Za Veneciju zapadne Europe, kako još nazivaju Amsterdam, Antonela Malis kaže da je grad kontrasta - ona ga je nedavno posjetila dva puta u sklopu gostovanja na koncerut mladih nizozemskih glazbenika. Amsterdam s jedne strane krasi ga kulturna uređenost, muzeji poput svjetski poznatog Van Gogh muzeja, zatim muzej-kuća čuvene Anne Frank čiji smo dnevnik svi imali na popisu lektire u pučkoj školi, gradski muzej Stedelijk, muzej voštanih figura Madame Tussaaud, prekrasni trgovi i sajmovi cvijeća, ponajprije tulipana, međutim, podno kanala u samom centru grada najednom će vas dočekati hram bluda, poznata Crvena četvrt.
Neki čudni likovi
- Poznata i ne baš bezazlena Crvena četvrt izaziva istodobno i znatiželju i blagi osjećaj tjeskobe. Na svakom koraku neki makro, prostitutke koje te promatraju iz izloga, u zraku se osjeća miris legalne marihuane, susrećeš neke čudne likove, moram priznati da se, iako grad krasi predznak liberalnog, nisam baš ugodno osjećala - kaže Antonela.
Uz “obavezno posjetiti” svakako bi, kaže, navela Van Goghov muzej, kuću Anne Frank (“U svakom se kutku može osjetiti Anna, odnosno njezin dnevnik”) i Muzej dijamanata.
- Osim što će saznati nešto o povijesti dijamanata, njihovu nastajanju i brušenju, žene barem na trenutak mogu isprobati nedovršeni dijamant vrijedan 150 tisuća eura. Zgodno je na vlastitoj ruci gledati taj kamen koji vrijedi kao oveći stan u Zagrebu. Znate kako kažu, dijamanti su najbolji prijatelji žena, a ja ću dodati: makar to bilo i na par minuta - smije se Antonela.
Ona i Neno nisu propustili ni muzej seksa.
- I tu čovjek ima što naučiti - smije se Antonela.
- Kako su se kroz povijest razvijala seksualna pomagala, čuješ priču o pojasu nevinosti, zatim kako su u srednjem vijeku ženama na reproduktivne organe stavljali željezni oklop s lokotom, a ‘one muške stvari’ svih vrsta i na sve strane - dodaje.
Iako je mislila da će ljudi biti rezervirani jer ih je, kaže, zamišljala kao suzdržane sjevernjake, prevarila se.
Sve kuhinje svijeta
Ljudi su vrlo gostoljubivi, međutim, vidi se da se svatko bavi sobom, kod nas bismo rekli da svatko gleda svoja posla. Kuće su ostakljene, bez zavjesa, s ulice vidiš što se nekome događa u dnevnom boravku, a čini mi se da zato nitko nije čangrizav. Ili su to uvježbali - smije se Antonela.
U gradu krcatom turistima sve je uredno, zna se gdje su posađeni tulipani, gdje se parkiraju bicikli... Itekako se vidi, kaže Antonela, da Nizozemci znaju uživati u životu i da im visoki standard i luksuz nisu nepoznanica.
- U centru ovog besprijekorno organiziranog grada prepunog zlatarnica i draguljarnica tolika je koncentracija skupih automobila da čovjek ima osjećaj da su se sjatili u grad jer snimaju reklamu za neki automobilski časopis - kaže Antonela.
Na svakom se koraku osjeća da je grad multikulturalan. Nema, kaže, kuhinje koja se ne nudi, od tajlandske, preko kineske, indonezijske, talijanske i američke, do nacionalnih delicija.
- Hrana je odlična, njihov nacionalni meni me oduševio - juha od graška, dagnje s umakom od sira, dimljena slanina s pireom od krumpira (koji pripremaju na sto načina) i, dakako, neodoljivi sirevi, gauda, milner, edamer, Old Amsterdam… Biti u Amsterdamu i ne počastiti se originalnim sirom uz slavna piva Heineken, Amstel i Brandt je kao doći u Rim i ne vidjeti papu. Obožavam sireve, a odabrati koji u toj prebogatoj ponudi izbezumljavalo me. Švrljala sam satima dućanom kao da sam miš - smije se Antonela.
Potraga za sitnišem
Zanimljivo je, kaže, da ni u jednom restoranu nitko neće prihvatiti novčanicu od sto eura.
- Pojeli smo ručak koji nas je koštao 40 eura, izvadili novčanicu od 100 eura, međutim, nisu htjeli uzeti. Skeptični su, kažu, puno je falsificiranih novčanica u optjecaju. Nije bilo druge nego se razletjeti po gradu da usitnimo tih 100 eura, međutim, nitko nije htio, čak ni banke. Jedva smo pronašli nekakav kasino koji je imao poseban automat za usitnjavanje krupnih novčanica. Dobro da znam za idući put - u Amsterdam ili s kreditnom karticom ili s hrpom sitnih apoena - zaključila je Antonela.