Sam je kraj Skijaške patrole Jutarnjeg lista, ostalo je još samo nekoliko skijališta koja trebamo odraditi. U medicinski ponešto otežanim uvjetima. Ali, odradit ćemo.
Hochzillertal je došao na red početkom ožujka. U idealno vrijeme da pokaže sve svoje adute. O.K., sunca je moglo biti više, vjetra možda malo manje, ali i u takvim okolnostima nije bilo teško procijeniti o kakvom se skijalištu radi. O sjajnom.
Smješteni smo bili u malom Stummu koji se spaja s Kaltenbachom, većim, ali ne bitno raskošnijim mjestom podno planine s najboljim terenima u Austriji. Priča, dakle, kreće iz Kaltenbacha otkud uz jutarnju ciku i vrevu (gužva je) krećemo prema 2500 metara visokim vrhovima. Jedna moderna, druga možda malo više iskusna nego moderna kabinska žičara i eto nas gore. Ne na vrhu, naravno.
Ali na poziciji gdje zelenu boju mijenja bijela. U dolini nema snijega, jedva da ga je i bilo ove sezone, ali gore ga je više od metra. Sve je pokriveno, tamo gdje je priroda zakazala, radili su topovi.
Avantura počinje. Sve je nekako široko, sigurno, raskošno, a opet dovoljno izazovno. Nikako dosadno. Arena Stadl samo je jedna od fantastičnih postaja gdje se vrhunski jede i pije. I vrhunski plaća. Ono što se ne smije zaobići, a bilo bi tu lijepo barem popiti čašu vina ili aperola, zove se Albergo.
Još jedna zanimljiva investicija Schultz Gruppe (hoteli, skijališta, restorani), objekt s nekoliko kraljevskih apartmana (dnevna cijena od 500 eura, uključen polupansion, večera s nekoliko sljedova) i odličnim restoranom. Talijanskim, dakako.
Ski patrola, poredak
Nigdje u Austriji nema toliko zanimljivih planinskih restorana, ali oni nisu glavni adut Hochzillertala. Adut su joj izvanredni tereni. Svih vrsta, širina, nagiba, dubina i težina. Desetak crnih staza samo su “cherry on the top” ove skijaški ludo dobre regije.
Daleke, doduše, od Hrvatske, no duga vožnja ima smisla ako se na odredištu provede više od tri dana. Više od tri dana neopisivog guštanja po najrazgibanijim terenima Austrije.
Hochzillertal
Nešto bliži od Innsbrucka, Hochzillertal svakako nije nadohvat ruke poput Koruške. I to joj je jedina mana, gledajući iz perspektive hrvatskog skijaša. Tereni su apsolutno senzacionalni, raznoliki, izazovni i sigurni. A planinski restorani - zašto se praviti da nam to nije vrlo bitno - topli, maštoviti i skupi taman koliko moraju biti.
Država: Austrija
Nadmorska visina: 2500 m
Skijaških staza: 140 km
Vožnja autom od Zagreba: 560 km (6 sati)
Ski pass
Dnevna: 56 €
Šestodnevna: 266,50 €
Preporuka smještaja: Albergo
Naravno, svi znamo da je “albergo” riječ koju Talijani često koriste za hotel. I ovaj, koji se piše s velikim A, ustvari je hotel. Apartmanski, s nekoliko superluksuznih apartmana na visini od 2400 metara. Pogled, prestiž, cijena. Je li 500 eura puno ili malo, ovisi o tome koga pitate. Ali, činjenica je da se u Albergu jede na razini Michelinovih zvjezdica, da su cijene hrane tek neznatno više od onih u konkurentskim, također odličnim, restoranima Hochzillertala. Albergo je novi objekt, poseban je, ekskluzivom pršti na sve strane. Nisam spavao u Albergovu apartmanu, ali sam posve siguran da je buđenje na 2400 metara, s pogledom kakav ima ovaj restoran-hotel, nešto što se pamti. Za hranu garantiram da je upravo takva.
