Iako smo preronili već poprilično velik dio naše obale, rijetko nam se pružala prilika da sretnemo jednog od najvećih i najrjeđih puževa Jadrana - Tritonovu trubu. I u Scuba skeneru već smo jednom pisali o njemu, ali ovaj je ponovni pronalazak zaslužio bis. Divovskog smo puža ovaj puta našli na otoku Visu, točnije na lokaciji Gnjilina i ne samo da je bio živ, već je odlučio i neustrašivo pozirati pred Damirovom kamerom. Lijeno se gegao po grebenu promatrajući svijet oko sebe parom ticala i s dva sićušna oka.
Charonia tritonis, kako je znanstveno nazvan ovaj golemi puž, bio je poprilično težak, sigurno oko kilogram, što ga čini jednim od većih primjeraka svoje vrste. U tropskim morima znaju oni narasti i preko pola metra u dužinu. U Jadranu se njihova veličina kreće do nekih 45 cm.
Njihova atraktivna vretenasta kućica smatra se među najljepšima u moru, ali im je to u prošlosti donosilo i mnoge probleme. Svi su ovu školjku željeli imati na svojim policama kao ukras ili suvenir s nezaboravnog ljetovanja. Naravno, zbog toga je porastao nekontrolirani izlov i njihova prodaja turistima. Od masovnih izlova, do djece koja pred kućom prodaju školjkice koje su roditelji izronili. Događalo se to godinama, sve dok ovaj puž nije postao takva rijetkost da ga je bilo gotovo nemoguće pronaći na morskom dnu. Nakon što je postalo očito da ćemo vrlo brzo ostati bez još jedne životinjske vrste na Zemlji, Tritoni su postali strogo zaštićeni, a njihovo vađenje iz mora postalo je izuzetno kažnjivo.
Iako ih se i danas može pronaći na raznim prodajnim internet stranicama i to po pozamašnoj cijeni, ova prodaja nikako nije legalna. Kazne za njegovo vađenje mogu doseći poprilično visoke brojke.
Njegova tradicionalna upotreba donijela mu je i ime; Triton, morsko božanstvo, sin Posejdonov i Amfitritin u grčkoj je mitologiji uzdizao i smirivao valove pušući u školjku kao u trubu.
U stvarnosti se kućica ovog puža koristila kao instrument koji je otkidanjem njena vrha i puhanjem kroz nju proizvodio dubok jednoličan zvuk. Tako su komunicirali kapetani manjih brodica i signalizirali ulazak i izlazak iz luke. Nije na odmet bilo ni da zvukom otjeraju sve zle duhove i oluje koji bi ih mogli pratiti na njihovim putovanjima.
Iako pravi ljepotan, ovo sporokrećuće veliko stvorenje zapravo je pravi neumoljivi grabežljivac, strvinar i mesožder koji naglo promijeni rutu i brzinu svog kretanja kada naiđe na potencijalni plijen. Kada ga uhvati, on svojom radulom probija oklop plijena i u njega uštrcava paralizirajući otrov, a istovremeno i probavlja meso. Hrana su mu u prvom redu poput njega spora bića, razne vrste zvjezdača, drugi manji puževi ili trpovi koji mu se nađu na putu.
Kućica Tritonove trube je vretenastog oblika s nekoliko izbočenih nabora, a tamne i svijetle smeđe i žutobijele pjege na našem su primjerku bile izrazito vidljive, s vrlo malo ostataka školjkaša i algi po njemu.
Mladi ronioci koji su s nama imali priliku vidjeti Tritona i sudjelovati u ovom fotosessionu nisu bili ni svjesni koliku su sreću imali da već na nekom od svojih prvih urona vide ovo rijetko i posebno morsko biće i to u izuzetnoj vidljivosti mora i na vrlo maloj dubini.
