ŠTO NE VALJA S ROMANTIKOM U VIDEO IGRAMA? Bez uzbuđenja iz stvarne ljubavi, digitalni partneri za igrače nisu ništa drukčiji od mačeva i ostalih alata

Stvaranje ljubavi u digitalnim ambijentima video igara velik je izazov. Igre koje u sebi sadržavaju elemente romantike često se svode na simulacije ljubavnih veza ili igre koje sadržavaju mogućnost zavođenja drugih likova uz pomoć vještog dijaloga i ispunjavanja zadataka za svoju simpatiju. Igre koje mnogi ističu kao neke od najboljih kada se radi o romantici su Biowareove franšize Mass Effect i Dragon Age.

Pitate li me danas koji dio igranja ove dvije franšize najbolje pamtim morao bih reći da su to veze mog lika sa simpatičnom Tali'Zorah u Mass Effectu i fatalnom Morrigan u Dragon Ageu. Prava je šteta stoga bila što na svojem predavanju o ljubavi u video igrama Alexis Kennedy, suosnivač studija Failbetter Games i autor igara Sunless Sea i Cultist Simulator nije mogao govoriti o Biowareovim igrama budući da trenutno za njih radi na jednom neimenovanom projektu. 'Žao mi je, ali ruke, odnosno usta su mi vezana', rekao je Kennedy odmah na početku, vjerojatno predviđajući da će ga većina pitati što misli o tim ljubavima.

'Problem stavljanja ljubavi u video igre je što se ljubav kao i sve mora kvantificirati', rekao je Kennedy. 'To kod mnogih ljudi ubija bilo kakvu ideju o ljubavi. Istovremeno, mnogi ljudi na veze gledaju kao na transakcije. Jedna osoba drugoj plati večeru, druga osoba onda opere suđe. Da ne kažem da se i druge stvari na sličan način razmjenjuju.'

Kennedy je potom ustanovio da je ključ uspješne implementacije romantike u video igrama eliminacija povezanosti uspješnosti u ljubavi s mjerljivim resursima. 'Imajte na umu da se ovdje radi o srodnim dušama', šali se Kennedy. 'Mi smo u igri, što su nam mnogi spočitnuli, vezali ljubav uz mjerač straha koji je prisutan kod glavnog lika. Svaki put kada biste posjetili svog spolno neodređenog partnera koji može biti čovjek, ali i ne mora, količina straha bi se smanjila. Igrači su se potom upuštali u ljubavne veze samo zato da bi kontrolirali svoj strah, a ne zato što su to stvarno htjeli', pojasnio je.

Drugi element koji Kennedy smatra lošim i koji treba izbjeći je pretvaranje romantičnih interesa u nešto što se nosi u inventaru s alatima i drugim neživim predmetima. 'Kako bismo to izbjegli, u igri Sunless Sea smo u inventar stavili nešto što nije osoba već podsjetnik na osobu, što je puno realniji prikaz', pojašnjava Kennedy.

U Sunless Sea se igrač može spetljati s drugim osobama i vrstama tijekom svojih putovanja. Svaki taj ljubavni spoj rezultira mementom sa slikom romantičnog partnera. 'Taj partner nije postao vaše vlasništvo već vi sa sobom nosite podsjetnik na ljubav. Kako biste mogli u svom srcu ili krevetu napraviti mjesta za nekog drugog, taj će vas memento u jednom trenutku pitati jeste li zaboravili na osobu s kojom ste proveli noć. U tom trenutku morate odlučiti hoćete li baciti memento preko palube u more ili ga zadržati', pojašnjava Kennedy.

Kennedy drugim igrama s romantičnim elementima spočitava i to što ljubavne veze rijetko kada čine nedopuštenima ili zabranjenima. 'Većina igara ljubav tretira kao automat. Dođeš i uzmeš što želiš. Nema situacija koje nose nenadane negativne posljedice, što se može dogoditi s vezama u stvarnom životu', pojašnjava Kennedy. 'Mi smo zato odlučili u igru staviti veze s podređenima koje imaju nepredvidive posljedice. Igrač mora procijeniti isplati li mu se stupiti u veze, neovisno o tome koliko će trajati.'

Druga igra koju je Kennedy pokazao, a koja još uvijek nije gotova, apstrahira ljubav i pretvara je u element u koji se vrijeme mora ulagati nauštrb drugih elemenata iz igre. 'Slično kao i u stvarnom životu, ljubav nije nešto što će bez brige i vremena samo od sebe napredovati i procvjetati. Kada izlazite s nekim, vi s tom osobom provodite vrijeme, što znači da ste odredili svoje prioritete. Možete li imati uspješni poslovni i privatni život? Igra Cultist Simulator pokušat će odgovoriti na to, ali i na niz drugih pitanja.'