TERAPIJA PLAY ATTENTION ‘Uz naš tretman video igricama poboljšavaju se pamćenje i koncentracija!’

Sjedam pred laptop. Oko ruke imam samo veliku, neobičnu narukvicu koja je bežično povezana s računalom na kojem je uključena igra. Igrica je vrlo bazična, ljubitelji pucnjave i strategija ne bi bili oduševljeni. Ronilac sam koji pliva morem i mora se spuštati što niže prema dnu. Kad sam blizu dna, mogu skupiti nagradni novčić.

Bez joysticka

Ono što je neobično u svemu je činjenica da su mi ruke mirne. Ne pritišćem nikakve gumbe niti imam joystick. Igricom upravljam mislima! Dobro, ne doslovno mislima, ali narukvica bilježi moju moždanu aktivnost i to koliko sam usredotočena na igru, što je izraženo statusnom linijom u kutu ekrana. Poput, primjerice, one koja vas u klasičnim igricama upozorava da vam je energija pri kraju i da biste mogli izgubiti život. Ovdje ne možete izgubiti život, ali možete koncentraciju - čim niste maksimalno fokusirani, razina u status baru opada, a ronilac se vraća prema površini. Ponovno se puni kad se uspijete usredotočiti i zanemariti sve okolne faktore koji vas možda ometaju.

Ok, otkud jedna odrasla osoba na tretmanu igricom, i to još takvom futurističkom? Riječ je o terapiji Play Attention, koja se u svijetu koristi i unapređuje godinama, a odnedavno ju je počela provoditi i Udruga Buđenje iz Zagreba, udruga za razumijevanje ADHD-a.

Koristi svima

Predsjednik udruge Marko Ferek s Play Attentionom se susreo prije nekoliko godina na jednoj konferenciji o ADHD-u i zainteresirao se. Tada su se moždani valovi očitavali još kroz kacigu, a u međuvremenu je tehnologija napredovala i sad je dovoljna narukvica koja očitava puls.

- Nabavio sam program, prošao edukaciju, zaposlio psihologinju i počeli smo u udruzi provoditi terapije za djecu koja su nam inače dolazila i čiji su roditelji sudjelovali na radionicama i savjetovanjima - kaže Marko Ferek, no odmah objašnjava da terapija nije samo za djecu s ADHD-om, nego da koristi svima - i odraslima i djeci koji žele poboljšati koncentraciju, vještinu pamćenja i organiziranja.

Play Attention je zapravo kompjutorski program koji sadrži razne igre, udruga Buđenje ih primjerice koristi devet, s tim da svaka ima nekoliko nivoa, a igre pokreću moždani valovi. Svaka je igrica namijenjena nečemu drugom - jedna poboljšava pamćenje, druga nas uči da isključimo vanjske faktore koji nam smetaju dok se pokušavamo koncentrirati, trećom vježbamo strpljivost, no baš svima se vježba fokusiranost jer se bez koncentracije igrica neće ni pokrenuti.

Skeniranje impulsa

- Play Attention pomaže pojedincu da uvidi svoj potencijal u kontroli pozornosti i ponašanja i da ga samim time i usmjerava i poboljšava - kaže Ferek, a psihologinja Martina Šibalić objašnjava to na primjeru nekoliko mališana koji k njima dolaze na terapiju.

- Igrica zapravo dovede dijete do spoznaje što mu smeta i što mu ometa pozornost. Tako je jedna djevojčica primijetila da joj igrica lošije ide kad je ljuta, a drugi je dječak shvatio da mu koncentracija opada kad lupka nogama. Kad oni to sami osvijeste i primijete, za razliku od toga da im to netko drugi ukaže na to, onda im je lakše time upravljati i to kontrolirati - objašnjava psihologinja Šibalić. Poslije se osoba može svjesno dovesti u stanje pozornost jer je to uvježbala kroz igricu. Neprocjenjivo za poslovne ljude koji se do zadnjeg časa ne uspijevaju usredotočiti na posao i zadatke pred sobom!

Princip na kojem funkcionira tretman naziva se Edufeedback, koji se nadovezuje na već dobro istražene neurofeedback i biofeedback. Edufeedback je tehnologija nastala kombiniranjem skeniranja moždanih impulsa, kognitivnih vježbi i tehnika oblikovanja ponašanja.

Iako je mi tek otkrivamo, u inozemstvu je terapija već odavno poznata, a u Americi se redovito koristi u nekoliko stotina škola. Dok je korist za djecu s poremećajima koncentracije višestruko dokazana i potvrđena, sve se više pokazuje korist koju od terapije imaju odrasli i poslovni ljudi koji žele unaprijediti svoju koncentraciju.

Nagrada za trud

Reakcije su zasad odlične, kažu Marko i Martina, i djeca na terapiju reagiraju odlično. Znaju da je to korisno za njih, a zabavno je i zainteresirani su. Postavljaju si ciljeve, skupljaju novčiće, trude se poboljšati rezultat, a s roditeljima se znaju dogovoriti da nakon nekog ostvarenog većeg cilja dobiju nagrade, primjerice, da smiju ostati dulje budni i slično.

Tretman traje otprilike jedan sat. Nakon dolaska, analiziraju se rezultati zadnjeg puta i razgovara, potom se oko 40 minuta igraju igrice (svaka pojedina traje pet minuta), a nakon igranja se zapisuju rezultati, ali i dojmovi polaznika. S djetetom, ili odraslim klijentom, cijelo vrijeme je stručna psihologinja. Prvi se rezultati, ovisno od polaznika do polaznika jer ne reagiraju svi isto, vide nakon 20 do 30 tretmana, na koje treba dolaziti dva puta na tjedan. Za dugotrajni napredak, koji većini ostaje trajan, treba 40-ak tretmana.

Hiperaktivni sanjari

- No, sve je individualno. Svaka osoba reagira i napreduje drukčije - objašnjava 34-godišnji Ferek.

Udrugu Buđenje osnovao je 2005. godine, nedugo nakon što je u dvadesetima shvatio da tijekom cijelog njegova školovanja nitko nije primijetio da ima ADHD, nego su mu govorili da je lijen, da ne pazi, da se ne trudi... Diplomirao je turistički i hotelski menadžment, no danas se bavi poslom u udruzi, vodi predavanja, savjetovanja i radionice za roditelje djece s ADHD-om, a napisao je i vrlo osobnu knjigu “Hiperaktivni sanjari”. Osim te terapije, za djecu u udruzi organiziraju i terapije plesom, sastanke i druženja... Neke su terapije besplatne, no Play Attention se plaća, i to 110 kuna po tretmanu, odnosno 1000 kuna za deset tretmana.

Edukacija ljudi

Marku je važno da se svijest i znanje o ADHD-u širi i da se ljudi educiraju kako bi ta djeca odrastala u svijetu koji će im biti prilagođen. Naime, u prosječnom razredu od tridesetak djece, statistički njih dvoje ili troje pati od ADHD-a koji se manifestira kao hiperaktivnost ili kao sanjarenje, nemogućnost koncentracije. Više od pola te djece s ADHD-om će se boriti i kao odrasli ljudi.

Za razliku od Marka, 25-godišnja Martina bavi se upravo onim za što se školovala - diplomirala je psihologiju i oduvijek se željela baviti poslom koji ima veze s djecom. Sada im pomaže na inovativnoj terapiji i zadovoljna je time što radi.