Influenceri, političari, fitness treneri, umjetnici, pa i ljudi iz naše okoline; kolege iz školskih ili fakultetskih dana, poznanici... Lica su to koja pratimo na svojim društvenim mrežama, koja nas mogu inspirirati, ali isto tako – priznajmo si – i iritirati.
Obratimo li pažnju na svoje emocije koje nam se javljaju dok scrollamo Instagramom, sigurno će neke od njih biti negativne. Zanimljivo je da, iako nas neki od ljudi čije smo živote svojevoljno odlučili pratiti preko interneta ljute, nerviraju, provociraju, i dalje ne odlučujemo kliknuti "unfollow". Radi se o pojavi koju na engleskom zovu "hate-follow", što bismo mogli prevesti kao "praćenje iz mržnje". Neki ljudi pokušavaju objasniti da su skloni takvome ponašanju iz navike, ali i činjenice da im uvid u život nekoga koga ne vole donosi određenu satisfakciju jer, primjerice, mogu screenshotati objave nad kojima se zgražaju pa se s njima rugati u grupnim inboxima u svrhu zabave.
Psihoterapeutkinja Sally Baker za Independent objašnjava da se ovaj fenomen javlja zato jer su emocije ljubavi i mržnje u našem mozgu neraskidivo povezane.
- U suštini, mozak ih jednostavno ne razlikuje. Kada intenzivno posvetimo pažnju nekom subjektu, to je okidač za lučenje oksitocina, serotonina i dopamina. Hormoni za dobar osjećaj se otpuštaju kad ste emotivno involvirani, neovisno o motivaciji, a posljedica toga je takav rasplamsani emocionalni odgovor – govori Baker.
Ovaj je negativni ciklus vjerojatno i više došao do izražaja u pandemijsko vrijeme u kojem smo zalijepljeni za ekrane Istraživanje GlobalWebIndexa pokazuje da generalni porast korištenja društvenih mreža iznosi deset posto u odnosu na isti period prošle godine.
Ni ne čudi onda da neki korisnici postaju opsesivni: danas se sve može saznati online – od toga tko je prekinuo vezu, tko oćelavio, tko promijenio posao ili našao novi hobi. U slučajevima kada onima koje "hejtamo" baš i ne ide od ruke, naš ego divlja, no u obrnutim situacijama često dolazi do ljubomore.
Stručnjakinja za digitalni marketing Charlotte Sheridan objasnila je tu pojavu.
- Prije društvenih mreža, bilo je važno što će naši susjedi misliti o nama. Sada je, pak, ukinuta ta barijera u kojoj se ne zna što radite kada ste u svojoj kući. Kakav ste roditelj, što ste odjenuli, stvarate li uspomene – svaki aspekt života je vidljiv na mrežama – kaže, dodajući da su društvene mreže osmišljene tako da većina nas želi pokazati svoje najbolje lice, što stvara veliki pritisak.
No, iako je praćenje iz mržnje relativno nov pojam u digitalnom svijetu, takav je poriv postojao i prije interneta.
- Novine, radio, televizija, sve su to mediji koji su omogućavali ljudima da imaju svojevrsne odnose prema drugima koje nikada nisu upoznali, a vjerojatno ni neće – kaže Martin Farr, profesor na Newcaste Universityju, dodajući da su oduvijek ljudi slali svoja pisma ili komentare na osobe koje su viđali u medijima.
- Razlika u tom fenomenu danas je u tome što je potrebno puno manje truda da se prema nekoj individui usmjeri mržnja. Ne morate odlaziti u dućan i kupovati žutu štampu kako biste vidjeli na koji način netko od sebe radi budalu – kaže.
No ovakva vrsta "hejtanja" ima i svoje dobre strane.
- Mislim da je poželjno biti izložen mišljenjima i ponašanjima s kojima se možda i ne slažemo. Različiti polovi postoje i dobro je da smo ih svjesni, bolje nego da se pretvaramo da ih nema – govori profesor.
Mržnja, dakle, nije nužno nepoželjna, ona je normalna ljudska emocija, no opet treba osvijestiti koliko ju često osjetimo. Savjet stručnjaka? Ukoliko stvari izmaknu kontroli, ugasite mobitel.