Njihov simpatičan izgled ih čini jednim od najomiljenijih životinja za lovce koji ih love radi njihovog krzna, ali i za kućne ljubimce. No, za držanje ovakvog ljubimca morate imati posebnu dozvolu nadležnog ministarstva.
Prilagodbe na ekstremne uvjete života u pustinji su joj duge noge, uške i rep preko kojih se oslobađa toplina i tako lisica hladi tijelo. Sluh i vid su joj dobro razvijeni. Krzno joj je žućkaste do svijetlosmeđe boje što joj omogućuje da se dobro uklopi u pustinjski okoliš. Pustinjska dugouha lisica aktivna je noću, a dane provodi u brlozima koje iskopa u tlu. Po načinu ishrane je svejed i hrani se malim glodavcima, gušterima, kukcima i jajima. U nedostatku pitke vode jede i biljnu hranu, poput lišća, korijenja ili plodova te na taj način namiruje potrebu za vodom.
Ova vrsta lisice živi u malim skupinama. Pari se tijekom siječnja i veljače nakon čega obično ima od 2 do 4 mladunca o kojima oba roditelja brinu još oko 6 mjeseci. U prirodi može doživjeti oko 10 godina, a u zoološkim vrtovima do 12 godina.
Prema trenutačno važećim zakonskim odredbama pojedina biljna i životinjska vrsta koja uživa zaštitu Države je vrsta koja je zaštićena ili ugrožena ili rijetka. Tako da za ovakvu malu lisicu, kao ljubimca, morate imati posebnu dozvolu. Strogo je zabranjena svaka radnja kojom je se ometa i uznemiruje u njenom prirodnom životu i slobodnom razvoju (rastjerivanje, proganjanje, hvatanje, držanje, ozljeđivanje i ubijanje te oštećivanje njihovih gnijezda, legala ili obitavališta). Zabranjeno je i prikrivanje, prodaja, kupnja i otuđivanje ili pribavljanje na drugi način zaštićene biljke i životinje, kao i prepariranje.
Više o ovoj životinjskoj vrsti možete saznati i od djelatnika Zoološkog vrta u Zagrebu.