Blue Nautica smjestila se u ACI marini Trogir na Čiovu. Joško Kandija bavi se ronjenjem već dvadeset i pet godina. Kao djelatnik čarter tvrtke u marini, radio je na održavanjima pontona, plovila i muringa. Bavio se svim vrstama podvodnih radova, vađenjem potopljenih plovila, obuke ronioca, te traganja i spašavanja. Centar je počeo raditi 2011. godine. Imao je svoje brodove za iznajmljivanje, ali vrlo često je imao i upite za ronjenje. Većinom su to bili ljudi koji su boravili u marini, a htjeli su se iskušati u ronjenju. Potražnja ga je natjerala da ponudi i uslugu ronjenja. To su početni zaroni do nekoliko metara. Bilo je teško naći pozicije koje su atraktivne pogotovo za manje iskusne ronioce.
Ideja podvodnog muzeja rodila se iz potrebe da početnicima zaokupi pažnju nekim sadržajem i odvrati im misli od: udaha, izdaha i opreme u njima neprirodnom okruženju. Da se opuste i uživaju. Tema muzeja je rođena kad je čuo da su u Italiji potopili kip Isusa.
Naravno, nije muzej jedino što nudi centar ima tu i zarona za iskusne ronioce. Dubokih i atraktivnih, ali ova jedinstvena ulazna priča u svijet ronjenja svakako je glavni forte ovog centra. To je obilježilo ovaj centar, koji je ponudio nešto drugačije ronjenje. Priča je osmišljena i realizirana da zadovolji one kojima su to probni ili prvi zaroni. Ovdje nećete vidjeti dvobocnike i tehničku opremu, stage boce i sl. Zato ćete često vidjeti cijele obitelji koje emotivno komentiraju svoja prva iskustva pod vodom. Klijenti su dobili upravo ono što traže, lijepe zarone.
Ove jednodnevne izlete upotpunjava uređena plaža uvale Jelinek, sa ležaljkama, snack barom, suncobranima i aqua parkom. Zona bez stresa sa sadržajima za cijelu obitelj.
Uvala je godinama bila zapušteni biser u koje je jugo nabijalo smeće. Svake godine na početku sezone iz uvale se odveze deset, petnaest manjih kamiona novog smeća. Koncesija nad uvalom ima i velike obaveze za centar. Plivanje i ronjenje na dah ili s bocama nije zabranjeno ni onima koji dođu u nekom svom aranžmanu. Ipak, moraju se javiti djelatnicima centra jer oni su odgovorni za sigurnost svakog tko se nađe unutar koncesijskog područja.
U uvali je potopljen i SOKO jastreb, vojni avion. Vlasnik centra Joško Kandija uspio je upotpuniti svoju ljubav prema ronjenju sa onom prema letenju. Kaže kako mu je uvijek bilo teško objasniti nekom neroniocu kakvo je to uzbuđenje kad na četrdeset ili osamdeset metara dođete do olupine srušenog aviona ili potonulog broda. Zato je osmislio da i oni koji ne posjeduju vještine i iskustvo potrebno za takve zarone mogu doživjeti dio uzbuđenja, i to u „plićaku”. Naravno, takva olupina nema povijesnu važnost, ali je atraktivna do te mjere da je ni neki iskusni ronioci ne žele propustiti. Mala dubina dozvoljava da oko aviona provedete „sve vrijeme” istražujući do najsitnijih detalja.
Oprema u centru je dobro održavana i očito se stalno obnavlja. Vodiči nastoje zadovoljiti goste ne samo svojim vodstvom pod vodom nego i komunikacijom i objašnjenjima na suhom. Centar nije velik, ali obzirom da su u okruženju uslužnih sadržaja marine ničega ne fali. Uostalom, ovdje se samo pokupi oprema i odlazi na ronjenje u uvalu Jelinek ili neku drugu lokaciju. Nema home reefa, jer je naravno tu ulogu preuzeo muzej. Nećete moći napuniti ni nitrox ili neku drugu mješavinu u svoje boce, ali većina ronioca koji biraju ovaj centar ni ne zna čemu to služi.
Klijentela su većinom stranci. Dok su u početku to bili gotovo isključivo nautičari u zadnje vrijeme sve je više turista koji dolaze iz grada. Lokalne turističke agencije u svojoj ponudi gotovo neizostavno nude i ronjenje u muzeju. Drugačija, jedinstvena priča prepoznata je u lokalnoj zajednici i svakako obogaćuje turističku ponudu, kako grada, tako i cjelokupnog ronjenja na Jadranu.
