Kada ronioci određuju atraktivnost neke lokacije, važan faktor je - ima li tamo gorgonija. Većina ih pritom ne smatra da su same po sebi zanimljive, ali one garantiraju život na grebenu.
Tamo gdje ima gorgonija, protok je struja i nutrijenata. One pružaju zaklon većim ili manjim organizmima. Morske mačke ih koriste kao kolijevke za svoja jaja. Prisustvo gorgonija određuje atraktivnost područja. One, suprotno vjerovanju, nisu biljke već životinje iz razreda koralja te porodica Gorgoniiade i Plexauridae.
Na Jadranu poznajemo gotovo desetak vrsta gorgonija, ali s ronilačke točke gledišta najzanimljivije su nam tri vrste. To su morsko stabalce ili žuta gorgonija, zatim crvena rožnjača ili crvena gorgonija, te lepezasta rožnjača.
Nedavno objavljeno istraživanje o posljedicama globalnog zagrijavanja na zajednice Paramuricea clavata i Eunicella cavolini zabilježilo je potencijalne ugroze. Eksperimentalni rezultati pokazuju da produženo gladovanje nakon energetski nepovoljnog ljetnog razdoblja značajno umanjuje termotoleranciju, dok je prisustvo hrane u istom razdoblju unaprjeđuje. Termalni stres značajno smanjuje preživljavanje embrija i ličinki crvene gorgonije, uzrokuje abnormalni embriološki razvoj te onemogućuje preobrazbu ličinki. Njihova smanjena varijabilnost ugrožava opstojnost crvene gorgonije kojoj je potrebno uspješno novačenje za obnovu populacija.
Scuba skener se na terenu uvjerio da su na pojedinim lokacijama čitave kolonije nestale, dok su se na drugima povukle na veće dubine, gdje je temperatura manje promjenjiva. Većinom se to događa u južnom dijelu Jadrana, gdje je utjecaj promjena najvidljiviji.
Gorgonije izgledaju kao stabla u dvije dimenzije. Plosnato lepezaste. Na svakoj grani se nalaze nepravilno raspoređeni polipi, visine do 8 mm. Imaju osam lovki. Unutarnji dio mu je rožnat, a na površini se nalazi mekana sluzava ovojnica u kojoj se nalaze polipi. Prosječna stopa rasta kolonije je 12-60 mm godišnje. Kada se osuše, kolonije se brzo stisnu, postanu sive.
Morsko stabalce (Eunicella Cavolinii) vrsta je gorgonije poznata pod jednostavnim nazivom žuta gorgonija. Rasprostranjena je u Jadranu, Sredozemlju pa i Atlantiku. Karakterizira je lepeza grana sličnih drveću koje rastu u jednoj ravnini i može doseći dužinu pedesetak centimetara. Uglavnom je žute boje. Prirodno stanište im je na plićim zidovima s nešto izraženijim strujama. Prisustvo morskih strujanja omogućava im prinos planktona i kisika.
Na Jadranu je sveprisutna, od Savudrije do Prevlake. Na pučinskim otocima, ali i priobalnim područjima. Najgušće kolonije ovih gorgonija zapažaju se između petnaestak i trideset metara dubine, ali obitavaju i na preko sto metara.
Crvenu rožnjaču (Paramuricea Clavata) češće nazivamo crvenom gorgonijom. Ona je najpoznatija, najljepša i najpopularnija gorgonija jadranskoga podmorja. Obitava na cijelom Mediteranu. Nekad je bila zastupljenija na srednjem i južnom dijelu Jadrana. Kolonije na Cresu, Krku, Lošinju i istočnoj obali Istre smatrale su se više iznimkom.
Porastom temperature Jadrana i učestalim cvjetanjima mora, koje svoje posljedice već uzima na jugu, područje Kvarnera značajno se vraća na interesnu kartu. Slično kao i žuta gorgonija, idealna staništa su na okomitim podvodnim liticama zaklonjenim od sunca te u području jačih struja pa je uobičajeno da crvene gorgonije susrećemo tek na nešto većim dubinama, u pravilu više od trideset metara.
Građa lepeza crvene gorgonije slična je poput žute, ali je mnogo gušća i raširenija, a česti su primjerci lepeza polukuglastog oblika kako bi se poboljšala efikasnost prikupljanja planktona. Mogu narasti i više od metra. S veće udaljenosti ove su gorgonije tamnoplave, približavanjem postaju ljubičaste, a pod punim svjetlima ronilačkih lampi tamno crvene. Postoji i biološka varijacija, bicolor. Neki ih nazivaju žuto-crvenim, ali to nije posebna vrsta, one pripadaju crvenim gorgonijama.
Polje takvih gorgonija našli smo na Pliću Grmeni. Kada vidim jednu ili dvije takve jedinke smatram se sretnikom. Nakon što sam vidio gusto polje dvobojnih gorgonija na Kornatima rekao sam sebi da me tu mogu i pokopati.
Lepezasta rožnjača (Paramuricea Placomus) treća je vrsta gorgonije, nazivamo je dubinskom gorgonijom. Također je učestao i ponešto iskrivljeni naziv gerardija. Rijetka je i uglavnom obitava na dubinama od pedesetak metara. Prekrasna je žuto-zelene boje koja se može učiniti fluorescentnom.
Ova gorgonija raste pričvršćena za kamenu podlogu kao izolirana jedinka. Ne postoje polja ili šume. Naraste i preko dva metra. Također ih karakterizira vrlo čvrsto osnovno stablo koje u podnožju može biti debljine i preko dvadeset centimetara.
