SCUBA SKENER

Prije 300 godina kod Paklinskih otoka potonuo je brod s misterioznim i bogatim putnikom. Sada su otkriveni novi dokazi...




 

 Bozidar Vukicevic/Cropix
Brod je prevozio teret soli iz Bartlette u Apuliji i prilikom potonuća je14 ljudi stradalo. Spašen je samo jedan pripadnik posade...

Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda proveo je između 21. svibnja i 5. lipnja 2024. podvodno arheološko istraživanje novovjekovnog brodoloma u akvatoriju Paklinskih otoka.

Na poziv voditelja istraživanja Igora Mihajlovića iz Službe za arheološku baštinu HRZ-a pridružili smo se ekipi arheologa u nekoliko zarona na lokaciji ovog intrigantnog brodoloma koji je zaveden i u povijesne arhive Hvara i Dubrovnika, a na kojoj su pronađeni dokazi koji otkrivaju prisustvo za sada nepoznatog, očito imućnog, putnika i njegovog sluge.

image


Bozidar Vukicevic/Cropix

Projekt je financiran od strane Ministarstva kulture i medija uz podršku Grada Hvara. Sudjelovali su još i djelatnici istog Odjela Jurica Bezak, Vesna Zmaić i Kruno Zubčić, djelatnik Konzervatorskog odjela iz Splita, Saša Denegri, Eduard Visković (Kantharos d.o.o. iz Hvara) djelatnici Interventne policije MUP-a, fotografi i snimatelji Marino Brzac i Jerko Macura, Marko Polić, Saša Lenac i Dražen Gorički iz tvrtke Dragor Lux d.o.o

image

Zajednička fotografija sudionika istraživanja

Bozidar Vukicevic/Cropix

Brodolom kod otočića Stambedar poznat je još od 1986. kada je i registriran kao kulturno dobro. Tada je u sklopu istraživanja antičkog brodoloma u uvali Stari Stani provedeno rekognosciranje nalazišta. Tada su pronađena i dokumentirana tri željezna sidra, četiri željezna topa te ulomci staklenog posuđa i predmeti povezani s naoružanjem broda, temeljem čega je brodolom je okvirno datiran u 16. ili 17. st.

image




Bozidar Vukicevic/Cropix

Od tada pa sve do 2018. brodolom nije istraživan. Te je godine u suradnji s Konzervatorskim odjelom u Splitu odlučeno da se rekognosciranju nalazišta u Splitsko – dalmatinskoj županiji koja nisu dugo pregledana od strane arheologa kako bi se utvrdilo njihovo trenutačno stanje. Uz navedenu opremu broda u 2018. dokumentirano je i prikupljeno nekoliko keramičkih posuda. S obzirom na nalaze odlučeno je da se sljedeće godine započne s iskopavanjem. Upravo je prvi nalaz u kampanji 2019. pokazao pravi potencijal ovog nalazišta.

image

Arheološki lokalitet se nalazi na dubini od 40 metara

Bozidar Vukicevic/Cropix

Bilo je to brončano brodsko zvono što je uistinu rijedak nalaz jer su do tada u hrvatskom dijelu Jadrana zabilježena tek četiri zvona iz razdoblja 15.-18.stoljeća. Istraživačke kampanje nastavile su se u idućim godinama sa još zanimljivih i vrijednih nalaza.

Zanimljivost je da na nalazištu nisu uočeni tragovi tereta što sugerira da je brod prevozio teret koji brzo propada u dodiru s morskom vodom ili pak da je plovio na kratkoj relaciji, bez tereta.

image




Bozidar Vukicevic/Cropix

U istraživanju je također prikupljen inventar brodske kuhinje koji uključuje razne zdjelice, posude tanjure i lonce za koje su ustvrdili da pripadaju venecijanskoj proizvodnji. „Od keramičkih posuda treba izdvojiti tri engobirane zdjele, jedan sgraffito tanjur te dva karakteristična tanjura s crtežom krune na rubu koja pripadaju grupi majolike u Compendiario stilu.“ – ispričao nam je Igor. U procesu vađenja jednog od tanjura s iscrtanom krunom sudjelovali smo i sami te se još jednom uvjerili koliko su arheološka iskapanja kompliciran i zahtjevan posao.

image

tanjur s crtežom krune na rubu koji pripada grupi majolike u Compendiario stilu

Ivana Grgic/Cropix
image

Iskopavanje tanjura s crtežom krune na rubu

Ivana Grgic/Cropix

Vađenje krhke keramike stoljećima zakopane u pijesku mora biti odrađeno izuzetno oprezno kako bi ona ostala čitava, spremna za desalinizaciju i konzerviranje. Dodatno je ovaj proces ograničen i vremenom obzirom da se lokacija brodoloma nalazi na dubini od 40 metara, pa je potrebno u vrijeme ronjenja uračunati i dekompresijske zastanke ronioca.

image

Deko stanica

Ivana Grgic/Cropix

U pijesku su pronađeni i stakleni nalazi, bočice koje su pripadale brodskoj apoteci ali i jedna čaša na stalku. Ono što uvijek intrigira je sudbina mornara i putnika koji su u trenutku potonuća bili na brodu: „Pronalazak ljudskih koštanih ostataka navodi na razmišljanje da je potonuće broda bilo naglo. Međutim nalazi koji su nam rasvijetlili ovu priču su nalazi novaca, posebno zlatnog. Do sada su nađena tri zlatna venecijanska dukata.“ – objasnio je Igor, a saznali smo i o kojem je novcu riječ: „ Najraniji je zlatni dukat dužda Francesca Morosinija (1688-1694) s natpisom FRAN MAVROC DVX S M VENET (avers), SIT T XPE DAT Q TV REGIS ISTE DVCA (revers).

image

Do sada su pronađena tri zlatna venecijanska dukata

Bozidar Vukicevic/Cropix

Ovaj dužd možda je najpoznatiji po svojoj ulozi u Morejskom ratu (1684-1699) kada je topovskom paljbom raznio Akropolu u Ateni koju je osmanska vojska koristila kao barutanu. Druga dva pripadaju početku 18. st., jedan s prikazom dužda Alvise II Mocenigo (1700-1709) s natpisom ALOY MOCENI S·M·VENET·(avers), SIT·T·XPE. DAT.Q.TV REGIS·ISTE·DVCA (revers) dok je drugi s prikazom dužda Giovannija II Cornaro (1709-1722) s natpisom IOAN CORNEL· S·M·VENET· (avers), SIT·T·XPE·DAT·Q·TV REGIS·ISTE·DVCA (revers).“

image

Novac pronadjen na lokalitetu u prethodnim istraživanjima


Bozidar Vukicevic/Cropix

Ovi značajni nalazi pomiču dataciju brodoloma u prvu četvrtinu 18. st. kada je prema dokumentu koji se nalazi u Muzeju hvarske baštine, u knjizi zapisnika hvarskog Zdravstvenog odbora koja obuhvaća godine 1710. do 1733., kod otočića Stambedra potonuo trgovački brod. Dokument je prvi objavio Joško Kovačić u knjizi Razvoj grada i luke Hvara kao vojnog i pomorskog središta (Građa i prilozi za povijest Dalmacije 25, Split 2012. str. 297). Dokument je citirao i Marinko Petrić u članku Kronika nesretne plovidbe u vodama otoka Hvara (Prilozi povijesti otoka Hvara XIV, 2019, str. 295) kada je identificirao odnosno povezao spomenuti dokument s našim brodolomom (Knjiga zapisnika hvarskog Zdravstvenog odbora 1710.-1733. g., Muzej hvarske baštine, Fond Općine Hvar, Volume Primo Parte Prima Libro Primo Grande antico de Colleggietti alla Sanità, v. 101).

image



Bozidar Vukicevic/Cropix

U dokumentu stoji da je u olujnoj noći 18./19. prosinca 1724. kod otočića Stambedar potonuo brod klase Fregadone. Brod je prevozio teret soli iz Bartlette u Apuliji i prilikom potonuća spašen je samo jedan neimenovani pripadnik posade, stradalo je 14 ljudi, ali samo jedno tijelo je pronađeno. Kapetan broda bio je Stefano Milasco iz Dubrovnika. Za sada arheolozi nisu u mogućnosti ustvrditi pripadnost broda Veneciji ili Dubrovniku ili mu je matična luka bila u nekom trećem gardu ili državi. Ovaj kratki dokument, čiji je kompletnu transkripciju izradio Renato Ridella iz Genove, objašnjava pronalazak ljudskih koštanih ostataka koji su prikupljeni i ove godine.

image

Ljudske kosti pronađene na lokalitetu

Ivana Grgic/Cropix

Uz to je potvrđena i pretpostavka da je brod prevozio teret koji se ne može sačuvati u moru, u ovom slučaju sol. Preživjeli je iznio i jedan bitan podatak: na brodu je bio i jedan nepoznati putnik sa svojim slugom, što je i dokazano pronalaskom luksuznih predmeta poput srebrnih i brončanih kopči za obuću i odjeću, čaše na stalku, krunice izrađene od gagata (crni lignit) s četiri svetačke medaljice i dva ogledala.

image

Ukrasne kopče pronađene na lokalitetu

Bozidar Vukicevic/Cropix
image

Medalje sa likovima svetaca


Bozidar Vukicevic/Cropix

Pretpostavlja se i da je zlatni, srebrni i bakreni novac vjerojatno imovina ovog misterioznog putnika.

Od više tridesetak srebrnih kovanica posebna su dva kovana u vrijeme dužda Domenica Contarinija, jedan s prikazom svete Justine koji nosi vrijednost od 124 soldi, dok je drugi s prikazom svetog Marka kako predaje štap s križem i zastavom duždu koji je u klečećem položaju vrijednosti jednog dukata. Nađeni su i karakteristični venecijanski bakreni novci koji su bili u cirkulaciji u Dalmaciji i Albaniji. Nose natpis DAL(M)(A)./ET/ALB(A)(N) i vrijednosti su 1 solda. Od kovanica koje nisu venecijanskog porijekla najviše su zastupljene one kovane za vrijeme cara Svetog Rimskog carstva Leopolda I (1658-1705). Kovanice ovog monarha, koji je bio i ugarsko-hrvatski kralj, prepoznatljive su po jednoj karakteristici Habsburgovaca, njihovoj izraženoj donjoj čeljusti, tzv. Habsburškoj bradi.

image

Novac kovan za vrijeme cara Svetog Rimskog carstva Leopolda I

Bozidar Vukicevic/Cropix

Sav arheološki materijal je naravno konzerviran i restauriran kako to struka nalaže, u Odjelu za restauriranje arheoloških nalaza, Hrvatskog restauratorskog zavoda od strane djelatnika Elene Perković Gjurašin, Maše Vuković Biruš i Franje Bračuna.

image



Ivana Grgic/Cropix

Iz navedenog povijesnog dokumenta može se ustvrditi da je brod bio klase Fregadon i upravo u jednom rukopisu iz tog perioda naziva Lekcii Marka Martinovica ruskim morjakam v Peraste, 1697-1698 koji se pripisuje peraškom pomorcu i brodovlasniku Marku Martinoviću nalazi se izvrstan opis i crtež ovog plovila. U rukopisu, među ostalim podacima, stoji da se ovaj brod koristi za trgovinu, ali ne za ratne namjene, niti je korišten od strane gusara.

image

Sidro

Ivana Grgic/Cropix

Ipak, kao što je tada bilo uobičajeno, bio je naoružan s četiri veća topa te 6-8 manje okretnih topova koja su bila ugrađena u ogradu broda. Uz topovsko naoružanje na brodu su pronađeni i primjerci pješačkog odnosno osobnog naoružanja. Izuzetno smo sretni da smo iz prve ruke mogli vidjeti kako dva nova okretna topa izrađena od kovanog željeza izlaze iz pijeska pod vrijednim rukama ekipe podvodnih arheologa.

image

Iskopavanje još jednog željeznog topa


Bozidar Vukicevic/Cropix

U hvarskom dokumentu, na žalost, nisu navedeni svi relevantni podaci poput imena broda, matične luke i destinacije plovidbe pa će naši arheolozi imati još posla u otkrivanju karika koje nedostaju u venecijanskom i dubrovačkom arhivu. Još uvijek se ne zna ni identitet misterioznog putnika i razlog zbog kojeg se našao na ovom brodu koji je nekoliko dana prije Božića 1724, dakle točno prije 300 godina, stradao u olujnoj noći u akvatoriju Paklinskih otoka.

image

Igor Mihajlović, voditelj istraživanja, drži brifing uoči ronjenja


Bozidar Vukicevic/Cropix
image



Bozidar Vukicevic/Cropix
image
Bozidar Vukicevic/Cropix
image
Bozidar Vukicevic/Cropix
image

Jurica Bezak i Vesna Zmaić


Bozidar Vukicevic/Cropix
image

Venecijanski bakreni novci koji su bili u cirkulaciji u Dalmaciji i Albaniji

Bozidar Vukicevic/Cropix
image

Bočice koje su pripadale brodskoj apoteci

Bozidar Vukicevic/Cropix
image

Plocasta zvjezdača na sidru


Bozidar Vukicevic/Cropix
image

Ivana Grgić priprema podvodno kučiste za foto aparat


Bozidar Vukicevic/Cropix
image

Zajednička fotografija sudionika istraživanja


Bozidar Vukicevic/Cropix
image

Igor Mihajlović i Marko Polić


Bozidar Vukicevic/Cropix
image

Marino Brzac

Bozidar Vukicevic/Cropix
image

Otočić Stambedar


Bozidar Vukicevic/Cropix
image

Saša Denegri

Ivana Grgic/Cropix
image

Jedan od topova pronađenih na lokalitetu

Ivana Grgic/Cropix
image


Ivana Grgic/Cropix
image

Saša lenac

Ivana Grgic/Cropix
image

Keramički tanjuri pronađeni u prethodnim istraživanjima

Ivana Grgic/Cropix
image

Scuba skener 2024

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
20. rujan 2024 21:11