Ronilački put našeg Scuba skenera doveo nas je na sam jug Hrvatske, u predio posebnih prirodnih ljepota gdje se svakim našim pogledom izmjenjuju brda i nizine, krš i velike zelene površine, more i šuma... Konavle, zemlja rajskih brežuljaka, gdje se proteže krajolik živ i zelen, sastavljen od, kako bi to domaći rekli Gornje i Donje bande, a pogled nam seže od bistrih jadranskih valova s južne strane, do veličanstvenih uzdignutih litica prožetih visokim čempresima sa sjeverne. Istočno se Konavle protežu do samog Bokokotorskog zaljeva i poluotoka Prevlake, dok se zapadno spuštaju sve do starog Epidauruma, današnjeg Cavtata.
Usred ovog prirodnog raja, ali također i područja bogate kulture i tisućljetne povijesti, čijom je kupnjom Dubrovačka republika u 15. stoljeću zaokružila svoj teritorij, nalazio se cilj našeg putovanja, mjesto Molunat, koje nam je, kao da je potpuno zaustavljeno u vremenu i prostoru, pružilo osjećaj neopisivog trenutnog mira.
Čagalj koji je pretrčao cestu tik pred našim automobilom, ali i golemi buseni još nepokošenog proljetno-ljetnog cvijeća još su jednom pružili dokaz da je ovdje priroda toliko izuzetna a njezin suživot s ljudima vrijedan poštovanja. Velika kamena gromada u obliku goleme ribe i nekoliko manjih oko nje stršala je iz plitkog pješčanog morskog dna i stvorila prvu sliku uvale Molunat, dok smo prateći navigaciju tražili naše odredište.
Relativno nepoznato među turistima, ovo malo ribarsko mjesto vrlo je brzo postalo privlačno i roniocima, ponajviše zahvaljujući obitelji Ljubenko koja je 2009. ovdje otvorila svoj ronilački centar, današnji Sea Star Diving. Dočekala nas je Klara, izuzetno profesionalna i ljubazna mlada djevojka koja je dala sve od sebe kako bi se novi gosti u centru osjećali ugodno i dobrodošlo.
Naravno, nije dugo trebalo da se naša ekipa opusti i prebaci na svoj uobičajeni „easy going“ pristup, pa su i domaćini u kratkom vremenu shvatili da mi nismo uobičajeni gosti i da s nama mogu daleko ležernije od uobičajenog. Ukratko, dogodio se onaj čarobni „klik“ zbog kojeg smo se na ovu lokaciju vratili još nekoliko puta, a planiramo to nastavljati i dalje. Iako ovaj centar zapravo vodi draga i vesela Anita Ljubenko, Klarina mama, a tata Vlaho, ronioc i istinski zaljubljenik u more, glavni je „krivac“ da je do njegovog otvaranja uopće i došlo, Klara je ipak njegov „dobri duh“ i kako oni sami kažu, najvažnija karika u centru. „Klara je prvi put zaronila s 14 godina i od tada nije stala, a otkad je ona preuzela centar, pospješila je čitavu ovu djelatnost“ – priča nam Vlaho s ponosom.
Sa završenom Turističko-ugostiteljskom školom, planirala se zaposliti u nekom hotelu ili nastaviti školovanje i u početku nije mislila da će jednog dana biti voditeljica ronilačkog centra, no kako to obično biva more baca svoje čini i povlači k sebi, pa su prvi ronilački tečajevi koje je položila bili samo uvod u njeno daljnje školovanje u tom smjeru. Već s osamnaest godina pratila je uz istruktore veće ronilačke grupe, često Poljake s kojima još od 2015. u centru imaju odličnu suradnju i koji se zadovoljno vraćaju iz godine u godinu. Vrlo brzo, nakon svih položenih ispita i dobivenih licenci, Klara je na ronilačke lokacije vodila grupe i sama.
„Kako naš ronilački centar od otvaranja surađuje s jednom poljskom poduzetničkom obitelji, koji u Molunat dovode na odmor turiste ljubitelje ronjenja, tako sam radeći s njima, uz engleski i njemački, dobro naučila i poljski. Teško je pronaći ljude za rad u ronilačkom centru pa sam shvatila da i ja to mogu raditi.“ – priča nam Klara.
Ono što je posebno veseli je rad s djecom, koja često s roditeljima dolaze u Sea star, pa uz ronjenje, recepciju, brigu oko ronilačke opreme i rada na društvenim mrežama pronalazi vremena i za one najmlađe koji je zovu teta Klara, uči ih ronjenju, ali i brizi o okolišu. Na ovom ekološkom području izuzetno je aktivna, a njeno zalaganje često podrazumijeva upornost i dobru organizaciju. Nakon što je prije nekoliko godina iz prve ruke vidjela situaciju u podmorju uvale Molunat, gdje je dno bilo doslovno prekriveno otpadom, iako bez financijskih sredstava, odlučila se na organiziranje prve ekološke akcije.
Nakon početnih poteškoća i odbijanja u financijskom smislu, jer situacija u pandemiji ni za koga u mjestu nije bila dobra ni laka, preko društvenih mreža je pozvala okolne klubove, pomogla je čitava obitelj, ali i svi mještani, svatko s onim što je mogao dati: barkama, hranon, pomoći na kopnu i na moru.. Zatražila je sastanak u Općini i s jednim jedinim USB stikom s fotografijama morskog dna Molunta, izborila se za prva dva kontejnera za otpad koji su te godine bili do vrha napunjeni. Preko stotinu ljudi se pridružilo ovoj akciji, a čak je stigao i jedan češki državljanin, koji nikada prije nije bio u Hrvatskoj, ali je vidjevši Klarin oglas odlučio i sam pomoći. Svaka slijedeća akcija išla je lakše, a ove godine joj se pridružio i RK Roniti se mora iz Zagreba s projektom Think Green čija je odnedavno i ambasadorica.
„Najveći uspjeh moje prve ekološke akcije je taj što su neki međusobno posvađani mještani tog dana bili u istoj barci i nakon toga se veselo družili.. to je premašilo i sam uspjeh čišćenja. Ujedinila sam čitavo mjesto.“ – s ponosom nam je rekla Klara.
Obzirom da je Molunat na udaru juga i svake godine se gotovo u potpunosti mora obnoviti vanjski dio centra nastradao od valova i kiše u zimskom periodu ovdje se posao odvija kroz proljeće i ljeto.
Preko sezone u ovaj centar dođe i do sedamdeset ronioca dnevno što nije nimalo jednostavno s lakoćom i smješkom odraditi, ali obzirom da to zaista rade iz ljubavi, svim članovima obitelji to bez problema uspjeva. Pomaže tu svojim kuhanjem i brat Antonio, dok mlađa sestra Marija, baš kao i Klara pred koju godinu, započinje svoju ronilačku edukaciju. Po završetku sezone u Moluntu, Klara vodi ronilačke grupe i po dalekim, egzotičnim destinacijama, a gotovo svo svoje slobodno vrijeme provodi na putovanjima s njenim dragim Hrvojem koji joj u svakom trenutku pruža podršku i ponosno prati njen ekološki rad: „Trebalo je dugo da mene Klara preobrati na tu „vjeru“. Koliko god mi pričali nisam to mogao u početku shvatiti; pogledao sam tada nekoliko dokumentaraca, počeo i sam o tome razmišljati jer kada sam vidio koliko se Klara trudi, shvatio sam da je edukacija bit svega i to već od dječje dobi. Veseli me taj pomak u ekološkoj osvještenosti ljudi“.
Jer sve podvodne atrakcije Molunta i Konavla, od veličanstvenog polja gorgonija koje se nalazi gotovo prekoputa samog centra, špilje Žiganat ili krstarice austro-ugarske ratne mornarice, olupine SMS Kaiser Franz Joseph I, tik uz Prevlaku, dolaze do svog izražaja tek uz čisto more.
