HRABRI PALČIĆ 'Moj Bepo rođen je sa 1000 grama, nismo znali hoće li preživjeti, a gledajte ga sad!'

U splitskoj obitelji Bošnjak raste pravo malo medicinsko čudo. Dvoipolgodišnji Bepo danas je potpuno zdrav dječak visok 92 centimetara i težak 13 kilograma koji se ni po čemu ne razlikuje od svojih vršnjaka. A to je čudo u koje je prije dvije godine malo tko vjerovao. Bepo je, naime, "palčić", rođen sa samo 1060 grama i 38 centimetara.

- Naš palčić rođen je 21. svibnja 2012. godine u 27. tjednu inače vrlo uredne trudnoće - priča Bepova mama Jelena Bošnjak (27).

Jutarnji.hr ima rubriku Jutarnji doktor kojoj možete pristupiti na adresi doktor.jutarnji.hr

- Nakon što sam hitno primljena u splitsko rodilište, donesena je odluka da moram na hitan carski rez. A nakon poroda uslijedio je šok. Kako mamu pripremiti na tako malo dijete? Teško... Doktori su nas s razlogom pripremali na najgore.

- Cijela obitelj bila je u šoku i nevjerici. Oni su, kao i ja, bili užasnuti razvojem događaja u kojem su nam doktori rekli da su Bepove šanse za preživljavanje minimalne, a ako i preživi, da će imati problema u fizičkom i mentalnom razvoju - kaže Jelena i dodaje:

- U bolnici na neonatologiji proveli smo 75 dana, od toga je 60 dana Bepo proveo u inkubatoru na odjelu intenzivne njege, a 15 dana u krevetiću. Nažalost, na neonatologiji je dopušteno biti uz dijete samo jedan sat na dan i to nam je jako teško padalo. U tih sat vremena pričali smo mu, mazili ga, veselili se svakom njegovom pokretu, molili se za njega..., a potekla bi i pokoja suza.

Moram biti iskrena, nisam mogla ni zamisliti da takvo malo čudo može preživjeti. Da toliko snage ima u njemu da se izbori za život. Gledajući ga onako sitnoga, osjećala sam se tako jadno, tužno i nemoćno. Stojim pored njega, a ne mogu mu pomoći - kaže mama Jelena.

Jutarnji.hr ima rubriku Jutarnji doktor kojoj možete pristupiti na adresi doktor.jutarnji.hr

- Na samom početku strahovali smo hoće li uopće preživjeti, hoće li samostalno disati, hoće li unutarnji organi funkcionirati, a kasnije, što je vrijeme više odmicalo, bojali smo se hoće li prohodati, progovoriti, progledati. Napredak je tekao puževim korakom. Nakon izlaska iz bolnice počeli smo s vježbama u Poliklinici za rehabilitaciju osoba sa smetnjama u razvoju na Mejama, zatim smo svakih nekoliko mjeseci morali posjećivati neuropedijatra, fizijatra i okulista, pod čijim je nadzorom i danas - kažu Jelena i Branimir, savjetujući roditeljima palčića da vjeruju u svoju djecu, jer su ta mala, predivna stvorenja puno izdržljivija i jača nego što možemo i zamisliti.

Na drugu trudnoću odlučili su se tek kad su vidjeli da ih njihov palčić, kako kažu, više ne treba 100 posto.

- Moja druga trudnoća bila je drukčija od prve od samog početka. Prva tri mjeseca sam krvarila, a zatim u 26. tjednu dolazi do skraćivanja cerviksa i prijetnje za još jedan prijevremeni porod. Nije mi bilo nimalo lakše, dapače, bilo mi je teže jer sam već bila upoznata s mogućim teškoćama i znala sam što će me čekati u slučaju prijevremenog poroda. Nisam se osjećala spremno da ponovo prolazim kroz taj težak životni period. Slušajući doktorove upute o strogom mirovanju i vjeri u Boga, dogurala sam do samog termina i rodila se Rita - kaže Jelena.

Danas je, kako kaže, presretna, ponosna majka dvoje divne djece.

- Uživamo u svakom njihovom pokretu, u svakoj izgovorenoj riječi, u svakoj nestašnosti... Vrijeme s njima provodimo šećući, igrajući se, pjevajući, ali ne prođe ni jedan dan, a da se ne sjetimo perioda koji je Bepo proveo u bolnici. Ali danas se toga prisjećamo s osmijehom na licu, jer pokraj sebe imamo jedno malo - veliko čudo. Našeg pobjednika i heroja, koji sa samo dvije godine i pet mjeseci ne kasni za svojim vršnjacima ni u čemu i koji priča i pjeva - kažu ponosni roditelji Bošnjak.