Ekoloških tema u dubrovačkom akvatoriju ima podosta, ali prva slika koja nam pada na pamet je dubrovačka luka prepuna naplavnog smeća donesenog južnim vjetrovima. Svi smatramo da je to bila katastrofa, ali ustvari to je bio dar božji.
Dok su ronioci zapomagali da smeće sustavno dolazi sa svakim jugom, nitko se nije previše obazirao. Tek kada je ono postalo vidljivo svakom prolazniku, turistu i stanovniku bisera hrvatskog turizma, kada se moralo izvlačiti bagerima i kamionima i kada je postalo udarna vijest na naslovnicama i informativnim emisijama, stvari su se počele doživljavati ozbiljno.
Davne 1996. godine organizirana je prva akcija čišćenja podmorja. Jednom godišnje, u petom mjesecu, tradicionalno se održava ona najveća, a po potrebi tijekom godine i nekoliko manjih. Ukupno ih je bilo pedesetak. Od lokalne postala je internacionalna i vjerojatno najbrojnija na Jadranu. Dosegla je brojku od 130 učesnika. Počeli su dolaziti i ronioci iz regije, a sada nerijetko imamo i ljude iz cijele Europe, pa i s drugih kontinenata koji žele participirati.
Naravno nije to ostalo bez odjeka ni u lokalnoj zajednici. Uključile su se hotelske kuće, Grad, Županija, Lučka kapetanija, Cian, Čistoća, škole i pojedinci.
U Dubrovniku je sve na nivou, pa i kad dođete čistiti smeće može vas „dopasti” spavanje u hotelu s pet zvjezdica. Nažalost, jubilarna 25. akcija morala se odgoditi zbog korone.
Akcija se tradicionalno održava na Lapadskoj obali, a dugogodišnji rad je sve vidljiviji. Nekad su se izvlačili automobili, potopljene plastične barke i bijela tehnika, a na zadnjoj akciji pripremljeni padobrani gotovo da nisu bili ni upotrebljeni. Vreće su bile polupune sitnog otpada. To govori da se svijest u lokalnoj zajednici diže na viši nivo i da akcija daje rezultate.
Ipak, dio obale doživio je nemalu devastaciju. Pravo ekološko zagađenje na više nivoa. Betonizacijom i svjetlosnim zagađenjem nova marina bitno je promijenila panoramu ljetnikovaca i vila na mirnoj strani vale. To ipak ronioci ne mogu očistiti ni sa svim padobranima.