ZAGREB - Odmah treba razjasniti jednu stvar - svatko tko želi mirno šetati Istanbulom i razgledavati ljepote tog megapolisa, bez da ga itko ometa, na svakom koraku zaustavlja i nudi kojekakve artikle na prodaju, u Istanbul jednostavno ne treba ni dolaziti. Vjerojatno će požaliti. No, ako vam to ne smeta i spremni ste se stopiti s tamošnjim životnim kodom, Istanbul će vas iza svakog ugla počastiti avanturom, iznenađenjem i scenama kojih ćete se dugo sjećati.
‘Perfect for you...’
Jutarnji list nagradio je svojih 50 čitatelja nagradnim putovanjem “Putevima Onura i Šeherezade”, a na kraju vikeda u tom spektakularnom gradu svi nagrađeni čitatelji mantrali su jednu rečenicu: Da smo barem mogli ostati još jedan dan više...”
Taj grad smješten na azijskom i europskom kontinentu živi od jutra do mraka i ne treba vam dugo kako biste stekli dojam da su gotovo svi od njegovih 15-ak milijuna stanovnika - trgovci. A svakome od tih 15-ak milijuna već na prvi pogled postanete “prijatelj”.
“My friend, my friend, look at this nice jacket, perfect for you!”
Čak i ako produžite svojim putem, trgovac će vjerojatno krenuti za vama i s robom u ruci objašnjavati zašto vam baš to treba. I tako gdje god krenete; odjeća, obuća, hrana, igračke, slatkiši... Nudi se sve, svaki pločnik funkcionira kao trgovina, a čim se malo uhodate čar pregovaranja zavuče se pod kožu pa nakon samo nekoliko sati boravka s užitkom krećete u cjenjkanje. I stječete stotine “prijatelja”.
Dok ćete u Hrvatskoj često čekati da vas konobar primijeti i zatim posluži, u Istanbulu će on izletjeti iz restorana, zaustaviti vas na ulici, ljubazno objasniti što se nudi na meniju i napomenuti da, ako želite, možete popiti samo piće i odmoriti umorne noge, “my friend”.
Možete odmoriti noge
Naravno, i u restoranu je cjenjkanje najnormalnija stvar, dio domaće kulture, pa je naći cijenu pokraj bilo kojeg artikla gotovo nemoguća misija. I zaboravite zapadnjačka pravila, račun gotovo nikad nećete dobiti (jedan nam je izdan napisan kemijskom olovkom na salveti), a radno vrijeme nigdje nije istaknuto jer se radi dan i noć. Dok gazda sam ne odluči zatvoriti.
Turci cijene goste, odnosno novac koji oni nose u džepovima. Kupcima pamte lica i imena. Nakon prve kupnje, zajamčen je startni popust u drugoj, prepoznat će vas i nakon dva dana. Loše cjenjkanje često ih ispunjava nezadovoljstvom. Tako smo u žurbi, jer mi je grupa već bila odmakla, cijenu tiskanog vodiča kroz Istanbul snizili samo sa 25 na 20 lira (15 kuna jeftinije). Grozno smo odradili cjenjkanje, pa nam je Turčin, osim ukoričenog vodiča, razočarano vrteći glavom dao još komplet od 20 razglednica i bocu hladne vode. Jednostavno nismo dovoljno spustili cijenu.
Vjerojatno ni nekoliko godina u Istanbulu ne bi bilo dovoljno da bi se upoznale sve njegove znamenitosti. Naš turistički vodič Šime, dok su nas s aerodroma vozili do hotela, slikovito je opisao grad:
- Dragi putnici, Istanbul se proteže na prostoru veličine od Splita do Zadra, a mi ćemo se kretati uglavnom po Šibeniku.
U ruskoj četvrti
I zatim novo iznenađenje.
- Hotel nam se nalazi u ruskoj četvrti i on je jedan od 700 hotela u tom dijelu grada - objašnjava Šime.
Kakva vražja ruska četvrt?! Prava ruska četvrt! U hotelskom liftu obavijesti su na ćirililici, a trgovine oko hotela nose imena kao što je “Sloboda”. Sjajan je to mišung turskih trgovaca i ruskih mafijaša koji kontroliraju biznis.
Trgovine, restorani, klubovi, prostituke... Sve igra, napetosti nema. Raspitujemo se o sigurnosti, ali, uvjeravaju nas, nema brige: Rusi su uredili kvart bez incidenata (u prijevodu, oni kontroliraju kad će se incident dogoditi i kome). Tako sve štima teško da će vas netko zaskočiti na ulici i opljačkati pa se turisti opušteno cjenkaju i zadovoljno trpaju švercanu robu u vrećice.
Vožnja Bosporom posebna je priča. Brod mili šest-sedam čvorova na sat, konobar vas poslužuje kavom, rakijom ili kakvim drugim pićem, dok se građevine na obale diče očaravajućom osebujnom pričom.
Tijekom vožnje kanalom Bospor prolazi se i pokraj Djevojčine kule, male građevine usred kanala koju će prosječan Hrvat prepoznati s najavne špice serije “1001 noć”. Smještena je na grebenima gdje se spajaju Bospor i Mramorno more, a legenda kazuje priču o zabranjenoj ljubavi Here i Leandrosa koji je svake noći, navođen vatrom koju bi ona zapalila, plivao do grebena kako bi ju obljubio. No, jedne noći vatra se ugasila, a nesretni Leandros nije mogao pronaći greben i na kraju se utopio. Nešto prije Djevočine kule, oni koji prate seriju prepoznat će i kuću Onurove majke. Vile, koje su smještene uz obalu kanala, nemaju cijenu, nego se za njih nude milijuni.
Obavezna Aja Sofija
Doći u Istanbul, a ne posjetiti Aju Sofiju, nekadašnju crkvu, bivšu patrijarhalnu baziliku, naknadno pretvorenu u džamiju, koja je zatim pretvorena u muzej, jednostavno je grijeh.
Tek nekoliko stotina metara od nje nalazi se najveličanstvenija Plava džamija. Sa svojih šest minareta, jedina je takva u Turskoj, a unutrašnjost ukrašena keramikom posebne plave boje njezinu kupolu, dok je gledaš i ne možeš odvojiti oči, čini doslovno božanskom.
A baš takav uzvišeni dojam putniku u Istanbulu, na kraju cijelog puta, ostavlja cijeli grad, “my friend...”
Na kavici u hotelu Hilton Istanbul, mjestu gdje su se upoznali Onur i Šeherezada
Hotel Hilton Istanbul bio je posljednja lokacija na koju su vodiči odveli 50 nagrađenih čitatelja Jutarnjeg lista. Naime, baš u tom hotelu upoznali su se Onur i Šeherezada, pa su i naši čitatelji dobili priliku na istom mjestu popiti kavicu. Turistička ruta ‘Putevima Onura i Šeherezade’, takoje za čitatelje Jutarnjeg lista u Istanbulu završila tamo gdje je započela orijentalna ljubavna priča koja je Hrvate prikovala za male ekrane.