Po uzoru na obožavanog cara iz razdoblja Mezopotamije, Nabukodonosora II., nekadašnji irački diktator Saddam Hussein diljem je zemlje sagradio stotinjak raskošnih palača i vila. Većina njih danas je potpuno prazna, a umjesto sjaja mramora i ornamenata krase ih grafiti i hrđa.
Većina palača izvan je uporabe još od 2003. godine, kada je Saddam Hussein svrgnut s vlasti i potom pogubljen, a samo dijelu njih, uglavnom na području Basre, udahnut je novi život kroz nove namjene. Dio glomaznih palača pretvoren je u vojne baze, nešto u muzeje, knjižnice i slične institucije, dok većina građevina i dalje nezaustavljivo propada.
Prilikom američke invazije, pljačkaši su opustošili palače do te mjere da su počupali i električne kablove iz zidova. Poboljšanju stanja nisu pomogla niti kasnija pustošenja pripadnika ISIL-a, od kojih se tek posljednjih godina zemlja počela oporavljati.
Iako postoji želja da se palače pretvore u muzeje koji bi prikazivali bogatu povijest tog kraja, svote za obnovu tih zdanja bile bi astronomske. A Irak taj novac, po svemu sudeći, nema.
Novca za sličan pothvat nema niti Indija. U tamošnjoj pokrajini Chettinad više od 11.000 luksuznih vila i palača sagrađeno je na samom početku dvadesetog stoljeća. Materijal za njihovu izgradnju dolazio je iz čitavog svijeta, a podizali su ih nekad najbogatiji Indijci - bankari i trgovci. Lusteri iz Venecije, golema ogledala u okvirima od mahagonija iz Belgije te pločice s uzorcima iz Birminghama, ukrašavali su interijere trgovaca začinima i dragim kamenjem.
No, sjaj i harmonija kakvima su odisale te građevine, izblijedjeli su još prije nekoliko desetljeća, a čak oko trideset posto njih potpuno je uništeno. One građevine koje su preostale, godinama propadaju, obrasle su vegetacijom, a vlasnici ili ne mogu financijski brinuti za njih ili su zapeli u dugotrajnim imovinsko-pravnim postupcima.
Šaka zainteresiranih arhitekata voljela bi vratiti stari sjaj barem dijelu tih građevina, koje lako mogu postati hoteli ili - kao što to već nekoliko palača jest - kulise bolivudskih filmova.
Palače, od kojih mnoge imaju i stotinjak soba, razbacane su po selima, a najbliža zračna luka udaljena je više od dva sata vožnje. Sve to otežava šanse za obnovu ovih zdanja, no ljudi ipak ne gube nadu.
"Ovi grandiozni domovi trebali bi biti obnovljeni za nadolazeće generacije. Bilo bi lijepo da zaštitimo ovo jedinstveno nasljeđe i da naša djeca vide kako su ljudi prije ovdje živjeli. Želim da moj sin i njegov sin mogu ovdje doći, uživati i cijeniti sve ovo", kazao je posjetitelj Malini Bharathy.