Hrvatski bloger Boris Radošević, autor Gadgeterije, 'dnevnog bloga o gadgetolikim pojavama i raznoraznim internetskim bizarnostima', ovog je vikenda postao i prvi svjetski – blogomaratonac. Boris je, naime, od petka u ponoć do subote u ponoć 24 sata bez prestanka sjedio za računalom, blogao, ispijao kave i pive i istovremeno sve vrijeme imao uključenu kameru koja je posjetiteljima omogućila uvid u zbivanja u njegovu domu.
Zašto?
Ideja za BlogMaraton rodila se sasvim slučajno, točno tjedan dana prije početka samog događaja uz subotnju jutarnju kavicu s najdražom ženicom. Inicijalno, moja ideja bila je blogati bez prestanka 12 sati, no draga me savjetovala da bi zanimljivije bilo da maraton potraje 24 sata. I potrajao je... Lako je njoj bilo predložiti ;). Njene točne riječi na moju ideju su glasile: '12 sati? Pa to i inače radiš!!! Ajd budi frajer pa izdrži 24 sata!!!' Draga, izdržao sam...
Kako su izgledale pripreme?
Tijekom sedmodnevnog najavljivanja BlogMaratona nekoliko puta mi je prošlo kroz glavu pitanje: 'Što to tebi uopće treba?' Naravno, i nervoza je rasla usporedo s približavanjem dana D. Kad je BlogMaraton krenuo, u ponoć 27. tj. jutro 28. 11. stvar se zarolala sama po sebi i postala motiv sam za sebe. Iskreno, nisam imao neki određeni cilj, jednostavno sam želio vidjeti da li sam u stanju odraditi nešto takvoga.
I, što si postigao?
Osim činjenice da nisam spavao 24 sata nisam postigao ništa bitno za društveno-političku situaciju u zemlji ili svjetski poredak. Odlično sam se zabavio, upoznao gomilu novih virtualnih spodoba i dokazao sebi da u meni, nakon sada gotovo četiri godine bloganja, još uvijek postoji dovoljno goriva da tjeram dalje.
Kako si stajao s podrškom?
Najveća od svih podrški došla je od strane najdraže ženice na svijetu. Osim što je glavni i odgovorni krivac za nastanak BlogMaratona u obliku kakvom je održan, definitivno joj skidam kapu zbog činjenice da je izdržala 24 sata me dvoriti, hraniti, napajati, brinuti se u globalu za sve moje potrebe. Ne samo to, izdržala je 24-satni pogled gomile nepoznatih ljudi u privatnost našeg doma, s obzirom da je dio BlogMaratona bio i 24-satni video prijenos. Ostatak podrške dali su svi virtualni prijatelji koji su se svojom prisutnošću odlučili uključiti u BlogMaraton. Bilo je ekipe odsvukud, a nakon svega, te saznanja da je BlogMaraton završio s početkom nekada bitnog datuma 29.11., mogao sam slobodno zapjevati 'Od Vardara pa do Triglava'.
Jesi li se otrovao kavama?
Što se baš čisto fiziološko-tehničke strane BlogMaratona tiče tijekom ovog 24-satnog događanja nisam previše otrovao svoje tijelo; izuzmemo li cigarete. Ne mogu reći točno kolko sam popušio jer si sam radim duhanske smotuljke, no čini mi se da ih je na kraju ispalo otprilike 60-tak. Od ostalog tijekom BlogMaratona potrošena je jedna litra piva, četiri kave, dva obroka i nekoliko komada voća... Iskreno, tijelo se vjerojatno nekako samo od sebe pripremilo na maraton, a tijekom tih 24 sata 'udarile' su me dvije značajnije krize, kad je glava odbijala poslušnost.
Koliko je bilo posjete i kojim si intenzitetom pisao?
Posjećenost stranice tijekom dana BlogMaratona porasla je za otprilike 110 posto, zaradio sam oko 150 novih folowera na svom Twitter računu, a samu Gadgeteriju na Facebooku počelo je pratiti nekih 60-tak novih ljudi. Sve u svemu očekivano.
Što se samog pisanja tiče, nisam imao neku normu koju moram pokriti. Cilj BlogMaratona bio je isključivo biti budan 24 sata i cijelo vrijeme pisati članke, bez neke žurbe.
Jesi li se pripremao ili je sve išlo 'live'?
Cijeli BlogMaraton bio je u potpunosti 'Live'. Nisam imao pripremljen ni jedan jedini članak. U ponoć 27. 11. sam sjeo za računalo, upalio RSS reader i krenuo čitati internetske izvore. I počeo pisati...
Koliko si ukupno u maratonu objavio članaka?
Na kraju je objavljeno točno 50 članaka, no kao što rekoh ranije, količina nije bila bitna.
Kakve su bile reakcije ljudi i znaš li za sličan 'event' u svijetu?
Iznenađujuće, nije bilo negativnih komentara. Svi su tijekom najave i tijekom održavanja pružali svoju punu podršku. Naravno, govorim o ekipi u virtualnom svijetu. Većina 'običnih smrtnika' nikako nije uspjela shvatiti čemu i zašto BlogMaraton. Zapravo, zanimalo ih je koliko ću novaca dobiti za tako nešto.
Čim mi je ideja BlogMaratona pala na pamet bacio sam se u potragu za sličnim projektima u regionalnom i svjetskom web prostoru. Nisam uspio naći ništa sličnoga - jedan čovjek, 24 sata, live video prijenos, maratonsko bloganje...
Razmišljaš li o tome da ponoviš pothvat?
BlogMaraton neću u skorije vrijeme ponoviti, no definitivno se otvara prostor za cijeli niz projekata ove vrste. Već kad sam najavio ovaj, regionalna blogosfera željela se uključiti svojim doprinosom. Htjeli su doprinjeti pokojim člankom. To sam prijateljski odbio jer sam želio da ovaj prvi BlogMaraton bude u potpunosti moj projekt, moja 'bebica'.
Što si zaključio iz ovog iskustva?
Hmmm, da sam barem ranije razmišljao o tome da bi BlogMaraton mogao biti tako popularan pa da sam u njega uključio psihologe, psihijatre, antropologe i koga već sve ne. Svašta bi se iz tih 24 sata dalo iščitati... Ovako, jedini zaključak koji mogu izvući je onaj što ga već spomenuh - da u meni još uvijek, nakon četiri godine intenzivnog bloganja, ima dovoljno snage za odraditi nešto ovakvoga. Dati komadić sebe bez traženja ičega zauzvrat.
Moram priznati da me iznenadio veliki interes internetomana. Pazi, tijekom 24 sata video prijenosu pristupilo je 1,349 različitih korisnika, a prosječno je prijenos gledalo 30 osoba. Zar ti ljudi stvarno nemaju pametnije stvari za raditi u životu... Šalim se, pa i ja bih definitivno išao pogledati da netko napravi nešto slično kao BlogMaraton. Hvala svima!