Avril Lavigne ovih se dana obratila svojim obožavateljima pismom u kojem je objasnila da je njezin višegodišnji izostanak sa scene bio posljedica borbe s lajmskom bolesti.
- To su bile najgore godine mojega života jer sam prošla kroz brojne fizičke i emocionalne bitke. Uspjela sam pretvoriti tu borbu u glazbu na koju sam jako ponosna. Pisala sam pjesme u svojem krevetu i na kauču, a većinu sam ih ondje i snimila. Riječi pjesama koje su opisivale moje iskustvo izlazile su iz mene bez previše truda. Doista... glazba je pomogla da se izliječim i ostanem živa - emotivna je bila Avril, koja je kasnije i zahvalila fanovima što su toliko strpljivo čekali da “se bori u najvećoj bitci svojeg života”.
U nastavku poduljeg pisma detaljnije je opisala svoju mračnu borbu.
- Prihvatila sam smrt i osjećala da mi se tijelo gasi. Osjećala sam se kao da se utapam. Nisam mogla disati. Molila sam se Bogu da mi pomogne da dignem glavu iznad vode i vidim kroz oluju. Približila sam mu se. Majka me držala. U njezinim sam rukama napisala prvu pjesmu koju ću objaviti kako bih ispričala svoju priču - podijelila je, dalje objašnjavajući da bi najviše voljela ostaviti sve to iza sebe, ali da smatra svojom odgovornošću potaknuti javnost na ozbiljnost lajmske bolesti, drugog naziva borelioza, do koje može doći zbog naoko bezazlenog ugriza krpelja.
Po tom će pitanju, najavila je, poduzeti i konkretne poteze. Za sada je na svoju web stranicu postavila korisne linkove koji informiraju o prevenciji bolesti te nude kontakt liječnika koji su poznati po svojim točnim dijagnozama, pravodobnom prepoznavanju i liječenju lajma. Uskoro će se baciti na suradnju s najboljim svjetskim znanstvenim timovima koji pokušavaju povećati prevenciju od bolesti i pronaći lijek, a u istu će svrhu skupljati i novac.
Neobičan osip
Od lajmske su bolesti, koju izaziva bakterija Borrelia burgdorferi, bolovali ili još boluju brojni poznati, među kojima su Ben Stiller, Kelly Osbourne, Alec Baldwin, Shania Twain, Anwar i Bella Hadid te Debbie Gibson. U Hrvatskoj godišnje ima 300 do 400 slučajeva zaraze Borrelijom burgdorferi, a jedna od zaraženih bila je i naša pjesnikinja Dorta Jagić.
- Nakon proljetne šetnje Maksimirom na stopalu lijeve noge primijetila sam neobičan osip koji se širio, a noga mi je počela oticati. Kada je već bilo prilično nateklo, otišla sam na hitnu, no rekli su mi da je riječ o običnom dermatitisu. Tako sam čak išla na put u Francusku, a nakon povratka ponovno sam otišla na hitnu - prisjeća se Jagić, koja se zatim uputila specijalistu, što je također prošlo bez konkretne dijagnoze. Nagađalo se da je riječ o poremećajima limfe, dok je bakterija u njoj hvatala maha. U međuvremenu se na posao vratila njezina liječnica opće prakse, kojoj je donijela sve prethodne nalaze zbunjenih liječnika.
- Ona je odmah prepoznala o čemu se radi i prepisala mi je tri tjedna terapije doksiciklinom, antibiotikom. Oteklina se odmah smanjila, no prerano smo se razveselile. Bakteriji je potrebno oko dva ili tri mjeseca da uđe u tkivo i postane kronična, uđe na mjesta iz kojih je se ne može izvući. To se dogodilo kod mene, i dalje sam se borila s mnogo simptoma - bolovima u cijelom tijelu, posebno u zglobovima i blizu mjesta ugriza. Nešto slično gripi - objašnjava nam pjesnikinja, koja je pomoć potražila u jednoj klinici u Njemačkoj. Ondje je, nastavlja, mnogo i naučila o samoj bolesti, bakteriji i njezinu liječenju.
Grčevi u rukama
- U Njemačku sam otišla jer sam se prepala paralize. Mislila sam da neću moći hodati, a i ruke su mi se jako grčile. Tri sam tjedna intravenozno primala antibiotik, što mi je, smatram, mnogo pomoglo - prisjeća se. Svakodnevno ima bolove u zglobovima, što je, objašnjava, “kao neka vrsta reume ili groznice”, a pri liječenju u inozemstvu je vidjela slučajeve u kojima je bolest ostavila mnogo veće posljedice nego kod nje.
- Gotovo svi imaju kronični umor, a ostali su simptomi prilično individualni, ovisno o tome gdje bakterija ode. Neki uopće ne mogu slušati razgovore, glazbu, ne mogu pričati, fotoosjetljivi su. Nekima to ode na psihu, nekima na srce, a u slučaju toga se odmah umire - napominje Jagić, dodajući da postoji čak 39 sorta opasne bakterije te da je u Njemačkoj naučila da su najopasnije one u skandinavskim zemljama, dok su ove kod nas umjereno opasne. Danas, četiri godine nakon što je počela njezina borba s lajmskom bolesti, Jagić je i dalje pozitivna na postojanje bakterije u organizmu, ali se trudi živjeti zdravo kako bi joj se organizam što srčanije borio.
- Nastojim živjeti zdravo pa ne jedem ništa slatko da ne hranim bakteriju. Antibiotici su mi se već počeli gaditi, a i bilo me strah da mi ne naprave veću štetu nego korist, tako da ih već neko vrijeme ne pijem. Primijetila sam da mi se tijelo samo bori. Pijem vitamine i trudim se da, ako već ne mogu ozdraviti, popravim stanje - otkriva Jagić, koju ljuti činjenica da neki hrvatski liječnici tvrde da kronična borelioza ne postoji, zbog čega se događa da pacijente koji dolaze s različitim problemima šalju pogrešnim specijalistima (npr. pacijenta s bolovima u nozi šalju fizioterapeutu), zbog čega ne dolazi do dovoljno ranog otkrivanja bakterije i njezina istrebljenja iz organizma.
S njom se borila i naša glazbenica i blogerica Anđa Marić, koja se u svojem liječenju umjesto bolničkim centrima okrenula informiranju o holističkim pristupima zdravlju.
- Nakon što su mi postavili dijagnozu, shvatila sam da me nikada nije ubo krpelj, nego da sam bakteriju očito naslijedila od mame ili bake, koje su živjele na selu. Imala sam problema s bakterijom i neurotropnim virusima koji miruju dok je imunitet jak, tako da nisam imala nikakvih problema do perioda života u kojem sam mnogo išla po sudovima, bila u frci, u fight modeu. Tijelo se tada spremalo na bijeg ili na borbu. Imunitet mi je bio na nuli i napale su me bolesti s kojima su drugi mogli normalno živjeti. Imala sam upalu kompletne leđne moždine i mozga - ističe Marić, kojoj su liječnici tada predviđali prilično mračan razvoj bolesti. - Rekli su mi da imam najgori tip multiple skleroze i da do 2014. neću moći ustati iz invalidskih kolica. Sada, kako sređujem život i kako sam sve mirnija, i zdravlje mi ide na bolje.
Trenutačno nemam nikakvih problema i na putu sam ka ozdravljenju. Vjerujem da su uzroci svih bolesti psihosomatski. Po meni je glupost reći da neka bolest danas nije izlječiva. Živim u 21. stoljeću i odlučila sam naučiti sve o neuroplastičnosti, epigenetici, psihoneuroimunologiji i utjecaju duha na tijelo i prijeći preko svih zdravstvenih problema, što sam i uspjela - iskrena je Marić, koja je baš o iskustvima s lajmskom bolesti pisala u svojem posljednjem postu bloga.
Užarene igle
S ubodom zaraženog krpelja iskustvo je imao i Tomislav Kukec, novinar portala 100 posto. S planinarenja Medvednicom prije šest godina vratio se s neočekivanim suvenirom - rastućim crvenilom na leđima.
- Čim sam došao liječnici, rekla je da je riječ o krpelju i odmah me uputila u bolnicu. Infektolog mi je izmjerio temperaturu i obavijestio me da bolujem od lajmske borelioze - prisjeća se Kukec. Nakon što je dobio kutiju Sumameda, zaputio se na poslovni put u Split, a tek su ga tamo dočekali pravi simptomi - specifični bolovi u nogama, od kojih “imaš osjećaj da te probadaju užarene iglice”. Otišao je u KBC Split. - Tamo je liječnik oko mene okupio cijelu vojsku studenata. To im je bio valjda jedini slučaj lajmske bolesti u posljednjih 30 godina. Doista je rijetka bolest.
Dobio je antibiotike, a nakon toga više nije imao problema.
Svake godine u Hrvatskoj ima oko 500 oboljelih
Najprije crvenilo na koži, potom su mogući i problemi sa zglobovima, pa jake glavobolje, ukočeni vrat, slabost u udovima, u nekim slučajevima i nepravilan srčani ritam, sve to može biti posljedica ugriza zaraženog krpelja, odnosno simptomi Lajmske borelioze. Riječ je o bolesti koja se prvi put registrirala sredinom sedamdesetih u SAD-u, točnije gradu Lyme, po kojem je i dobila naziv. Uočilo se da djeca tijekom ljeta, nakon što su imala osip koji je bio posljedica ugriza krpelji, zaraženih bakterijom Borrelia burgdorferi, razviju artritis. Ubrzo se uvidjelo da lajmska borelioza postoji i u europskim zemljama, pa tako i u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, ali i na drugim kontinentima. Procjene govore da od nje godišnje oboli stotinjak tisuća osoba u svijetu.
U Hrvatskoj se prosječno godišnje bilježi petstotinjak oboljelih. A tko je zapravo najugroženiji? Prije svega šumski radnici, ali i rekreativci koji vole boraviti u šumi, posebno ljeti. Naime, baš krpelji vole vlažnu šumsku sredinu, gdje se zadržavaju osobito na otpalom lišću, grmovima te visokoj travi. Na mjestu ugriza krpelji na koži se pojavljuje crvenilo, a promjer može biti i veći od 5 centimetara. Pacijent također može imati i glavobolju, vrtoglavicu, bolove u zglobovima i mišićima... Problem je ako se bolest ne liječi jer zaraženi mogu nekoliko mjeseci kasnije imati bolne i otečene zglobove, odnosno artritis, a podaci govore o tome da 10 do 20 posto neliječenih dobije kroničnu bolest zglobova. Jednako tako mogu se pojaviti i neurološki problemi, sve do meningitisa te srčane aritmije... Sve to govori u prilog tome da je nakon ugriza krpelji nužno učiniti potrebne pretrage kako bi se izolirala bakterija i krenulo antibiotsko liječenje, odnosno spriječile teže posljedice. No infektolozi kažu kako je ipak najbolja prevencija, odnosno izbjegavanje područja za koja se zna da su endemična za krpelji, osobito u ljetnim mjesecima. Međutim, ako se ipak kreće u prirodu, nužno je nositi duge hlače i košulje s dugim rukavima, na glavi šešir ili barem kapu, a dobro je nanijeti na kožu i neko sredstvo protiv insekata. Naravno, nakon boravka u prirodi kod kuće treba napraviti “pregled” kože kako bi se isključio ugriz krpelji. (Goranka Jureško)