- Imam noćne more, vidim sina kako umire.
Ovo je prva stvar koju mi je napisala. Dramatična poruka, puna straha, krik upomoć.
- Vi ste mi jedina i zadnja šansa, ponestaje mi vremena - istaknula je na kraju apela.
Njeno ime je Mia Debeljak, ima hrvatsko prezime, ali živi u Kielu, na sjeveru Njemačke. Njen sin Lukas ima 6 godina i teško je bolestan.
Rođen je s pola srca.
Sindrom hipoplastičnog lijevog srca rijetka je i teška genetska bolest i dječaku hitno treba operacija u SAD-u.
Gledam Lukasove fotografije iz bolnice, spojen je cjevčicama na aparate, na licu mu se vidi patnja, mršav je i blijed. Prolazi me jeza.
Mia se uskoro ponovno javlja. Lukas je upravo doživio infarkt, više nema vremena. Treba im 800 tisuća eura.
- Molim vas, objavite našu priču - piše mi.
LAŽNI PROFIL? Navodna Mia Debeljak, sa sinom Lukasom i mužem Joshom
GoFundMe kampanja je otvorena, ali hoće li na vrijeme stići skupiti novac?
Lukasu je sve gore, piše mi u e-mailu njegov liječnik Johan Tronie iz klinike Helios u Kielu i dodaje da mu je srce stalo usred noći te ga nisu mogli pokrenuti pune dvije minute.
Uh.
Dramatična bitka hrabrog dječaka s rijetkom bolešću. Požrtvovna majka. Utrka s vremenom. Humanitarna akcija.
Nevjerojatna priča.
No, potpuno je izmišljena.
Lukas ne postoji
Pacijent s Lukasovom dijagnozom, pokazat će istraga Jutarnjeg, uopće nije bio primljen u bolnicu u Kielu. Ta bolnica uopće nema pacijenta pod tim imenom i prezimenom. Ne postoji liječnik Johan Tronie u klinici Helios. Kvragu, ta klinika uopće nema kardiovaskularni odjel.
Izmučeni dječak na fotografijama iz bolnice uopće nije Lukas, riječ je dječaku Milu s istom bolesti koji je 2014. godine prošao tešku operaciju.
Na kraju, Mia me uvjerava da je došlo do pogreške - ona zapravo ima, mrtvo hladno mi piše, bolest zbog koje ne prepoznaje lica (!?) pa je u crowdfunding kampanju stavila fotografije krivog dječaka. Mila, a ne Lukasa.
Tri sata kasnije, nakon suludih pokušaja da obrani svoju priču, Mia briše kampanju na GoFundMe, svoje Instagram i Facebook profile, a dramatična priča o Lukasu nestaje s interneta.
No, ne prije nego što smo sve uspjeli snimiti i sačuvati.
Srećom, iako su tražili 6 milijuna kuna, do trenutka kad su zbog mojeg inzistiranja na istini kampanju ukinuli, zaradili su tek 2000 eura. Uplate su stigle i iz Hrvatske.
Ali da bi ovu nevjerojatnu priču ispričala kako treba, moram se vratiti sedam dana unatrag, na njen početak.
Nema telefonskog razgovora
Netko od čitatelja nas je preko društvenih mreža uputio na humanitarnu akciju izvjesne Mije Debeljak, odmah smo joj se javili. Zanimljivo, od prvog do zadnjeg našeg kontakta inzistirala je da ne možemo razgovarati telefonski, već se samo dopisivati, slično kao i njen "liječnik". Postoje li ti ljudi uopće?
- Očajni smo i uplašeni. Taj je osjećaj odvratan. Imam noćne more, vidim sina kako umire, svake večeri, i tako od listopada 2019. godine. Znam da vi mislite da je situacija drugačija jer mi ne živimo u Hrvatskoj, ali kakva je razlika ako živimo u Njemačkoj? Radi se o malom djetetu kojem je potrebna pomoć kako bi preživjelo. Ne bi trebalo biti važno odakle je. Mogla bih u svoju GoFundMe kampanju napisati da smo iz Hrvatske. Mogli biste i vi u vašim novinama navesti da živimo u Hrvatskoj, ako to znači da ćete objaviti priču. Ako vam je to bitno, u redu, lagat ćemo, ako to znači da će se naš sin spasiti. Nije nas briga. Znamo samo da je naš šestogodišnjak premlad da umre. Ponestaje nam vremena i ideja. Zaista vas trebamo, vi ste doslovno naša zadnja i jedina šansa. Molimo vas, objavite našu priču. Znam da je Jutarnji list vrlo popularan u vašoj zemlji. Treba nam 800.000 €, a zasad imamo samo 1770 €. Stvarno mislite da bi nam ljudi mogli donirati novac?
Ovako je započela konverzacija s Mijom Debeljak.
Razotkrivanje međunarodne prevare
Trebala je to biti topla ljudska priča o njemačkom dječaku s hrvatskim prezimenom i teškom dijagnozom kojem trebaju donacije za spasonosnu operaciju u SAD-u, a pretvorila se u razotkrivanje međunarodne prevare na koju je nasjela i britanska vojvotkinja od Yorka.
Stanovitu Miju, 36-godišnju njemačku frizerku, kako se predstavila, kontaktirala sam početkom prošlog tjedna.
- Živimo u Njemačkoj, a prezime Debeljak je s muževe strane. Njegova se baka Marija iz Daruvara preselila u Njemačku kad je bila tinejdžerica. Nikada nije učila svoju djecu hrvatski jezik i nije spominjala Hrvatsku jer joj je tamo život bio traumatičan zbog nasilnih i strogih roditelja. Preminula je prije mnogo godina, što znači da nemamo nikoga tko govori vaš jezik. Upotrijebila sam Google prevoditelj za čitanje vašeg e-maila - objašnjava mi.
Njezin se suprug, upućuje nas, zove Josh, ima 37 godina i inženjer je. Nikada nije bio u Hrvatskoj i ne zna ima li tu rodbine. Mia i Josh u braku su, objašnjava, 11 godina i imaju sina Lukasa rođenog 12. srpnja 2013. godine sa samo pola srca. Riječ je o rijetkoj srčanoj mani, sindromu hipoplastičnog lijevog srca (eng. double inlet left ventricle).
- Liječnici su rekli da bi naš sin mogao imati prilično normalan život ako ode na tri velike operacije, a prvu je imao šest dana nakon što se rodio - piše mi.
Mia Debeljak,Instagram s ukradenim fotkama, sada deaktiviran
Već mjesec dana nakon rođenja Lukas je bio na neplaniranoj operaciji, a do studenoga 2017. još je dvaput operiran. Dobio je pacemaker i potom je počela noćna mora. Njegovo tijelo nije moglo isušiti višak tekućine pa su mu trebale posebne drenažne 'boce'. Otkriveno je i da gubi limfu. Tekućina mu je vršila pritisak na pluća i Lukas nije mogao pravilno disati. Uz dijetu i lijekove izdržao je do listopada 2019., kada mu je postalo sve teže disati, nije jeo i uvijek je bio umoran. Infekcija je uzrokovala ogromne kontuzije. Stanje je postajalo sve gore, a liječnici u Njemačkoj nisu bili dovoljno stručni - objasnila je Mia u priči objavljenoj na GoFundMe platformi za prikupljanje donacija.
- Liječnici kažu da mora što prije otići u dječju bolnicu u Philadelphiji, to je Lukasova posljednja šansa da preživi. Nema druge šanse, zato smo pokrenuli ovu GoFundMe kampanju. Potrebne su nam donacije za: troškove života za dugotrajni boravak u bolnici, za operaciju i liječenje u SAD-u, uključujući avionske karte, putne troškove, troškove smještaja i puno više... Molimo vas da nam pomognete. Ne možemo izgubiti našeg dječaka - pisalo je u priči pod naslovom "Please help Lukas" u sklopu kampanje koja je pokrenuta 29. ožujka ove godine.
Kampanja
Kako je stajalo u posebnoj napomeni, sav donirani novac uplaćuje se direktno na ime Lea Yuvayaparu. To je, kako je objašnjeno, djelatnica u tvrtki koja ima posebne zrakoplove, koja će organizirati prijevoz iz Kiela u Philadelphiju. Novac ide direktno njoj, jer ako bi išao preko Mije, tvrdi ona, banka bi potom uzela 30 posto od donacija za porez.
Internetska pretraga pokazat će da osoba tog imena ne postoji.
U točno 34 dana trajanja GoFundMe kampanje 54 donatora uplatilo je ukupno 1770 €, odnosno 13.220 kn, no to nije bilo dovoljno. Do ciljanog iznosa većeg od šest milijuna kuna nedostajalo je još 798.230 €.
Deaktivirala kampanju
Tri dana prije nego što će Mia 1. svibnja deaktivirati kampanju za prikupljanje donacija krenuli smo intenzivno raditi na priči.
Mia, koju u ovom trenutku još doživljavamo kao požrtvovnu majku, objašnjava nam u mailovima kako se Lukas liječi u Helios Klinik Kiel te da je zbog pandemije koronavirusa dobio novu sobu u bolnici. Stalno ih testiraju imaju li koronu, kaže.
Ona Lukasu, opisuje nam, čita, hrani ga, pere, razgovara s liječnicima. Dok Lukas spava, Mia je na Instagramu i Twitteru u potrazi za pomoći, šalje poruke i e-mailove celebritijima, a ima i posebnu taktiku.
- Napišem u komentar ispod slike: 'Hej, oprostite što vas smetam, ali molim vas pročitajte moj dm (direktna poruka na Instagramu, op.a.)'. Zanimljivo je što me uvijek ignoriraju. Nakon toga prolazim listu ljudi koje oni prate i provjeravam je li slavna osoba u interakciji s njima. Slavni prate svoje obitelji, prijatelje, bliske ljude. Zatim ih kontaktiram i pitam mogu li podijeliti našu priču s tom slavnom osobom. Već mi je nekoliko ljudi reklo da će podijeliti našu priču, ali još uvijek nismo dobili donacije. Mislim, vojvotkinja od Yorka objavila je post o Lukasu i više od 3000 ljudi ga je lajkalo, ali samo njih 54 je zapravo doniralo novac - rekla nam je Mia, koja je kontaktirala bivšu suprugu i niz nećaka Willa Smitha, majku Elona Muska, osnivača Tesle, Maye Musk, obitelj i prijatelje pjevačice Pink, Ursulu Nesbitt, tetu Paris Hilton...
Svi su oni upoznati s pričom njenog sina, uvjerava nas, ali nitko ne želi ništa donirati niti čak podijeliti objavu kako bi dobila veću vidljivost.
Kako to?
Sarah je nasjela
No, na britansku vojvotkinju od Yorka, Sarah Ferguson, šogoricu i prijateljicu pokojne Lady Di, majku princeza Eugenie i Beatrice, bivšu suprugu princa Andrewa, kraljičinog sina koji je morao istupiti iz kraljevske obitelji zbog prijateljstva s pedofilom, Mia je posebno gnjevna.
- Sarah Ferguson, vojvotkinja od Yorka, objavila je post na Instagramu o mom sinu, ona i cijela njezina obitelj vrlo su bogati ljudi. Toliko smo bili sretni i osjećali olakšanje, mislili smo da ćemo možda napokon spasiti svog malog anđela, ali ne. Ništa nisu donirali, ona je samo objavila Lukasovu priču i nije to podijelila sa svojim bogatim kćerima koje su doslovno princeze. Također nas je izignorirala odmah nakon toga i nekoliko dana kasnije iz svoje biografije na Instagramu izbrisala link s našom GoFundMe kampanjom. Nikad nisam ni razgovarala s vojvotkinjom od Yorka, nisam od nje dobila nikakvu simpatiju ni donaciju, bila sam u kontaktu samo s njenom bliskom prijateljicom - ističe Mia, koja je vojvotkinju pokušala razotkriti i u britanskim medijima, kaže, ali novinarka ju je, nakon što je provjerila priču s vojvotkinjom, zaboravila i nije ništa objavila, tvrdi Mia.
Ipak, našli smo jedan članak koji potvrđuje da joj je vojvotkinja doista pokušala pomoći objavom na svom Instagramu. Britanski magazin Hello na svojim web stranicama hvali vojvotkinju kao humanitarnu ikonu, spominjući Miu i njenog sina.
No, osim ovog medijskog napisa posvećenog vojvotkinji, dva Mijina profila na Instagramu i njenom Twitter profilu, nigdje na internetu nismo uspjeli pronaći ništa o ovoj humanitarnoj akciji, ni u njemačkim niti u internacionalnim medijima.
To je bio drugi znak za uzbunu.
Prvi je bio kad je Mia predložila da lažemo i napišemo da su iz Hrvatske, no odlučili smo to pripisati majci koja je spremna učiniti sve za svoje dijete.
Situacija je postala još sumnjivija kad smo shvatili da je Mia svih 200 fotografija sa svojim sinom, od rođenja do sadašnjosti, po stotinjak fotografija na svakom od dva profila na Instagramu, učitala u roku dva dana, 6. i 7. travnja. Dakle nikad prije nije imala profil niti je objavljivala bilo što.
Suprug ne postoji
K tome, njen suprug Josh Debeljak na internetu ne postoji, osim u njenih nekoliko objava.
Zamolili smo Miju da se čujemo telefonski i da nas spoji s Lukasovim liječnikom. Rekla je da će nas nazvati kad nađe vremena i dala nam je e-mail adresu profesora doktora po imenu Johan Tronie koji, kako je rekla, radi u Helios Klinik Kiel u Kielu. U roku sat vremena javio se i dr. Tronie, navodni internist, s potvrdom Mijinih riječi.
- Lukas Debeljak je jedan od mojih pacijenata. On ima bolest srca, sindrom hipoplastičnog lijevog srca. To je srčana mana koja je prisutna od rođenja. Bebe rođene s ovim stanjem imaju samo jednu klijetku u svom srcu. U Njemačkoj ljudi imaju vrlo male šanse da se rode s tom bolešću. Pročitao sam i GoFundMe priču gospođe Debeljak i mogu vam reći da je sve što je napisala 100% točno. Lukas Debeljak imao je srčani udar prije dva dana (27. 4., op. a.). U 3.04 sata ujutro srce mu je prestalo kucati. Trebalo nam je dvije i pol minute da mu srce ponovno proradi. Ne bih imao ništa protiv toga da objavite moju izjavu - napisao nam je dr. Johan Tronie, koji ne postoji nigdje na internetu.
Počeli smo sumnjati da se radi o prevari pa smo odlučili pretražiti internet po slikama. Učitali smo fotografiju Lukasa koja je bila naslovna na GoFundMe priči, na kojoj djeluje da je u dobi od šest godina.
Ta je fotografija bila posljednja u Mijinim objavama i smatrali smo je najaktualnijom, a ujedno je to i fotografija koju je na svojem Instagramu podijelila vojvotkinja od Yorka.
Ukradene slike dječaka Mila
Naše su sumnje potvrđene kad je pretraga izbacila blog "Milo my hero", koji opisuje borbu dječaka po imenu Milo iz njemačkog grada Wickede s istom bolešću koju ima Lukas i s rijetkim genetskim poremećajem SIOD (njem. Schimke immuno-osseous dysplasia).
Blog revno vodi dječakova mama, Magdalena Kontny, koja zapisuje svaki pomak u liječenju svog danas 11-godišnjeg sina kroz priče, brojne fotografije i izreske iz novina. Među fotografijama Mila u rujnu 2014. godine, nakon operacije srca, bio je onaj isti set fotografija koje je i Mia objavila kao recentne fotografije svog sina Lukasa.
Kako bismo bili sigurni u naše sumnje, kontaktirali smo Magdalenu Kontny i upitali je za sporne fotografije.
- Dobro ste istražili. Dječak na fotografijama je moj Milo. Fotografije se, naravno, koriste bez mog znanja. Izgleda da je to zapravo prevara. Moram otkriti kako nešto učiniti u vezi s tim - rekla nam je Kontny, dodavši da ona također prikuplja novac za sina Mila jer mu se zdravlje pogoršalo i ima zatajenje bubrega te na dijalizi čeka bubreg donora.
Magdalena i Milo Kontny
Na fotografijama iz 2014. bio je, kaže, podvrgnut operaciji jer ima samo pola srca.
- Žalosno je vidjeti kako drugi ljudi kradu fotografije bolesne djece i žele zaraditi novac na njima. Hvala što ste mi javili - zaključuje Kontny. Bilo nam je jasno - Mia je ukrala te slike.
Budući da nam ni ranije nije htjela dati broj telefona, u tom trenutku inzistirali smo na telefonskom pozivu s Mijom, kako bismo razjasnili situaciju i uhvatili je u laži.
- Pozdrav gospođo Plivelić, ovdje Mia Debeljak. Pokušala sam vas nazvati, ali veza u Lukasovoj novoj sobi je previše loša. Pa koje stvari trebate provjeriti? Pozivi ne rade. Uvijek piše 'telefonski broj odbijen'. Pokušavam odgovoriti na vaš telefonski poziv, ne radi. Zovem vas, ne radi - javlja se na WhatsApp. Sada imamo broj pa je nekoliko puta nazivam, no ili se ne javlja, ili odbija poziv, ili se uspostavlja poziv, ali uz tišinu s druge strane. Inzistira na tome da je nemoguće uspostaviti poziv, pa komunikaciju nastavljamo u chatu na aplikaciji.
- Samo sam htjela s vama nešto provjeriti. Dok sam na internetu pokušavala saznati više o bolesti vašeg sina, naišla sam na blog pod nazivom 'Milo moj heroj' o dječaku imena Milo. Pregledavajući fotografije shvatila sam da su neke od Milinih fotografija jednake fotografijama vašeg sina. Primjerice, fotografija Lukasa iz bolnice koja je uključena u GoFundMe priču, ista ona koju je vojvotkinja od Yorka podijelila na svom Instagram profilu, nalazi se na tom blogu koji prikazuje dječaka Mila u rujnu 2014. godine u bolnici nakon operacije srca. Kako je to moguće? - pitam ju.
- Doslovno nemam pojma što se događa trenutno... Moj muž Josh dao mi je sve ove slike. Ne znam što se ovdje događa. Moram prvo razgovarati s njim. Tako sam zbunjena - odgovara Mia.
- Molim vas, pojasnite ovo hitno.
- Pa, očito mu je jedan njegov prijatelj poslao te slike prije nekoliko mjeseci. Ali taj prijatelj nije rekao ništa, samo je poslao slike. Josh je mislio da je njegov prijatelj snimio te slike kad nas je došao posjetiti. Tako mi je žao zbog toga! Trenutno sam toliko zbunjena i bijesna da ne mogu vjerovati! - uvjerava me u poruci poslanoj par sati kasnije.
Prepiska
- Žao mi je, ali ne razumijem. Jeste li vi njegova majka ili što? Znate kako vaš sin izgleda, zar ne?
- Da, a Josh je otac. Nisam ja kriva što je moj muž ponekad glup. Teško se sjećam i prepoznajem lica. Ne bih vam mogla reći kako je Lukas izgledao 2014. ili 2015. ili 2016. godine itd. Ali to nije važno, ne radi se o meni - izvlači se Mia.
- Pokušavate li vi sada stvarno reći da se vi kao majka ne sjećate kako vaš sin izgleda, pa ste objavili nekoliko fotografija nekog drugog djeteta, ne slučajno odabranog, nego baš s točno istom bolešću koju ima i vaš sin? I niste ih samo objavili, nego ste pomoću tih fotografija prikupljali novac i niste shvatili da to nije vaš sin? - pitam ju.
Zaboravila kako joj 'sin' izgleda
- Josh, moj muž. Nisam ja. Vidio je slike koje mu je prijatelj poslao prije nekoliko mjeseci i pomislio je da je to Lukas. Ne mogu se sjetiti i prepoznati lica općenito, ne samo lice mog sina. Rođena sam s tim. Prepoznajem i sjećam se glasova ili onoga što nose - piše mi Mia.
- Dobro... Postoji li uopće Lukas?
- Da, Lukas postoji. Ne, ostale slike su stvarne. Ja sam majka. Ja sam Njemica. Također sam cijeli život provela u Njemačkoj. Moje pitanje je jeste li već završili s pisanjem naše priče? Kao, kada će biti objavljena? - pokušava promijeniti temu razgovora.
Odgovaram joj da nemam povjerenja u njene riječi i da ne mogu napisati članak bez cijele istine.
- I druge novine i časopisi nisu bili zainteresirani za našu priču jer im nikad nisam rekla dio sa slavnim osobama, zbog privatnosti i kako im ne bi situaciju učinila nezgodnom. Zašto bi me i dalje zanimalo objavljivanje naše priče? Mogla sam vas samo blokirati i ignorirati vaše e-mailove. Objasnila sam vam sve, čak sam vam rekla i za svoju, nemojmo to nazvati bolešću, nazovimo to samo mojom slabošću. Dala sam vam svoj telefonski broj, kontaktirala sam vas na WhatsAppu, pokušala sam vas nazvati (da, nije uspjelo, ali pokušala sam, pa se to i dalje računa). Imam profilnu sliku mene i Lukasa u svom WhatsAppu, koju svi moji prijatelji mogu vidjeti - opravdava se.
Više nisam sigurna s kim se uopće dopisujem jer ni na koji način ne mogu utvrditi identitet osobe s druge strane mreže.
Je li moguće da je Mia zaista majka u tolikom očaju zbog stanja svog sina pa je ukrala slike kako bi prikazala situaciju još gorom i brže skupila novac? Želim joj vjerovati, ali sada se već pitam postoji li uopće Lukas ili je cijela priča o bolesnom djetetu, njemačkoj obitelji i hrvatskom podrijetlu izmišljena.
Odlučim poslati e-mail sa službenim upitom klinici u kojoj dr. Tronie navodno trenutačno liječi Lukasa. Nakon nekog vremena ih zovem. Na recepciji me spajaju s Martinom Hüterom, direktorom medicinskog osoblja u Helios Klinik Kiel u Kielu.
Martin Hueter
- Dobio sam vaš mail i provjerio što ste nas zamolili. Moram vam reći da u bolnici nemamo pacijenta po imenu Lukas Debeljak niti se netko pod tim imenom ikada liječio kod nas. Također, ne poznajemo liječnika Johana Tronieja i on svakako ne radi kod nas - rekao je Hüter i poslao pismenu potvrdu toga.
Mia nas, izgleda, vara od početka.
Vara nas jednako kao što je uspjela prevariti vojvotkinju od Yorka. Pretpostavljam da je ona i dr. Tronie s kojim sam se dopisivala. U nadi da će priznati da je prevarantica, odlučim je suočiti sa svojim nalazima.
- Rekli ste mi da se Lukas liječi u Helios Klinik Kielu i da mu je liječnik profesor Johan Tronie iz Helios Klinik Kiela. To su vaše riječi koje je potvrdio i liječnik čiji ste mi e-mail dali. Kontaktirala sam Helios Klinik Kiel u njemačkom Kielu i odgovorili su mi da nemaju pacijenta po imenu Lukas Debeljak, da ga nikad nisu liječili i da Johan Tronie ne radi u njihovoj klinici. Oprostite, ali vaša priča sve više nalikuje na prevaru - odgovaram joj u chatu.
- Naravno da su vam to rekli zbog privatnosti! Nemam pojma kako ove stvari funkcioniraju u vašoj zemlji, ali u Njemačkoj ih ne možete jednostavno nazvati i reći, kao: 'Možete li mi, molim vas, dati osobne podatke o svojim pacijentima i liječnicima?'. Ali, u svakom slučaju, našu priču više ne trebate objavljivati! Upravo sam vidjela da imam e-mail njemačke novinarke. Želi objaviti našu priču. Čak nas želi i posjetiti sutra u bolnici. Smatramo da je to ionako bolje jer zapravo razumijemo i govorimo njemački jezik i osjećali bismo se ugodnije kada bismo priču objavili u našoj zemlji - odgovara mi Mia.
U tom trenutku provjeravam njene profile na društvenim mrežama i GoFundMe priču te uočavam da je uklonila sve sporne, ukradene slike.
Dr. Tronie, osoba koja je stvorena samo u gmailu, suočen s istinom objašnjava mi da nije njegov posao uvjeravati ljude.
Ne nasjedam više na izmišljene priče i na Mijine izlike, pa se odlučim praviti glupa i igrati njenu igru.
- To je zaista odlično. Stvarno bih željela znati ime novinarke i njemačkog medija koji će pratiti vašu priču i ako ona može potvrditi vašu priču, rado ćemo je i mi objaviti, kako bismo pomogli da više ljudi čuje za Lukasa i donira novac. Ali, čudno je kako je dr. Tronie bio spreman ispričati apsolutno sve o Lukasovom zdravstvenom stanju, a sada kažete da bolnica ne može tako lako dati osobne podatke. I štoviše, rekli ste da bolnica ne daje tako lako informacije o svojim pacijentima novinarima, ali evo, baš su sada ipak spremni pustiti novinarku u bolnicu, unatoč pandemiji, kako bi napravila priču o vašem sinu.
- Odgovara li vam da pričekate? Želimo je prvo upoznati kako bismo sve provjerili s njom. Mogu vas kontaktirati ako i njoj to bude u redu. Mislim, nije da novinarka može samo tako ući u bolnicu i upoznati nas. Prvo mora proći nekoliko kontrolnih pregleda, obući rukavice itd. - spremno odgovara Mia, a ja nastavljam propitkivati.
Govorim joj da ćemo rado pomoći s objavom priče kada god, naravno, ako bude istinita, ali da ne razumijem zašto čeka s objavom u njemačkim novinama ako joj se žuri otići u SAD jer se Lukasovo stanje pogoršava s obzirom na srčani udar od prije nekoliko dana.
- Možete li mi poslati aktualnu fotografiju vašeg sina, na kojoj ima šest godina? Također, bilo bi sjajno kad biste nam poslali Lukasovu medicinsku dokumentaciju, to bi pomoglo razjasniti mnoge stvari - šaljem joj, no ona potpuno ignorira moju poruku.
Javlja se sljedeći dan, nakon što je deaktivirala GoFundMe kampanju, obrisala Twitter profil i ostavila samo jedan Instagram profil koji je zatvorila od javnosti. Kasnije, par dana nakon našeg dopisivanja, i taj će profil izbrisati i maknuti fotografiju s WhatsAppa s kojom se toliko ponosila.
Deaktivirana kampanja
- Kako sam vam već rekla, novinarka iz Njemačke željela nas je danas posjetiti. Ispada da jedini razlog njenog dolaska nije bio taj da objavi našu priču, nego zato što poznaje nekoga tko je bogat. Žao nam je što smo potrošili vaše vrijeme, ali više ne trebamo objavljivati priču. Svejedno, hvala vam i ugodan dan! - piše Mia u gotovo srdačnoj poruci.
- Wow, super! Znači, njen bogati prijatelj dat će vam sav potreban novac?
- Da!! - odgovara.
Sada, potpuno svjesna da se radi o prevari i da nemam pojma s kim razgovaram jer ni na koji način ne mogu utvrditi identitet svoje sugovornice, koja može biti i djed iz Češke, ruski mafijaš, tinejdžer iz Daruvara, kriminalac iz Njemačke, bilo tko, "Miji" pišem posljednju poruku, u sarkastičnom tonu.
- To je baš super! Tako sam sretna zbog toga što se sve tako dobro odvilo za vas i vaše jadno bolesno dijete baš u trenutku kad sam u vašoj priči pronašla sve stvari koje nisu imale smisla. Baš sam sretna što se iznenada, u jednom danu, dobročinitelj čudesno pojavio i dao vam 800.000 eura da spasite svog šestogodišnjeg sina čiju fotografiju nemate i čijeg se lica ne možete sjetiti. To je tako tragična priča. Kad bih samo mogla znati ime dobročinitelja... Ali znam već, on je sigurno vrlo bogata privatna osoba i ne želi da drugi ljudi otkriju koliko novca ima. Stoga, budimo u kontaktu i molim vas, pozdravite dr. Tronieja! Sjajan je liječnik s kojim je tako lako razgovarati, nadam se da će postati poznat nakon slučaja vašeg sina kako bi se mogao pojaviti negdje na internetu. P.S. Nadam se da vas ovi ljudi, koji su dosad uplatili ukupno 1700 eura na platformi GoFundMe, neće pokušati naći niti tužiti! Najljepše želje, Petra!
Nije mi ništa odgovorila.
U tom trenutku Lukasova priča nestala je s interneta.