Na samom jugu Hrvatske, u predjelu posebnih prirodnih ljepota gdje se svakim našim pogledom izmjenjuju brda i nizine, krš i velike zelene površine, more i šuma nalazi se malo naselje kojem se uvijek iznova i rado vraćamo, primorsko, ribarsko i turističko mjesto Molunat, posljednje na Konavoskoj obali prije Boke i Crne Gore, gdje se iz mora uzdižu krajnji Jadranski otoci.
Korijen imena Molunat potječe iz ilirske i starogrčke riječi molos, u prijevodu luka, što upućuje na srednjevjekovne luke Velikog i Malog Molunta, zaštićene od jakih vjetrova i udara valova.
Konavle, na čijem je području Molunat smješten, zemlja je rajskih brežuljaka, sastavljena od, kako bi to domaći rekli Gornje i Donje Bande Konavoske, a pogled nam seže od plavetnila mora s južne strane, do veličanstvenih uzdignutih litica prožetih visokim čempresima sa sjeverne. Istočno se Konavle protežu do samog Bokokotorskog zaljeva i poluotoka Prevlake, dok se zapadno spuštaju sve do starog Epidauruma, današnjeg Cavtata. Nevjerojatno je koliko je ovo područje ostalo pošteđeno intenzivne izgradnje, a rijetka gradska naselja koja se mimo Cavtata ovdje nalaze, privlače pogled tradicionalnom kamenom arhitekturom koja se savršeno uklapa u prostor u kojem se nalazi. Uklopljeni su ovdje i monumentalni spomenici, kao svjedok burne povijesti ovog kraja, među njima i srednjevjekovni Sokol grad ili Sokol kula u mjestu Dunave. Titula kulturnog centra pripala je Ćilipima, poznatom po bogatom folkloru i priredbama, makar je većini prva asocijacija na njih međunarodna zračna luka kao prva stanica turista na putu za Dubrovnik. Urbani centar Konavala ipak je Cavtat, stari grad građen u stilu Dubrovnika, obrubljen utvrdama, zidinama i obrambenim kanalom. Iako planski u povijesti jako dobro izreguliran, sada, u srcu sezone, naše je vozilo lagano puzalo kroz gust promet i gužvu cestom kroz grad, a mi smo se nadali što skorijem stizanju u Molunat koji ne nudi buran noćni život, glazbu i žamor na svakom koraku, već dijametralno suprotno, mir, prirodu i odmor. Osim toga, posebno mjesto u ovdašnjem turizmu, kao i na čitavom području Konavla zauzima podmorje koje slovi za vrlo važno arheološko područje, ali nudi i različite ronilačke atrakcije poput olupina brodova ili bujnog morskog života. Ronjenje je sve popularnija grana turizma, a Konavle na ovom području zaista imaju što ponuditi.
Upravo je isticanje manjih destinacija koje svojom kvalitetom mogu privlačiti domaće i inozemne goste, odnosno selektivnih oblika turizma i raznih proizvoda, poput ronjenja, jedan od ciljeva Hrvatske turističke zajednice prilikom provedbe promotivnih aktivnosti i kampanja na domaćem i inozemnim tržištima. Primjer toga je baš maleno mjesto Molunat, ali i lokacija na kojoj smo trebali roniti, špilja Žigant, nadaleko poznata kao prava mala oaza za ljubitelje ronjenja, sve češće aktivnosti koju gosti rado upražnjavaju.
Velik dio ronioca privlače ovi djelomično ili potpuno neistraženi potopljeni objekti, zanimljivi su im zbog drevnih formacija stijena i skrivenog života koje se ne može pronaći ni na jednom drugom mjestu, zbog uzbuđenja, emocija i adrenalina koje ovakav tip ronjenja pruža, ali i pomicanja vlastitih granica ili čak suočavanja s određenim strahovima. Koji god bio motiv za ronjenje na ovakvim mjestima, položeni su ronilački certifikati uvjet za njih, a ronjenje u špiljama zahtijeva još i stroža pravila. Ova je špilja prilično jednostavna za ronjenje, dakako uz stručnog vodiča, pa se u nju može ući i bez „cave“ specijalnosti.
Područje na kojem su smještene Konavle nalazi se na kontaktu geotektonskih cjelina Dinarika i Adriatika, a kao posljedica ovdje postoji velik broj špilja, jama i pukotina, od čega velik dio još nije potpuno istražen, iscrtan i označen. Svim ovim speleološkim objektima zajednički je nazivnik taj da skrivaju tajanstven biljni i životnjski svijet, specifičan upravo za to područje, nastanjen u prostoru bez prisutnosti svjetla, s malom količinom dostupne hrane, a mnoge od naših strogo zaštićenih vrsta žive baš u špiljama. Ovo pravilo vrijedi i za one podvodne u kojima ćemo pronaći tek probran svijet spužvi, kozica, žarnjaka ili špiljskih koralja.
Posložili smo svoju opremu u ronilačkom centru Sea Star Diving i krenuli s ukrcajem na brod. Tek nas troje, mi Scuba-skenerovci i Klara Ljubenko voditeljica ronjenja i vlasnica centra, što je zapravo bilo idealno obzirom da smo planirali ronjenje u špilji. Bez obzira kolika ona bila, uvijek postoji opasnost od njenog zamućivanja, a veće grupe ronioca to naprave vrlo brzo. Slušajući Klarin brifing i krećući se brodom u pravcu Prevlake, obavljamo i završne pripreme naših fotoaparata.
Pogledom pratimo obrise Velikog i Malog Škoja koji zatvaraju Molunatsku uvalu koju lagano napuštamo i ulazimo u područje strmih litica Konavoskih stijena koje su uz one na Dugom otoku najviše na Jadranu, na nekim mjestima su visoke i do 200 metara, a protežu se od Cavtata pa sve do Prevlake i dužine su nekih dvadesetak kilometara.
Žigant ili u prijevodu div je zapravo rub plićine prema Prevlaci koji se u more spušta preko stotinu metara u dubinu. Ovo je mjesto poznato po povremenim susretima s većim ribama, čak i morskim psima, a ponekad ovdje zaluta i najveća riba koštunjača, bucanj ili Mola-mola, čudnovatog ovalnog oblika koja izgleda kao da nema tijela, već samo glavu, rep i otvorena okrugla usta, sa zubom kao u papagaja. Nakon sidrenja, koje ponekad zna biti zahtjevno zbog strmih stijena i velike dubine dna, već potpuno spremni skočili smo u more. Prvo Klara, a za njom i mi. Iako ulaz u samu špilju nije predubok, nalazi se na dubini od 16 metara, teško ga je pronaći jer nema nekog specifičnog orijentira, pogotovo za nekog tko tu nije ronio pa sam brifing često nije dovoljan, ali Klara ovaj teren poznaje kao svoj džep i bez okolišanja nas je povela kroz široki otvor na vertikalnim stijenama. Ovaj je ulaz početak prostranog kanala koji vodi u unutrašnjost i postupno se širi u prostranu dvoranu u koju je zbog zračnog džepa moguće izroniti.
Pod svjetlima naših lampi otkriva se mnoštvo stijenskih formacija stalaktita što strše s plafona prostorije a mi smo razmišljali o tome kako je kišnica milijunima godina otapajući vapnenačku stijenu stvarala ova umjetnička djela sve do trenutka kada su ona valovima i plimama potopljena. Prolazimo zatim kroz uski dvometarski tunel koji se penje u drugu prostoriju. Osvjetljavajući lampama put, nailazimo na nekoliko narančastih antenskih kozica koje su nam bez straha ispozirale s tri para prema tijelu vrlo dugačkih ticala i prednjim, u kliješta produženim, parom nogu.
Ova simpatična minijaturna stvorenja, s tamnijom poprečnom prugom na perajama, žive u mraku na dubinama od 10 pa sve do stotinu metara. Na ovom se području miješa slana voda sa slatkom što smo vrlo brzo osjetili i na svojoj koži – na trenutke je postajalo osjetno hladnije, a snimke na našim fotoaparatima pomalo zamućene. Još se jedna prostorija otvara pred nama, također nadsvođena zračnim džepom u koji je moguće izroniti.
Svejedno dišemo i dalje pomoću regulatora zrak iz svojih ronilačkih boca kako bi bili sigurni da nema štetnih plinova u ovom zatvorenom prostoru. Zavirujemo kroz brojne otvore, u neprohodne manje prostore, od kojih je jedan po dnu pokriven s poput prašine finim sedimentom. Prolazimo dalje preko kamenih gromada koje izviruju iz glatke linije gdje se morska voda spaja sa zrakom. Ovo je mjesto idealno za fotografiju zbog lijepih refleksa koji se stvaraju pod površinom, a uz modela kao što je Klara, zaista smo mogli biti sretni.
Povratak iz špilje se ne odvija istim putem, već kroz drugi kanal koji vodi u prvu široku prostoriju, a putem natrag se zaustavljamo pokraj zida obraslog zvjezdicama žutog špiljskog koralja, još jedne strogo zaštićene vrste.
Naš četrdesetominutni obilazak završio je s iskrenim oduševljenjem i ova špilja, barem po našem mišljenju, definitivno spada u top 5 svih koje smo do sada obišli. Osim što je atraktivna, dobro je pripremljena za komercijalne, turističke obilaske, a zbog relativno male maksimalne dubine od oko osamnaest metara, te velike širine kanala uz prostrane prostorije nad kojima su zračni džepovi, opasnost ronjenja je svedena na minimum. K tome je vidljivost u špilji izuzetno dobra, a dno je čvrsto i ne muti se lako, što je još jedna njena prednost, pa je uz brojne geološke formacije i zanimljiv život, ona još jedna vrlo zanimljiva ponuda ronilačkog turizma Molunta, ali i čitavog Konavoskog područja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....