniji te ako je voće i povrće nasjeckano primjerice na štapiće ili kockice kako bi djeci bilo što jednostavnije konzumirati ih - savjetuje nutricionistica Cobal. Izbirljivost u odabiru namirnica može biti i znak poremećaja prehrane, no Cobal kaže da iz osnovnih škola s kojima surađuju nemaju povratnu informaciju o prisutnosti poremećaja u prehrani obzirom da se oni najčešće javljaju u adolescentskoj dobi.

- Bilo kakve drastične dijete, namjerno izostavljanje pojedinih namirnica iz svakodnevne prehrane (meso, riba, mliječni proizvodi) može rezultirati teškim posljedicama, bez da je takav odabir režima rezultat poremećaja u prehrani.

Ili obrnuto, uzimanje velikih količina proteina u formi shakeova i prašaka što prakticiraju mladi, također može znatno pogoršati zdravstveno stanje - objašnjava dr. Dumić.

- Pri liječenju ARFID-a svakako je nužan timski pristup i to endokrinologa, nutricionista i vrlo često psihologa i/ili psihijatara - zaključuje Dumić.