U odabiru Scuba skener lokacija nikako nismo mogli zaobići Brač, najveći otok Srednje Dalmacije i treći najveći otok Jadranskog mora. Maksimalno 78 metara dubok Brački kanal odvaja ga od kopna, Splitska vrata dijele ga od Šolte prema zapadu, a prema jugu Hvarski ga kanal dubok 91 metar dijeli od Hvara. Iako bi s ovakvim geografskim položajem, veličinom, dubinom mora, a također i blagom mediteranskom klimom, mogao imati razvijeniju ronilačku ponudu, na njemu egzistiraju tek četiri ronilačka centra koji rade čitavu sezonu. Iako je turizam najperspektivnija i najraširenija grana gospodarstva na Braču, ovaj je potencijal još uvijek nedovoljno iskorišten obzirom na sve mogućnosti koje otok može pružiti. Uz Supetar, Bol je najatraktivniji turistima, a mi smo baš ovdje u blizini naše najrazvikanije plaže Zlatni rat posjetili ronilački centar Big Blue Diving i njegovog vlasnika Igora Glavičića. Igor, inače rođeni Riječanin, u Bolu je već više od petnaest godina, a njegov impresivan životopis vezan uz more s više aspekata uvjerio nas je da smo na pravom mjestu.
Cijelo svoje djetinjstvo Igor je proveo na moru i uz more, ali ronjenje s bocama otkrio je tek na fakultetu. „Djed i otac su imali su barku i jedrilicu pa sam negdje od druge do petnaeste godine života proveo na moru svako ljeto. Mislio sam zavrsiti taj tečaj ronjenja ali se nikako nije posložilo sve dok nisam upisao Kineziološki fakultet u Zagrebu.“ - rekao nam je Igor. Početak je bio usko vezan za fakultet obzirom da na njemu postoji odsjek za ronjenje. Završavaju se četiri godine za zanimanje profesora fizičke kulture ali usmjerenje je bilo to koje ga je odredilo za dalje. „U toj generaciji nas je završilo desetak. Imali smo dobro organizirana i ciljana, zaista odlična predavanja iz ovog područja, pa nam je to dosta koristilo za budući posao“.
Igrom slučaja, Igorov prijatelj i riječki susjed, Dražen Valerijev vodio je tada ronilački centar u Rovinju. Ponudio mu je posao preko ljeta. Vrlo brzo, uvjerivši se u njegovu kvalitetu, pala je i ponuda angažmana za stalno. Nakon malo nećkanja Igor je prihvatio ponudu i radio za njega nekoliko godina. U to doba SSI (Scuba Schools International) ronilačka organizacija za obuku i podršku ronilačkih tvrtki i odmarališta spremala se doći i u Hrvatsku. Centru je ponuđena suradnja i on je postao prvi regionalni centar za obuku instruktora u Hrvatskoj. Obzirom na posao koji jako dobro išao, Igor je neumorno radio i samim time vrlo brzo došao do licence instruktora trenera. Nakon nekog vremena i rada u centru Igor je htio promjenu pa se otisnuo u Libiju i neko vrijeme radio ronilačke poslove na naftnim postrojenjima. A završio je on i višu pomorsku školu. Riješio je sve ispite koji su mu preostali, izvadio sve potrebne papire i namjeravao otići na brod. Ideja je bila da ljeti, u sezoni, radi u nekom centru, a preko zime bude na brodu. Odabrao je srednji Jadran obzirom da tamo nikada nije ronio, a poznanstvo s kolegom surferom u Bolu odredilo je njegovo zanimanje sve do danas. U početku su njih dvojica radili kao partneri, ali zbog obima posla su se razdvojili i Igor je nastavio samostalno držati ronilački centar. Sa svojom edukacijom ovdje nije stao. Aktivnosti vezane uz poduku i tečajeve koje je konstantno radio zainteresirale su ga da upiše postdiplomski studij na Biologiji mora. Sada surađuje sa splitskim sveučilištem i predaje na nekoliko fakulteta. Najprije na kolegiju Tehnike podvodnih istraživanja prof. Alena Solde, zatim na stručnom studiju medicine potom na Ekonomskom fakultetu.. Redovito u centru s kolegama drži i po 50-ak početnih ronilačkih tečajeva sa studentima godišnje.
Brački kanal je dosta dubok i vidljivost mora je jako dobra pa od petog mjeseca kada zagrije do jeseni ovdje se bez problema može raditi. Pozicije nisu daleko i doista su zanimljive. Vozi se uglavnom preko puta na otok Hvar ili na zapadnu strani Brača. Lučice su najdalja pozicija do koje idu, jer sve ostalo značilo bi previše vožnje a slične lokacije. Olupina brodova u ovom dijelu akvatorija zapravo nema i većina će ronioca to smatrati nedostatkom. Ali nekoliko zaista posebnih špilja i zidova uz izuzetno susretljive i ljubazne djelatnike centra koji su u svakom trenutku na raspolaganju ovo i ne bi trebao biti veliki hendikep.
Turisti ovdje dolaze najvećim dijelom iz zapadne Europe, dok je hrvatski gostiju relativno malo. Eventualno oni koji i inače ljetuju u Bolu ili klubovi koji dolaze u pre ili posezoni. Centar se nalazi u sklopu Hotela Borak pa je i općenito suradnja s hotelima jako dobra već godinama, bez obzira na povremene promjene vlasnika.
Klijenti u centar dolaze ciljano. Zbog toga su i motivirani za ronjene i velikom većinom atmosfera je odlična. Iako je ljude ponekad teško zadovoljiti pa se ponekad događaju i pomalo apsurdne situacije. Npr. loša recenzija jer klijent na uronu nije vidio ribu koju je očekivao.
„Bilo je ljudi koji su došli a da nisu znali ni plivati“- kaže Igor. „A nakon su tečaja bili sretni jer su naučili i plivati i roniti. Ponekad klijenti dođu kako bi se oslobodili nekih svojih strahova. Ti ljudi su obično sretni i zahvalni na kraju. Voditeljica Alenka i ja se trudimo da prije zarona rasporedimo ljude u grupi kako treba, po stupnju znanja i količini prethodnih zarona. Iako imaju dozvole za ronjenje i položili su tečajeve, mi uvijek provjerimo kako rone“.
Ono što je nas posebno razveselilo je i ekološka angažiranost centra Big Blue Diving. Već dvadeset godina ovaj centar u suradnji s TZ Bol i Općinom Bol organizira ekološke akcije uklanjanja otpada iz bračkog podmorja. Akcije se tradicionalno rade prvog tjedna u svibnju svake godine, a sudionicima koji dođu na tjedan dana sponzoriraju se dva dana smještaja dok traje čišćenje podmorja.
Javljaju se i na različite Europske projekte vezane uz ekologiju. Pokušavaju se izboriti i za tzv. No take zone u kojima bi bila zabranjena svaka ribolovna i slična aktivnost. Znanstveno je dokazano da ta područja omogućavaju povećanje populacije riba, morskih ptica i dupina. Želja im je da na otoku zaštite bar dvije – tri uvale.
Iako su centru u Ministarstvu mora dali zeleno svjetlo za to, potrebna im je suglasnost i od lokalne vlasti pa to odobrenje još uvijek čekaju. Sve ove godine, svijest se pomakla u vidu bacanja otpada, ali ostaje problem regulacije ribolova i ogromne količine ribarskih mreža koje se svakodnevno bacaju u more. Neke i napuštene ostaju na dnu ubijajući ribu bespotrebno. Pa ribolovci na dah, udice kojima se lovi s obale.. Veće ribe koje se drže svog teritorija ne zažive dugo na njemu. Ne postoji lokacija na kojoj se kirnja zadrži 3-4 dana. Čim se čuje za nju, već sutradan je nema.
Generalno ribe je u akvatoriju sve manje, a sličan problem je svuda na Jadranu. Za proglašavanje No take zone, trebalo bi se zajednički uključiti, ali je potrebna i bolja edukacija stanovništva o njihovoj dobrobiti.
Brač vodi računa o ekologiji. Jedan je od 26 europskih otoka uključenih u proces tranzicije prema čistim izvorima i oblicima energije. Kao otok želi postati energetski neovisan i u planu je povećanje energetske učinkovitosti, instaliranje obnovljivih izvora energije, izgradnja centra za gospodarenje otpadom i poboljšanje javnog prijevoza.
Održivosti otoka pridonosi i HEP. Nakon četiri ELEN punionice za električne automobile, HEP na Braču, nedaleko od Pučišća, priprema i izgradnju sunčane elektrane. Time će se omogućiti dodatno povećanje sigurnosti opskrbe električnom energijom, posebno u razdobljima povećane potrošnje tijekom turističke sezone.
Iako je Hrvatska u globalnim razmjerima relativno mali onečišćivač atmosfere, kao članica EU preuzela je na sebe obvezu smanjivanja emisija stakleničkih plinova. Klimatske su promjene rastuća prijetnja ovog stoljeća i utječu na sve aspekte okoliša i gospodarstva. Ekstremne padaline, poplave, erozije tla, požari, podizanje razine mora i porast temperature voda i tla, sve su to problemi s kojima se već neko vrijeme susrećemo.
