Iskusni pilot južnokorejskog ratnog zrakoplovstva letio je prije tjedan zrakoplovom koji je trebao biti posljednja riječ tehnike. Najbrojniji vojni zrakoplov pete generacije na svijetu, F-35 Lightning II (Munja II), predstavljao je ponos vojske Južne Koreje, demonstraciju savezništva sa Sjedinjenim Državama, i jamstvo slobode stanovnicima demokratskije od dviju Koreja. Odjednom, otkazali su gotovo svi sustavi na zrakoplovu. Jedino što je radilo bile su pilotske kontrole i mlazni motor. Sva ostala elektronika i pomoćni sustavi, poput sustava za spuštanje stajnih trapova, prestala je raditi. Prestao je raditi čak i sustav za spuštanje kotača u izvanrednim situacijama.
Južnokorejski pilot vratio se u sekundi iz zrakoplova budućnosti, opremljenog najmodernijom tehnologijom 21. stoljeća, u zrakoplov koji kao da je nastao za vrijeme Drugog svjetskog rata, kojim se upravlja "po osjećaju". Pilot je na kraju sletio "na trbuh", što je predstavljalo veliku hrabrost - ili ludost. Nitko ga ne bi krivio da je iskočio iz zrakoplova, no odlučio je riskirati vlastiti život kako bi spasio oko 100 milijuna dolara vrijedno čudo tehnologije. Osoblje iz vojne baze prekrilo je pistu posebnom pjenom kako ne bi došlo do eksplozije i pilot je neozlijeđen pješice napustio pistu nakon uspješnog prisilnog slijetanja. Koju je štetu pretrpio zrakoplov, vojna je tajna.
Južna Koreja prizemljila je svoju cijelu flotu od 30 F-35 zrakoplova i počela je istraga. Bio je to prvi ozbiljni incident južnokorejske Munje, no nipošto ni prvi ozbiljni incident zrakoplova na koji je SAD uložio sve svoje nade za ovo stoljeće. F-35 je zasad kupilo ili naručilo 15 svjetskih država, od kojih je posljednja bila Finska. Helsinki je američkog lovca, koji bi trebao zamijeniti ostarjelu flotu lovaca-bombardera F-18, odabrao kao najboljeg na natječaju na kojem su bili i švedski Gripen, kao i francuski Rafale, koji je nedavno odabrala Hrvatska kao svoj lovački zrakoplov.
"Sveobuhvatni sustav i sposobnosti zrakoplova u borbi, izviđanju i preživljavanju su bez premca", napisala je finska komisija u svojim zaključcima. "F-35 izbio je na prvo mjesto ili je dijelio prvo mjesto u svim područjima misija i ostvario je najvišu zbirnu ocjenu." Finski generalmajor Pasi Jokinen rekao je da je F-35 ostvario ocjenu 4,47 u procjeni sposobnosti, a prvi sljedeći zrakoplov ostvario je samo 3,81. Impresivne brojke za zrakoplov koji su mnogi optuživali da je preskup te da nikad neće biti uspješan. Krajem prošlog stoljeća, Sjedinjene Države htjele su vojni zrakoplov koji može sve.
Jedan zrakoplov koji će služiti i kao lovac presretač i kao lovac bombarder i kao mornarički lovac koji polijeće s nosača zrakoplova i kao desantni lovac koji vertikalno polijeće s nosača helikoptera. I bit će nevidljiv i imati najmodernije tehnološke sustave, biti potpuno umrežen i krstariti brže od brzine zvuka, uz dolet veći od 1000 kilometara bez vanjskih spremnika s gorivom. Samo jedan zrakoplov kojim će se koristiti sve američke grane vojske - i zrakoplovstvo i kopnena vojska i mornarica i marinci. Ambiciozni program novog zrakoplova pete generacije tako je zapravo nastao iz praktički nemoguće liste želja, koja je postala prvi i pravi uzrok njegovih brojnih problema koji će tek uslijediti.
Poput printera koji istovremeno pokušava biti i skener i kopirka, ili sportskog automobila koji želi biti i karavan i terenac, novi je zrakoplov u startu bio suočen s izazovom - hoće li raditi jednu stvar odlično, ili mnogo stvari polovično. Glavna ideja vodilja očito je nastala u glavama političara, kojima se dopala ideja o "zrakoplovu za sve" kao nečemu što će u konačnici uštedjeti novac poreznim obveznicima. Održavanje, rezervni dijelovi, obuka pilota i tehničkog osoblja... sve će to donijeti znatne uštede u odnosu na scenarij u kojem će američke oružane snage imati pet ili šest zrakoplova koji će obavljati različite zadaće. U konačnici su razvijena tri modela, s ciljem da imaju što je više moguće zajedničkih dijelova. F-35A je konvencionalna verzija, namijenjena za ratno zrakoplovstvo, a F35C namijenjen je mornaričkom zrakoplovstvu, s nešto većim krilima i ojačanim stajnim trapovima za slijetanje na nosače.
Treća verzija, F-35B, zamišljena je kao nasljednik "Harriera", britanskog podzvučnog lovca čija je posebnost bila vertikalno slijetanje. Ta verzija, namijenjena marincima za korištenje na nosačima helikoptera, kao i državama s manjim nosačima zrakoplova, poput Ujedinjenog Kraljevstva, Italije i Japana, sadrži vertikalnu turbinu u svojem trupu koja se može aktivirati uz pomoć spojke i omogućiti zrakoplovu da lebdi na jednom mjestu. Prvi je zrakoplov - verzije A - poletio prije petnaest godina, u prosincu 2006. No, potom su uslijedile godine testiranja i rješavanja problema koji su se samo nizali jedni za drugima, a mediji i vojni stručnjaci zrakoplov su često izvrgavali ruglu. Imao je problema s dotokom kisika pilotima, s prevelikom kacigom zbog koje piloti nisu mogli okretati glavu, imao je nebrojenih problema s vlastitim računalnim sustavima i naoružanjem, koji bi jednako često radili koliko i ne radili.
U siječnju 2015. niti jedan F-35 još nije mogao pucati iz vlastitih topova, jer softver koji bi im to mogao omogućiti još nije bio osposobljen. Procjena tvrtke Lockheed-Martin, koja proizvodi zrakoplove, bila je da će 20-milimetarski top na verziji A konačno proraditi do 2019. - samo četiri godine kasnije, nakon što će već brojne svjetske vojske dobiti svoje prve primjerke zrakoplova. U lipnju 2015., F-35 se osramotio za vrijeme vojnih manevara na kojima se upuštao u simulaciju bliske borbe sa zrakoplovom F-16 Falcon. Podsjetimo, izraelske verzije Falcona bili su prvi odabir Hrvatske prije nego što je natječaj za nabavu novog lovca morao biti ponovljen.
Dizajneri F-35 tvrdili su da će novi zrakoplov biti "četiri puta učinkovitiji od prethodnika u zračnoj borbi", no do 2015. ta je tvrdnja ublažena na razinu da će "biti barem jednako manevarbilan kao i F-16". No, manevri su pokazali da je i ta tvrdnja bila pretjerana. U svim ključnim aspektima bliske zračne borbe, gotovo pola stoljeća stariji F-16 bio je brži, spretniji i okretniji. Izvještaj testnog pilota, koji je procurio u medije, govorio je o tome da je F-35 letio potpuno "čist", bez ikakvog vanjskog oružja ili spremnika, a F-16 nosio je dva velika spremnika za gorivo, no svejedno je bio agilniji. "Nedovoljna brzina podizanja", napisao je pilot među svojim kritikama. "Energetski deficit nasuprot suparničkom avionu samo je rastao s vremenom. Letačke karakteristike nisu bile ni intuitivne ni povoljne." Ako letite s F-35, nema smisla upuštati se u borbu okretanja s drugim lovcem", rekao je pilot.
Lockheed Martin, a i američka vojska, kasnije su branili zrakoplov tvrdnjama da se on nikad i neće upuštati u blisku borbu. Zrakoplov je nevidljiv radaru, ima najmodernije radare i elektroniku, i sve će se zračne bitke završiti mnogo prije nego što će piloti moći vlastitim okom vidjeti suparnički avion, tvrdili su. Verzije F-35 za mornaricu i marince čak i nemaju ugrađen top s kojim bi se mogli upustiti u blisku borbu, iako je verzija za marince zamišljena tako da pruža blisku podršku pješadiji - scenarij u kojem bi automatski top bio iznimno koristan. U svibnju 2016., dakle gotovo deset godina nakon što je prvi model izašao iz proizvodnje, mediji su ga opisivali kao "najveće razočaranje američkog zrakoplovstva".
Reportaža o jednom danu američkog bojnika Ravena LeClaira, pripadnika 461. letačke eskadrile, doimala se poput loše parodije. LeClaire nije mogao ni poletjeti, jer mu je dijagnostika prijavila grešku na akumulatoru za startanje motora iako je bio potpuno ispravan. Kao da ima posla s rashodovanim uredskim računalom, LeClaire je morao resetirati zrakoplov kako bi nestala greška. Planirano testiranje protuzračnih raketa odgođeno je jer se računalni sustav za naoružanje nije htio pokrenuti, koliko god da su uključivali i isključivali sustave. Kada su otklonili i taj problem i konačno poletjeli, LeClaire morao je ponovno sletjeti nakon što je jedna od raketa odbila "razgovarati" sa zrakoplovom pa je uslijedilo još jedno resetiranje. Zrakoplov je na kraju odradio svoje testiranje, ali ne bez brojnih računalnih "štucavica". Iako ih je do danas većina (navodno) otklonjena, jedna se, čini se, pojavila prošlog tjedna u kokpitu južnokorejskog primjerka.
Unatoč svim svojim problemima i skandalima - najdojmljiviji prošle godine bio je kad se jedan B model otkotrljao u more s palube Britanskog nosača zrakoplova - F-35 se danas smatra međunarodnim uspjehom. Primarno političkim i financijskim, no ipak uspjehom. Nekolicina država kladila se na njega i prije nego što je bio završen. Velika Britanija, Italija i Nizozemska prve su "uskočile u vlak" i dobile povoljnije uvjete nabave i isporuke, kao i obećanje da će se dijelovi zrakoplova proizvoditi u njihovim državama. Pridružile su im se i Australija, Kanada, Danska, Norveška i Turska pa je tako F-35 postao međunarodni projekt, ne samo američki. Takav je plan bio veliko olakšanje američkom kongresu, koji je bio iznimno zabrinut zbog procijenjenih troškova od oko 1500 milijardi dolara za cijeli program - od dizajna, nabave više od 3000 primjeraka pa do njihova održavanja i nadogradnje sljedećih nekoliko desetljeća.
Međunarodna proizvodnja značila je ne samo podjelu rizika, nego i jamčila da će dio troška podnijeti i saveznici. No, dolazila je i uz sigurnosni rizik - uz sav trud SAD-a da očuva sve tajne o svojem tehnološki najnaprednijem zrakoplovu, bilo je jasno da će Kina i Rusija lakše doći do svih željenih informacija o F-35 što ga država bude više koristiti. Iako se vojsci taj plan nije sviđao, Kongres ga je prihvatio objeručke. Zbog opasnosti od curenja tajni, Turska je u konačnici izbačena iz projekta, jer je turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan insistirao da želi kupiti ruske protuzračne sustave od Moskve, što je Washington smatrao nedopustivim. "Sustavi su nekompatibilni", bio je eufemizam kojim je Pentagon poručio Ankari da nema šanse da svoj najmoderniji zrakoplov isporuči državi kojoj nebo prate ruski radarski sustavi i projektili. Obavještajna zajednica danas je uvjerena da su dijelovi njegovih tajni već procurili u Kinu, a prvi kineski zrakoplov pete generacije, Chengdu J-20, ostavlja dojam da je dijelom sagrađen i na američkoj tehnologiji. Unatoč problemima, F-35 bio je "prevelik da bi propao".
Uz više od 400 milijardi dolara potrošenih na projekt dosad i bez ikakve alternative u planu, Pentagon je s F-35 igrao na sve ili ništa. Koji god da se problemi pojave, jednostavno će se morati ukloniti, bez obzira na cijenu. Upravo je to "sve ili ništa" pridobilo mnoge države koje su se u međuvremenu odlučile i same kupiti F-35. Iako možda nije idealan, zrakoplov predstavlja ulaganje u budućnost - ne samo tehnološku, nego i političku, jer jamči stabilno savezništvo sa SAD-om u nadolazećim desetljećima. Finska komisija ocijenila je zrakoplov boljim i od "našeg" Rafalea, a građani Švicarske na referendumu su izglasali da žele upravo njega, radije nego švedskog Gripena kojeg su, također na referendumu, odbacili.
Zrakoplov je, nakon brojnih problema i osuda pilota, konačno uspio osvojiti i njihova srca. Njegovo službeno ime "Lightning II" nikad nije bilo omiljeno, no piloti ratnog zrakoplovstva dali su mu prije tri godine novi nadimak, od milja - "Panther". U zračnoj bazi Nellis, nitko ga više ne zove Munja, čime se povlači paralela s jednim od najpouzdanijih i najomiljenijih zrakoplova za blisku podršku pješadiji, A-10 Thunderbolt II. Iako je bio ružan i nezgrapan, s imenom koje poput F-35 pati od "nastavka", A-10 je ubrzo postao omiljen i među pilotima i pješacima i dobio je nadimak "Warthog" - bradavičasta svinja.
Danas ga rijetko tko zove službenim imenom, no svi su čuli za Warthoga. F-35 ove godine, nakon mnogih odgoda, ulazi u punu serijsku proizvodnju. Do danas je proizvedeno oko 750 primjeraka, a odsad će svake godine iz tvornica Lockheed Martina izlaziti oko 150 novih i kupaca ne nedostaje. Uz naklon lobističkim i političkim vještinama njegovih prodavača, svaka nova država kupac samo dodatno podiže zanimanje za zrakoplovom koji će sigurno obilježiti ovo stoljeće. Uz novo ime koje je dobio od milja, zrakoplov je čak pridobio i najzahtjevniju publiku - vlastite pilote. Jedino je još pitanje kad će oni moći biti sasvim sigurni da im se računalo neće smrznuti usred leta.