Približili smo se Antarktici u zoru, kad je cijeli brod spavao. Probudio sam se umoran, kao da sam cijelu noć probdio na mostu, rame uz rame do kapetana. Kao da smo šutke gledali u maglu ispred nas, gustu maglu koja se nadvila oko nas i sjela na ledeno more kao da nema namjeru nikad otići odavde. Pogleda oštrih, koncentriranih, kao da smo pazili da iz te magle ne izroni velika santa leda, veća od broda, veća od života, ne bismo li stigli spriječiti eventualni sudar s njom. Kaplja znoja kotrljala se niz kapetanovo čelo, a ja sam se čudio što radim ovdje, na mostu, do njega. Osjećao sam se kao da sam promatrač, ali sam dobro znao da zapravo igram bitnu ulogu. Pitao sam se nisam li zalutao u taj film. A istovremeno sam slutio da ja taj film režiram.
Probudio sam se ionako ošamućen, krenuo prema palubi još nesiguran sanjam li ili sam budan. Vidio sam na velikom ekranu s kartom i pozicijom broda da smo došli na samo nekoliko kilometara do Antarktičkog poluotoka. Brod je još spavao. Magla je čvrsto sjedila na moru posvuda oko nas. Znao sam da je u svakom trenu moguće da se iz te magle počne nazirati posljednji kontinent. Ili možda neka zlokobna santa?
Posve mi je jasno kako su stari moreplovci izmišljali razna morska čudovišta i nevjerojatne priče. Osjećaj polaganog šuljanja broda kroz tu mliječnu kašu zaista ostavlja mnogo prostora mašti. Još da si na brodu mjesecima, ili godinama…
Sada mi je posve jasno kako su nekoliko stoljeća lovci na tuljane i kitove plovili burnim južnim morima, otkrivali otoke, redovno se vraćali na Shetlande gdje su tamanili tuljane zbog kože i kitove zbog ulja koje je pogonilo uličnu rasvjetu europskih gradova, a da nisu vidjeli Antarktiku. Čak se i James Cook tri puta spustio ispod južne polarnice, došao na vidokrug kontinenta, a nije ga otkrio. Čovjek se samo na taj kontinent nije proširio, prvi put ga je ugledao, s broda, tek 1820., a prvi put nogom stupio na njega tek 1895. godine. Najveća barijera koja je sprječavala čovječanstvo da otkrije taj posljednji kontinent bila su opaka južna mora, najnemirnija mora na svijetu. Na brodu MS Expedition mi smo imali ludu sreću da je Drakeov prolaz između Južne Amerike i Antarktičkog poluotoka bio miran poput jezera.
Umjesto prijeteće sante leda, magla se naposljetku razišla, a ispred nas se pojavila veličanstvena Antarktika. Osjećaj s kojim sam se probudio i izašao na palubu ostao je još dugo u meni. Čudan je to osjećaj, neopisiv riječima, osjećaj koji pluta onim krhkim, suptilnim prostorom između sna i jave.
Čovjek nije star dok se ne boji da započinje. Tako je govorio veliki mudrac s naših prostora, Meša Selimović. Kao i svaki veliki mudrac, znao je veliku istinu izraziti na jednostavan način. Još sam daleko od starosti, laskam si, ali starost nije nužno kronološka, matematička. Poznajem mnogo svojih vršnjaka i ljudi mlađih od mene koji su već odavno odustali počinjati.
Vole takvi ljudi drugačije i novo etiketirati neprijateljskim i ograditi se u zidove svoje prividne sigurnosti i komfora. Nama drugima, koji na život gledamo kao na čudo, svjesni njegove veličanstvenosti, zahvalni na beskraju raznovrsnosti u kojoj se pojavljuje, otvoreni prema svemu što nam donese, nova iskustva su nešto najvrednije što postoji.
U našem jeziku ne postoji neki prikladan izraz za prva iskustva, ali u uskom putničkom žargonu, izvedenom iz zagrebačkog vulgarnog, postoji zgodan izraz: junf. Kad si beba, svaki dan skidaš junfove. Što si stariji, što više života i svijeta poznaješ, sve je manje dana u kojima skidaš junfove. Zato mi je današnji dan poseban. Danas smo skinuli čak tri velika junfa, što je iznimno mnogo za jedan običan dan u studenome u 36. godini života: Prvi put smo stupili nogom na antarktički kontinent. Prvi smo put vidjeli pingvine. Prvi smo put vidjeli tuljane južne polutke.
Ne znam ima li veće sreće u životu nego kad skineš neki junf. A da bi u tome uspio, moraš se usuditi započinjati, bacati se u nepoznato.
Pratite Davora na interaktivnoj karti Antartike i saznajte više o ekspediciji na: Kek.hr, Facebook profilu pod nazivom Davor Rostuhar - pisac i fotograf te na njegovu blogu.
Komentari (0)
Komentiraj