Ono što je posebno kod Ronilačkog centra Kostrena zasigurno je podvodni greben koji se nalazi ispred njega. Obrušava se do 40 metara dubine i osigurava dom šarolikom morskom društvu. A jedan od glavnih domaćina ovog grebena je svakako hlap, robusni rak s velikim i jakim kliještima koja mu služe za hranjenje i obranu.
Kliješta su nejednaka i ono veće i tuplje služi za drobljenje, a manje i nešto oštrije za rezanje. Hlap je glava i čuvar svoje kuće koju je sagradio sam svojim trudom, kopajući u pijesku ili sedimentnom dnu pod kamenom gromadom.
Obitava od 10 pa sve do 150 metara dubine. I tu je siguran, a i dobro skriven pa može mirno vrebati svoj plijen. Manji rakovi, ostaci ribe, morski puževi, školjke, meduze, morske zvijezde.. sve se to može naći na njegovom meniju. Teritorijalni su i prebivalište mijenjaju tek kada im postane pretijesno ili kada krajem ljeta odu u potragu za partnericom. Tada mogu prijeći i više kilometara. Do tada su izlasci rezervirani samo za večernji lov, naročito za punog mjeseca.
Mriještenje hlapova događa se zimi i tada se najmanje kreću, a prilikom razmnožavanja, kako i priliči ženskom rodu hlapice prolaze proces presvlačenja. Odbacuju svoj stari oklop i mijenjaju ga novim, ljepšim i udobnijim. Oklop je kod hlapa žute boje s manjim modro-crnim mrljama među kojima se mogu naći i one crveno-smeđe i ljubičaste. Ponekad mogu biti i sasvim plavi, crveni ili žuti.
Mladi rakovi prilikom rasta također mijenjaju svoje oklope. Promijene ih i do 25 puta u prvih pet godina života, a u prvih mjesec dana jednom tjedno. Kako bi novi oklop otvrdnuo, konzumiraju onaj stari da bi osigurali dovoljno kalcija za njegovu izgradnju.
Mladi hlapovi tijekom nekoliko faza razvoja žive zakopani u morskom tlu čekajući dan kada će samostalno zakoračiti svijetom i moći istraživati morske grebene. I to traje oko dvije godine. A još nekoliko godina pričekat će svoje partnere.
Europski hlap, latinskog naziva Homarus Gammarus, koji je jedini od vrsta hlapova koji obitava kod nas, a poznat još i pod nazivima lap, karlo, rarog ili njakar može narasti i do jednog metra i biti težine gotovo devet kilograma.
Meso mu je izuzetno ukusno i spada pod jednu od najskupljih namirnica, pa je kao takav izložen intenzivnom i nekontroliranom izlovu. Promjene u okolišu također predstavljaju problem jer su osjetljivi na salinitet. Uz izlov neprimjerenim ribolovnim alatima brojke ovih rakova se svake godine smanjuju.
U skladu s tim, potrebno je provoditi mjere zaštite kojima će se sačuvati populacije ovih rakova, jer imaju neprocjenjivu ulogu u biološkoj raznolikosti.
