![rostuhar7-110416](https://static.jutarnji.hr/images/live-multimedia/binary/2017/5/30/20/rostuhar7-110416.jpg)
Posve sam, bez dostave hrane i opreme te bez upotrebe vanjske energije, putopisac i fotograf Davor Rostuhar u studenome ove godine sprema se krenuti prema najjužnijoj točki na Zemlji.
- Već stotinama godina krajnji cilj svih velikih istraživača je osvojiti tri ključne točke na svijetu: Sjeverni pol, Južni pol i Mt. Everest – uvodi nas u svoju priču veliki avanturist Rostuhar.
- Moj veliki uzor je Stipe Božić koji je 1979. bio je prvi Hrvat na Mt. Everestu, a 1999. na Sjevernom polu. Na Južni pol nije stigao, pa je to tako ostala posljednja velika klasična ekspedicija koju još nije napravio nitko iz Hrvatske ili šire regije - objašnjava Rostuhar, čiju je ekspediciju podržao i najbolji hrvatski skijaš Ivica Kostelić koji se nedavno s ozeblinama vratio s Grenlanda.
Bijela pustoš
Tridesetpetogodišnji Rostuhar autor je šest knjiga: “Degustacija slobode”, “Džungla”, “Na putu u skrivenu dolinu”, “Samo nek’ se kreće” i “U zemlji zmaja”, koje su putopisne, te velike fotomonografije “Hrvatska iz zraka” koja je sažela njegov veliki projekt na kojemu je radio čak sedam godina, kada god je bio u Hrvatskoj.
Posebno je ponosan što uspijeva živjeti od prodaje knjiga i fotografija kojih ima mnogo jer već 16 godina putuje svijetom i prošao je kroz stotinjak zemalja, najčešće u potrazi za divljinom i domorodačkim narodom. Sada, pak, ima novi san. Polarni san.
![](https://static.jutarnji.hr/images/live-multimedia/binary/2017/6/3/22/Norway-Iglu-DR-62895.jpg)
Ekspedicija na Južni pol smatra se uspješnom samo ako se prijeđe put od obale Antarktike do Južnog pola, što na najlakšoj Hercules ruti iznosi čak 1200 kilometara.
- Ja se taj put spremam prevaliti u 50 dana - najavljuje Rostuhar. U bijeloj pustoši bez ljudi, bez brda i bez travke preživjet će zahvaljujući opremi koju će vući sa sobom.
- Hodat ću na skijama vukući 130 kg teške saonice bez dodatne snage poput pseće zaprege ili motornih saonica - objašnjava.
Mnogi su stigli na Južni pol, no u ovakvim uvjetima taj je pothvat dosad izvelo samo 20 ljudi iz samo sedam država – Norveške, Velike Britanije, Rusije, Južnoafričke Republike, Australije, Njemačke i Poljske.
- To znači da je više ljudi bilo u svemiru nego što je poduzelo ovu ekspediciju - zaključuje Rostuhar i objašnjava nam svoj cilj.
![](https://static.jutarnji.hr/images/live-multimedia/binary/2017/6/3/22/rostuhar_romantka.jpg)
- Kao što je Stipe Božić doveo Hrvatsku među najcjenjenije zemlje u alpinizmu, tako bih ja želio doprinijeti tome da Hrvatska uđe u klub najuspješnijih zemalja u polarnim ekspedicijama - povjerio nam se Rostuhar koji nakon povratka planira napisati knjigu. Već ima na umu i radni naslov – Polarni san.
- Nadam se da ću i ja nekoga motivirati da slijedi svoje snove - poželio je.
Intenzivne pripreme
Rostohar se intenzivno priprema za Južni pol. Stručnjaci su mu pripremili plan prehrane za ekstremne uvjete prema kojem će morati dnevno unositi 7000 kalorija. A kako bi mogao ponijeti što više hrane, bitno je da bude što lakša. Zato nosi hranjive namirnice bogate kalorijama i mastima.
- Nosim hladno dehidriranu hranu, zobene pahuljice i orašaste plodove, ali naravno i pršut i kobasice i čokoladu. Zapravo ovo je jedinstvena situacija u kojoj mogu pojesti čokolade koliko god želim i ona me neće udebljati - objašnjava Rostuhar.
- Svakodnevno treniram po preporukama profesora Vučetića s Kineziološkog fakulteta. Trčim, vježbam u teretani i vučem gume - nabraja. Vučenje guma je najbolji trening za polarne ekspedicije, pa ih vuče po Savskom nasipu i Sljemenu kako bi trenirao izdržljivost. No, ističe da je za njega tih 1200 kilometara zahtjevnije mentalno nego fizički.
Je li vas strah?
- Naravno! - brzo odgovara. - Ako kontroliraš i pametno koristiš strah, on se može pretvoriti u oprez, no ako on tebe kontrolira, oduzme ti sve snove – zaključuje Rostuhar, kojeg na Južnom polu očekuju ekstremni uvjeti iako će tamo u studenom biti ljeto.
- Ljeto traje od studenog do veljače, ali uvjeti su puno ekstremniji nego kod nas zimi. Temperature se kreću od -15 do -40 i vrijeme je većinom stabilno, dok se zimi temperatura spušta i do -80 uz ogromne oluje. Uvijek je sve prekriveno ledom i konstantno puše jak katabatički vjetar, s pola prema obali, ravno u prsa - objašnjava Rostuhar.
Neistraženo područje, izvan utabanih staza, opasno je zbog ledenjačkih pukotina u koje se može upasti, no Rostuhar će pratiti Hercules rutu kojom je prošlo najviše istraživača i koja, kako tvrdi, nema pukotina.
- Ma, više ljudi strada na Velebitu ili Mt. Blancu nego tamo. A i nisam ja hazarder. Ne srljam u opasnost, sve radim oprezno i pametno - racionalno će Rostuhar, koji kaže da je led na vrhu, na 3000 m nadmorske visine, debeo i do 4 km. Da se taj led otopi, kaže, razina mora i oceana povisila bi se za 70 metara.
Druga opasnost su hladnoća i ledeni vjetar, a maleni šator bit će mu jedina zavjetrina. Iako malen, taj je šator poseban jer je napravljen od otpornog materijala i dizajniran u obliku tunela kako bi se opirao vjetru.
![](https://static.jutarnji.hr/images/live-multimedia/binary/2017/6/3/22/u-satoru.jpg)
- Postavlja se u smjer vjetra, pričvršćuje klinovima, i ako je vedar dan s temperaturom oko -30, u šatoru će se stvoriti efekt staklenika i bit će ugodno, stoga mogu nesmetano spavati i kuhati – rekao je Rostuhar, priznavši da uvijek postoji strah da će vjetar otpuhati šator i tako dovesti cijelu ekspediciju u pitanje, no spreman je i za takav scenarij jer na saonicama uz obaveznu vreću za spavanje vuče i dodatnu bivak-vreću, nešto između velike vreće za spavanje i šatora.
- Vreća za spavanje je otporna do -50, a ja sam je testirao na -30 u Norveškoj i bilo mi je toliko toplo i ugodno da sam mogao spavati u donjem rublju, dok su izvan šatora neljudski uvjeti, koje nitko ne može preživjeti bez kvalitetne opreme – rekao je Rostuhar. Kaže da je vrlo neobično i teško opisati taj osjećaj kada se dobro osjećaš u neljudskim uvjetima.
No, nas je zanimalo kako se u ekstremnim vremenskim uvjetima obavljaju svakodnevne potrebe. Kako se kuha u šatoru?
- Napravi se rupa u snijegu, gdje se postavi benzinsko kuhalo pomoću kojeg prokuhavam vodu za piće i grijem dehidriranu hranu. Veći obroci su doručak i večera kada se obrok priprema i jede u šatoru, a tijekom dana se svakih sat vremena radi pauza od 5 do 10 minuta kako bi se pojeo neki manji obrok poput orašastih plodova ili energetskih pločica – objasnio je Rostuhar.
Gdje obavljate nuždu?
- Ah, gdje te zatekne. To je bijela pustinja, nema grma iza kojeg bi se sakrio. A nemam niti potrebe skrivati se jer nema nikoga osim mene – rekao je.
A što je s održavanjem osobne higijene?
- Na takvoj hladnoći zapravo nema mirisa, niti smrada. Ljudi obično prođu cijelu ekspediciju u jednom kompletu odjeće. Ne nose sapune i rezervnu odjeću. A ako se lagano krećeš, u optimalnom ritmu, ni ne znojiš se – uvjerava nas Rostuhar.
Što ako vam se nešto dogodi? Jeste li u kontaktu s vanjskim svijetom?
- Obavezno moram imati satelitski telefon jer svaka ekspedicija mora biti u kontaktu s bazom Union Glacier koja je smještena na startu. Moram imati i uređaj za praćenje jer ljudi u bazi svakodnevno prate moj napredak. Moram im se javljati svaki dan, a ako se slučajno jedan dan ne javim, odmah šalju helikopter po mene – upoznaje nas Rostuhar s ekspedicijskom praksom.
Koje još bitne stvari Rostuhar planira ponijeti na ekspediciju.
- Nosim jednu debelu pernatu jaknu i barem tri kompleta rukavica. Ne smije se riskirati da mi koju otpuše vjetar ili da mi ispadne po putu. Važno je da rukavice budu u slojevima. Treba imati jedne uske, uz ruku, koje se nikad ne skidaju, osim u šatoru. Jedne malo šire s prstima, koje su praktične jer se s njima mogu obavljati radnje, i jedne velike, debele, pernate – objašnjava Rostuhar te nabraja ostale stvari koje nosi: - Tri maske za lice, pet do šest raznih stakala za naočale, dva do tri mobitela s glazbom, fotografijama i filmovima. Dvije ili tri GPS navigacije i dva satelitska telefona, za svaki slučaj. Duplo kuhalo, fotoaparat, solarne ploče za struju koje su jako tanke i rasklopive, te zajedno s baterijom koju pune teže samo 800 grama, a daju dovoljno energije za sve uređaje koje nosim - rekao nam je Rostuhar i dodao da je najbitnije biti slojevito odjeven. - Noge je dovoljno zaštititi s dva sloja odjeće. Nosit ću duge gaće i vjetronepropusne hlače. Gore je ipak potrebno odjenuti tri sloja. Tanku majicu uz tijelo, jaknu od flisa i debelu vjetronepropusnu, a za vrijeme pauze se preko svega navlači još velika pernata jakna - objasnio je Rostuhar i uvjerio nas da je spreman za osvajanje Južnog pola u samo 50 dana.
Crowdfunding kampanja
No, dok organizacijske i fizičke pripreme teku odlično - zapelo je na financijama.
- Godinu dana kucao sam na vrata brojnih tvrtki, pokušavajući dogovoriti sponzorstva, no malo se vrata otvorilo. Skupio sam svega polovicu sredstava potrebnih za projekt, ali ne odustajem – uporan je Rostuhar.
Ukupni troškovi ekspedicije su 200.000 dolara. U posljednje dvije godine Rostuhar je uz pomoć Kluba za ekspedicionizam i kulturu, odnosno malog tima koji čine njegova djevojka i asistentica Anđela te kolegica Valerija uspio sakupiti 110.000 dolara.
Djevojka Anđela, koja mu je najveća podrška, u Klubu vodi logistiku.
- Nas troje radimo u Klubu za ekspedicionizam i kulturu, a volonterski nam puno pomažu i moji roditelji. Mama Ružica vodi knjigovodstvo i administraciju, a tata Marijan vodi skladište, dostavu i slanje knjiga i fotografija. Dok Anđela, Valerija i ja organiziramo predavanja i izložbe, prodajemo moje knjige i fotografije kako bismo sav prihod mogli uložiti u ostvarenje ekspedicije Polarni san – objašnjava Rostuhar.
- Uložili smo 50.000 dolara vlastitog novca i uspjeli smo prikupiti 60.000 dolara od sponzora. Nedostaje nam još ukupno 90.000 dolara – brzo računa, objašnjavajući da 40.000 dolara planira skupiti u crowdfunding kampanji, dok za ostatak od 50.000 dolara računa na čudo.
Crowdfunding kampanju na Indiegogo platformi pokrenuli su početkom ovog tjedna, a do sada je prikupljeno više od 38 posto sredstava, odnosno više od 15.000 dolara.
- Budući da nema redovnih letova za Južni pol, moram iznajmiti charter letove koji stoje 40.000 dolara. Prikupljeni iznos trebao bi pokriti trošak letova iz Južne Amerike na start ekspedicije te s cilja ekspedicije nazad u Južnu Ameriku – objašnjava.
Ostatak od 50.000 dolara potreban mu je za produkciju knjige, predavanja i filma, kao i za dvotjedno istraživanje kontinenta uoči same ekspedicije.
- Planiram putovanje na ledolomcu uz Antarktiku kao uvod u ekspediciju. To vrijeme bih proveo fotografirajući ledenjake, kitove i zadivljujući okoliš kako bih kasnije mogao ukazati na klimatske promjene.
- Svojim radom želim poslati poruku o klimatskim promjenama jer i dalje ima mnogo ljudi koji ne vjeruju da se to događa i da su ljudi sami za to krivi - poručuje Rostuhar, koji bi u studenom trebao krenuti iz najjužnijeg grada na svijetu – Ushuaija, na otoku Tierra del Fuego u Argentini, do baze Union Glacier na obali Antarktika, odakle njegova ekspedicija kreće prema krajnjem cilju.
- Iako je ovo solo ekspedicija, ja ne mogu uspjeti sam – rekao je Rostuhar, koji poziva ljude da novčano podrže njegovu kampanju i prošire vijest. - Nije lako 50 dana ići naprijed i tražiti motivaciju. Osim financiranja, crowdfunding je i jedan ogroman vjetar u leđa - rekao je.
Polarni san, kaže, sanja već 15 godina, a posljednje dvije godine aktivno se za njega priprema.
- Išao sam na pet pripremnih putovanja kako bih se naučio snalaziti u ekstremnim polarnim uvjetima – rekao je Rostuhar i nastavio priču. Prvo je u srpnju 2015. posjetio Svalbard, skupinu otoka u Arktičkom oceanu koja se nalazi sjeverno od Europe i na otprilike pola puta od Norveške do Sjevernog pola.
- Nisam radio ekstremne stvari, nego sam se išao upoznati s uvjetima, učiti o polu i snimati polarne medvjede - rekao je.
Sjeverni prijatelji
Na sjeveru Sibira upoznao je Neneke, narod koji još živi tradicionalnim nomadskim životom.
- Obitelj koju sam pratio na migraciji desetak dana imala je krdo od 3000 sobova, s kojim godišnje prijeđe oko 2000 km, a spavaju u šatorima od krzna - opisuje Rostuhar i kaže da je od njih naučio mnogo o kretanju po ledu, a isprobao je i tradicionalnu odjeću od sobova krzna kakvu su na nosisli istraživači na prvim ekspedicijama, davno prije nego što je osmišljena moderna polarna odjeća.
Posjetio je i krajnji sjever Grenlanda, gdje žive posljednji Inuiti koji se po snijegu i ledu kreću pomoću psećih zaprega, a uvjeti su najsličniji onima na Južnom polu.
- Bio sam deset dana s jednim od posljednjih lovaca na svijetu koji još ide u lov na kitove s kajakom i harpunom - opisuje Rostuhar koji se dva puta pripremao u Norveškoj i učio od najboljih živućih polarnih istraživača.
- Prvi put sam bio na platou Hardangervidda u Norveškoj gdje sam tjedan dana bio na ekspediciji s drugim polarnim istraživačem koji me naučio kako žive i preživljavaju moderni istraživači. Zato sam naučio i sagraditi iglu - prisjeća se. Drugi put je bio na najsjevernijoj norveškoj visoravni Finnmarksvidda, u domovini naroda Sami za koje kaže da su najmoderniji među tradicionalnim narodima koje je upoznao. Sami čak putuju motornim saonicama.
- Tamo sam na mjesec dana išao bez polarnog tutora. To je bila generalna proba - zaključuje.
Tijekom pripremnih putovanja dobio je nekoliko korisnih savjeta. Kanadski polarni istraživač Paul Landry ispričao mu je da neki istraživači prakticiraju kupati se vani u snijegu, no savjetovao mu je da to čini samo kada ima pripremljen šator u kojemu se potom može ugrijati.
Savjete mu je dao i naš najbolji alpinist Stipe Božić.
- Sretan sam što u Hrvatskoj imamo nekoga tko ima takav san, nekoga tko će uvrstiti Hrvatsku među rijetke zemlje kojima je to uspjelo – zaključio je Božić koji je s Rostuharom razgovarao o tome koju opremu ponijeti, koju komunikacijsku opremu i koliko kilometara treba prijeći u jednom danu.
- Najbitnije je da on stigne na Južni pol, a ne koliko brzo će tamo stići. Ako neće za 50, doći će za 52 dana – smatra Božić kojega smo upitali hoće li Rostuhar biti prvi Hrvat koji će osvojiti Južni pol.
- Ma, bilo ih je koji su došli avionom, ali to se ne računa - zaključio je naš poznati alpinist.
Najava prve hrvatske ekspedicije na Južni pol i predstavljanje pripremnih arktičkih ekspedicija (Sibir, Grenland, Norveška):
5. lipnja ZADAR, 20 h
Kneževa palača, Poljana Šime Budinića 3
6. lipnja ŠIBENIK, 19.30 h
Azimut, Obala palih omladinaca 2
7. lipnja PULA, 20.00 h
Hotel Pula, Sisplac 31
9. lipnja RIJEKA, 19 h
Botel Marina, Riva
13. lipnja ZAGREB, 19 h, Kino Europa
27. lipnja SPLIT, 20 h, MKC Split, Savska ulica bb