Nastao je muk.
Lica su im se uozbiljila, jedan drugog su počeli pogledavati, činilo se kao da ne znaju što će odgovoriti.
A pitanje je bilo poprilično banalno, kratko i nedvosmisleno.
Jeste li ikad poželjeli odustati?
Nakon dvadesetak sekundi šutnje, tišinu u sobi za odmor osječkog poduzetničkog inkubatora Bios, na lokaciji pokraj Višnjika, razbio je gromoglasni smijeh.
- Odustati? Nikada. Kada se jednom navučete, ostajete zauvijek. Izazova ima mnogo, no naša želja za uspjehom je mnogo veća. Svaki dan je nova prilika, a budući da IT sektor zadire u sve pore ljudskog života, odustati nećemo - kažu mi samouvjereno.
A moji sugovornici samouvjereni su s pokrićem.
Oni su jedni od nositelja dobroga u Slavoniji. Tu u Biosu u Osijeku posljednjih pet godina kuha se i razvija ideja koja bi grad na Dravi uistinu mogla pretvoriti u hrvatsku Silicijsku dolinu.
Iako brojke ne uzimaju zdravo za gotovo, iako se njima ne hvale, one pokazuju pozitivan trend.
Kada su moji sugovornici prije četiri godine pokrenuli priču Osijek Software City, želja ima je bila da IT sektor u Osijeku uistinu zapošljava.
Ljudi, ljudi, ljudi...
Tada je u ovoj industriji bilo zaposleno 250 ljudi, s prihodima oko 50 milijuna kuna.
Danas ih ima više od tisuću, u OSC-u je okupljeno 40-ak tvrtki, a godišnji prihod prema njihovim izračunima je oko 200 milijuna kuna. U odnosu na 2015. to je povećanje od 80 milijuna kuna. Više od 90 posto svojih proizvoda i usluga izvoze. Dobit tvrtki kreće se između čak 20 i 30 posto. Plaća im je dvostruko veća od prosječne hrvatske.
Kada ih pitam kako je to moguće, svi istovremeno ponavljaju četiri ključne riječi - ljudi, ljudi, ljudi i - ljudi.
A da je im je osoban razvoj budućih IT sektoraša i više nego važan, svjedoči činjenica da su bili jedni od pokretača ideje da se na osječkom Sveučilištu uvede preddiplomski studijski program Matematika i računarstvo po uzoru na slične “computer science” preddiplomske studije europskih i američkih sveučilišta. Godinu i pol dana upornosti i truda, dovelo je do toga da taj novi studij kreće u listopadu ove godine. Osim toga, to je ekipa koja provodi projekt Sat kodiranja. Ušli su u više od 200 škola u Hrvatskoj i oko 10 tisuća djece uključili u projekt.
ŠTO JE SVE DOBRO U HRVATSKOJ? SAZNAJ U NAJVEĆEM SPECIJALU O DOBROME
- Mislim da su to najbolji pokazatelj truda i rada. Dokazali smo da ako želiš raditi, učiti i razvijati se, u Osijeku to možeš. No to nije palo s neba - priča mi Bela Ikotić, glavni tajnik Osijek Software Cityja i voditelj tehničkog odijela u Biosu dok me vodi u razgledavanje inkubatora.
Povijest Biosa kao poduzetničkog inkubatora počela je još 1996., no prava priča počela je 2002. Tada im je gradska uprava dodijelila zapušteno skladište u Strossmayerovoj ulici. Zgrada se uskoro adaptirala, a u nju su se uselile tvrtke i obrti. Ti prvi stanari bavili su se drvom i metalom.
Odmah kraj te zgrade postojala su još dva skladišta koja su renovirana 2009. i 2013., a njihovom gradnjom, u što je uloženo oko tri milijuna eura europskog novca, počela se mijenjati i struktura stanara.
Nakon starih industrija, naime, došao je red na IT, a njima je ponuđeno sve ono što im treba za rad - stol, stolica i internet.
- BIOS je na neki način hardver, a SOC softver ove cijele priče. U te tri zgrade na 4400 kvadrata danas živi 40 tvrtki s oko 200 zaposlenika. Dakle, puni smo. Svaka od tvrtki ima svojih 50 kvadrata, a zajedničke su im prostorije za sastanke, konferencijske dvorane, kuhinje. Ideja je da im mi budemo polazišna točka, a onda kada oni razviju svoj posao, da potraže veće prostore, a da se kod nas usele novi - priča mi Ikotić dok nas vodi u razgledavanje ovog poduzetničkog inkubatora.
Mogu odbiti posao
Ideja je dakle da se u Biosu i u suradnji sa OSC-om da prilika za razvoj početnicima, nakon čega oni, zbog većeg broja zaposlenika i obima posla, sele u veće urede izvan ovog poduzetničkog inkubatora. Prema nekim projekcijama, IT tvrtke se u te tri zgrade zadržavaju oko dvije godine, nakon čega idu dalje. Prema povratnim informacijama, njih između 70 i 80 posto su uspješne - navodi Ikotić.
- Cijena najma prve godine je pet kuna po kvadratu. Zadnja, peta godina je 35 kuna. Zašto? Zato jer ih želimo pripremiti na tržišne cijene - objašnjava Ikotić.
Želimir Gusak iz tvrtke Inchoo, Igor Plac iz tvrtke Prototype, Bela Ikotić, glavni tajnik Osijek Software City i voditelj tehničkog odjela u BIOS-u
Jedni od onih koji rade u ovom poduzetničkom inkubatoru su i mlade tvrtke Bamboolab i Prototyp.
Mladi Boris Rauš vlasnik je tvrtke Bamboolab koji se osim web developmenta bave i marketingom.
Rade za klijente, ali na tržištu nude i svoje proizvode.
Tako su primjerice osmislili aplikaciju za turiste koja na temelju vlastitih preferencija korisnika preporuči koje atrakcije pogledati na određenoj lokaciji. Tak,o primjerice, ukoliko je osoba avanturistički tip, aplikacija mu neće preporučiti odlazak u muzej ili crkvu, nego na rafting. Ima li pak obitelj, preporučit će mu na koju plažu da ide sa djecom.
ŠTO JE SVE DOBRO U HRVATSKOJ? SAZNAJ U NAJVEĆEM SPECIJALU O DOBROME
Iako postoje oko tri godine, Bamboolab je trenutno u poziciji da ne mora prihvaćati sve ponude za posao.
- Imamo taj luksuz da možemo uzeti posao koji želimo odnosno onaj koji će nas zaintrigirati, koji će nam biti izazovan i zanimljiv. Imamo tu sreću. No da bismo to imali, potrebni su znanje, ulaganje, i trud. Trud, trud i trud - ističe Rauš.
Poput obitelji
Sluša nas Igor Plac iz tvrtke Prototyp koji doslovno sve što govori Raoš ponavlja. Ne zato da ne bi imao što reći, već zato što je to jedini modus operandi koji prolazi u ovoj industriji. Prototyp postoji godinu i pol dana, bave se razvojem aplikacija i weba, a već imaju sedam zaposlenih.
Plac je svoje radno iskustvo skupljao u mnogim osječkim IT tvrtkama, među ostalim i u Mono Softwaereu, za koje kaže da su mu omogućili znanje i osobni razvoj. Trenutno rade na aplikacijama za zdravstvenu industriju, a o čemu je konkretno riječ ne želi otkrivati.
- Još je u fazi razvoja - smije se Plac.
Iz Osijeka, kaže, nema razloga otići. Grad mu je po mjeri, nema gužvi, no ono što mu najviše godi je atmosfera u osječkoj IT zajednici.
- Iz Osijeka uistinu nema razloga odlaziti jer smo sa svim klijentima bez obzira gdje se nalazili povezani. Osim toga, tu imamo priliku učiti od onih najiskusnijih, koji nam nisu konkurencija nego mentori. To je možda razlog zbog čega ovaj sektor u Osijeku funkcionira. Spremni smo raditi i surađivati poput obitelji - objašnjava mi Plac.
A kada govori o obitelji, Plac, kao i Rauš i Cikotić, misli na pomaganje manjim tvrtkama sa strane onih koji su već etablirana imena hrvatske IT industrije.
Riječ je o tvrtkama Gideon Brother Matije Kopića, koja je izrasla na temeljima nekadašnjeg Farmerona i njegovog “Facebooka za krave”, Mono Softwarea koji je u vlasništvu Denisa Sušca i tvrtke Inchoo Tomislava Bilića, koju je za vrijeme našeg razgovora predstavljao Želimir Gusak.
Te tri tvrtke, koje se bave različitim razvojem softvera, zajedno su sudjelovale u osnivanju Osijek Software Cityja još 2012., a cilj im je bio od Osijeka napraviti “hrvatsku verziju Silicijske doline”. Prema njihovoj ideji, grad na Dravi mogao bi postati meka IT stručnjaka u kojem bi bile smještene sve tvrtke koje se bave proizvodnjom softvera.
I to je bio mukotrpan posao koji je u početku znao dovesti i do poprilično depresivnog stanja.
- Tada smo počeli obilaziti fakultete i uglavnom smo naišli na odbijenice. Mi bismo se predstavili, a odgovor je bio nešto poput “što sad vi hoćete, vi djeca koja nešto radi na tavanima i podrumima, kad mi imamo ugovor s multinacionalnim kompanijama”. To je bilo depresivno. Osim toga, kada smo osnovali OSC, neke druge IT tvrtke su nas pitale koje koristi one imaju od učlanjenja. Utjecanje na promjene da se razmišlja široko bio je najteži posao - priča mi Denis Sušac iz Mono softwarea koja je osnovana 2003. godine, a trenutno ima 49 zaposlenih.
Mogli su otići
Prvi veći posao ostvarili su izradom softvera za praćenje vitalnih znakova pacijenta za vrijeme operacije te softver za obradu i naplatu troškova medicinskih zahvata. Više puta su proglašeni najboljom malom tvrtkom u Osijeku, osvajali su Zlatne kune, dobitnici smo brojnih svjetskih nagrada i priznanja. U 2015. udio izvoza u poslovnim prihodima bio je oko 93 posto.
Ponude za napuštanjem Osijeka, Sušac više i ne broji.
- Vjerujem da je svatko iz ovog sektora mogao otići vani. Ljudi danas na dnevnoj bazi ljudi dobivaju na desetke poziva na posao. No čini mi se da je odlazak u inozemstvo kao ispunjenje nekog životnog cilja, malo eskaliralo. U Osijeku postoji određena kvaliteta života, uz uvjet da imate posao i ako ga dobro radite. Naš IT sektor je naravno drugačiji od ostalih sektora jer sa svima možemo surađivati bez obzira na našu lokaciju. Otići u ovoj struci je najlakše. No ja ne vidim razloge zbog čega bi odlazio iz Osijeka - kaže Sušac.
S njime se slažu i Kopić i Gusak.
ŠTO JE SVE DOBRO U HRVATSKOJ? SAZNAJ U NAJVEĆEM SPECIJALU O DOBROME
Njihova ideja je raditi. Raditi stvari koje ih vesele, a onda će, vjeruju, i sve ostalo doći.
Tako Kopić, o čijem su Farmeronu pisali gotovi svi svjetski mediji, trenutno uživa u poslu koji pokreće s novom tvrtkom. Farmeron, jednu od najuspješnijih domaćih startupa, prodao je dotadašnjem američkom partneru Virtus Nutritionu, a on je u suradnji sa svojim prijateljem i suradnikom osnovao Gideon brothers.
Ima 30-ak zaposlenih, i dalje su mu prioriteti razvoj mobilnih aplikacija i big data rješenja u poljoprivredi, no Kopic se okrenuo i robotici i umjetnoj inteligenciji. Među ostalim inovacijama, razvijaju, naime, humanoidnog robota kojemu je cilj pomagati u kućanstvu različitim kategorijama ljudi, ponajviše osobama s određenim motoričkim poteškoćama.
O detaljima ne može govoriti, ali jasno napominje:
- Umjetna inteligencija i robotika su strateški projekt.
Priča mi kako je u industriji u kojoj radi teško okupiti tim “koji ne mora imati znanje, nego potencijal da nauči”.
- Ljudi su najbitniji. Oni su temelj. Naravno, uz obrazovanje. To su temelji svakog uspjeha. To su jedine mogućnosti da tvrtke rastu, da se razvijaju i da nakon toga dođe do okrupnjivanja. Jedino takvi, jaki subjekti mogu biti nositelji naprednijih oblika tehničkog razvoja. Jedino kad postanemo veliki možemo svjesno ulagati u tehničku izvrsnost kao pretpostavku za daljnji rast. Za 10, 15 godina oni koji nemaju tehničku izvrsnost, neće moći pratiti razvoj. Ako to budemo imali, onda će tek početi pravi party - smije se Kopić.
- A to će svakako biti moguće ako IT uistinu bude prepoznat kao važna industrija u Hrvatskoj - nadovezao se Želimir Gusak iz tvrtke Inchoo.
Osnovani su 2008. godine, imaju 50-ak zaposlenih, dosad su imali 300-tinjak klijenata iz 50-ak zemalja, a bave svime i svačim što dolazi iz spektra eCommercea – od usluge planiranja, savjetovanja, dizajna, do izrade online trgovine, optimizacije, marketinga i podrške.
Ponosni su, ističe Gusak, na svoju platformu Magento, te dodaje da će se u budućnosti više okrenuti hrvatskom tržištu.
Stane li država uz IT sektor, uvjeravaju me moji sugovornici, samo je nebo granica.
Promjena dolazi
- Da vam iskreni budemo, nitko nas ne priječi da radimo, ali isto tako, nitko nam baš i ne pomaže. O poreznim davanjima bih mogli pričati godinama, dat ću vam samo jedan primjer. Zbog čega mi moramo mjesečno plaćati turističkoj zajednici više od 1000 kuna. Da imamo neku korist, dobro. Ali mi je baš i ne vidimo. Ne tražimo pomoć, subvencije, već samo da nam se omogući da još brže i neopterećenije radimo - kažu mi Gusak i Sušac.
Sluša ih Kopić pa odjednom natukne smjer u kojem bi ova hrvatska Silicijska dolina mogla ići.
- Tek je započet proces ulaska IT-a u stare industrije. Od svih poslovnih modela, digitalizacija velikih i starih industrija bit će kralježnica IT-a u budućnosti. Temeljna znanja, ekspertize i vještine u IT-u se još razvijaju, no kad postanu dovoljno etablirane da pregaze stare industrije, uistinu će doći do velikog iskoraka. Ta promjena dolazi, prostora za inovaciju ima kao i prostora za promjenu statusa. Tada će početi veliki party - znakovit je Kopić.
-----------------------------------------------------------------
Žito grupa, vodeća poljoprivredna i prehrambena industrija u Slavoniji, lansirala je novi brend trajnih mesnih proizvoda DOBRO. Žele potaknuti novi početak u Slavoniji, nova radna mjesta i poslovne prilike, vjerujući u viziju dobre Hrvatske.
“Na vlastitim poljima sami uzgajamo zrno kojim hranimo generacije domaće slavonske svinje. Prema svjetskoj recepturi, najsuvremenijom tehnologijom stvaramo DOBRO. Želimo svojim primjerom potaknuti ljude da čak i kad je to teži put, uvijek biraju dobro.Vjerujemo u Slavoniju i Hrvatsku sastavljenu od dobrog.”
----------------------------------------------------
Prilog je napravljen u produkciji Native Ad Studija Hanza Medije i Žito grupe Osijek, u skladu s najvišim profesionalnim standardima Jutarnjeg
Što je još dobro u Hrvatskoj? Uključite se i vi u prvu veliku javnu raspravu o dobrome na apps.jutarnji.hr/dobro