Tritonova truba ili tritonovi puževi (lat. Charonia tritonis) je vrsta velikih morskih puževa. Ne tako davno triton je bio sastavni dio morskog dna, no na nekim lokacijama to više nije tako. U našem moru nekada učestao na jugu, naročito na pučinskim otocima.
Zbog svoje atraktivnosti i veličine postao je predmet komercijalnog izlova. Svatko je želio imati lijepu kućicu na svojoj polici. Bio je to originalni turistički suvenir. Nije to bila samo naša specijalnost, vadilo ga se po cijelom svijetu. U tropskim morima žive mnoge vrste. Na pacifičkim otocima bio je jedan od najprodavanijih velikih originalnih suvenira, a onda se populacija prorijedila do te mjere da je gotovo nestao. To su jedva dočekale zvjezdače koje su njegova prirodna hrana. Razmnožile su se do te mjere da su ugrozile život na koraljnim grebenima.
Najpoznatiji je primjer „crown-of-thorns”, zvijezda koja jede koralje ostala je bez prirodnog neprijatelja. Prekomjerno se razmnožila i dovela u pitanje opstanak samih koralja koji su baza cijelog eko sustava. Naravno, grebeni su postali manje atraktivni za turiste, koji su na neke otoke dolazili u sve manjem broju. Tipična priča koja pokazuje kako ljudska pohlepa zbog šake dolara može ugroziti egzistenciju cijelih otoka. Doslovno su prepilili granu na kojoj su sjedili. Sada se ulažu znatna sredstva za revitalizaciju opustošenih dijelova podmorja u pokušaju da se povrati prirodna ravnoteža.
Triton u Jadranu nije imao presudnu ulogu u ravnoteži morskog svijeta, pa ni njegov izlov nije ostavio takve katastrofične posljedice u kratkom roku. Ipak, svaki je organizam važan kotačić u ekosustavu, važna karika u lancu održivosti.
Tritonova truba se nalazi na popisu Pravilnika o strogo zaštićenim vrstama Republike Hrvatske, a kazne za njegovo vađenje iznose od 7 do čak 30 tisuća kuna. Reći ćemo u zadnji čas, jer triton se vraća. Dugo vremena sam mislio kako je on mit. Nepovratno iščezla vrsta u Jadranu. Nešto o čemu slušamo od starijih ronioca i zavidimo im na prilici da su ga mogli sresti uživo. Nije ga se moglo vidjeti ni kao kolateralnu žrtvu u ribarskim mrežama. Ove godine susreo sam ga tri puta. Na Visu i na Mljetu.
Prvi puta sam bio toliko impresioniran da uopće nisam snimio video. Tek nekoliko fotografija. Mit je postao stvarnost. Na Mljetu je već bilo drugačije. Triton je opušteno prolazio preko velike ravne grote, veliko stopalo održavalo je balans školjke na leđima koja se gegala sa svakim „korakom”. Iako ovi puževi mogu imati vretenaste školjke do pola metra dužine i težinu više od kilograma, ustvari su vrlo brzi. Nije ga smetala sva ta gužva koja se događala oko njega, pa je s ispruženim žuto-crnim prugastim ticalima istraživao okolinu. Odlučno je grabio svojim putem. Njihova moć kamuflaže i zavlačenja u rupe fascinantna je. Poput rekvizita u mađioničarskom triku nestanu u nekoliko sekundi. Radi se o vrlo grabežljivoj životinji. Najčešće se hrani raznim vrstama zvjezdača i manjih puževa. Ima radulu kojom probija oklope puževa i ostalih tvrđih bića te njome uštrcava otrov koji paralizira plijen. Manje žrtve progutat će cijele. Tritoni imaju razdvojene spolove, nisu hermafroditi kao većina drugih morskih puževa. Ženke polože duga i ljepljiva jaja na dno, koja nakon oplodnje žive kao plankton do 3 mjeseca.
Tritoni su kroz povijest imali razne uloge u životu čovjeka. Velika količina mesa mogla je osigurati obrok za gotovo cijelu obitelj, ali njegova školjka imala je daleko poznatiju ulogu. Koristila se kao instrument i signalni uređaj. Vrh školjke bi se odstranio i upuhivanjem zraka proizvodio zvuk. Zvuk je prodoran i jednoličan pa je bio često oruđe na brodovima. Osim komunikacije s drugim brodicama koristio se i za najavu ulaska ili izlaska iz luke. Na nekim područjima bio je i dio poganskih običaja i služio je za tjeranje zlih duhova. Triton je u grčkoj mitologiji bog mora, Posejdonov i Amfitritin sin. Čovjek s ribljim repom koristio je školjku da podigne valove. Puhanjem u nju proizvodio je zvuk poput rike divljih zvijeri. Na taj signal more bi reagiralo i višemetarski valovi zamijenili bi bonacu.
Na Jadranu su zabilježeni još neki tritonovi puževi. Mahom obitavaju na većim dubinama, a manji su od trube koja je uz bačvaša najveći puž Jadrana. Tritonov rog je zdepastiji, ali može biti teži. Argusovo oko (Argobuccinum olearium) naraste do 20 cm u dužinu. Tritonovi srodnici su i Rutava truba (Cymatium corrugatum) i odjeveni triton (Cymatium cutaceum) to su sitne vrste koje rijetko narastu više od 6 cm, a žive na dubokim koraljnim područjima.
