Poslije dvotjednog ljetnog uživanja na otocima šibenskog arhipelaga, bez automobila, gužvi i “rijeke” turista koji se doslovce “tuku” za slobodno mjesto na plaži na koje mogu spustiti ručnik, svi koji me znaju nisu se nimalo iznenadili kad sam im rekla da ću ostatak godišnjeg odmora provesti na “hladnom” sjeveru.
Moj izbor bila je Finska, a osim pet dana u Helsinkiju, odlučila sam barem nakratko skoknuti i do Tallinna, glavnoga grada Estonije - i definitivno nisam požalila!
Kao prava turistkinja, onamo sam putovala brodom - vožnja Finskim zaljevom traje samo dva sata, a povratna karta stajala me 50-ak eura. Želite li uštedjeti novac, svakako unaprijed provjerite cijene jer cifre, čak i ako koristite istu brodsku kompaniju, prilično variraju, ovisno o vrsti plovila i vremenu polaska, tj. isplovljavanja.
Nažalost (ili nasreću), priči o razuzdanim Fincima, koji putuju u susjednu Estoniju kako bi ondje jeftinije pili, nisam imala prilike osobno svjedočiti jer sam u Tallinn išla usred tjedna, no to nije umanjilo moje oduševljenje brodom na devet katova, s bezbroj kafića, restorana, trgovina, kasinom, glazbom uživo...
Dva sata prošla su mi toliko brzo da sam u jednu ruku jedva čekala dan povratka u Helsinki samo da mogu istražiti sve ono za što pri dolasku nisam imala dovoljno vremena.
Iako u Tallinnu često pada kiša, mene je krajem rujna dočekalo sunce i ugodnih desetak stupnjeva Celzijevih. Za laganu šetnju od luke do centra trebat će vam maksimalno pola sata, a ono što me na prvu iznenadilo, i to ugodno, su opuštenost i ležernost - većina kafića, čak i onih u starom dijelu grada, živne tek oko deset sati, možda čak i kasnije, pa se ranojutarnje razgledavanje pokazalo kao pun pogodak - na trenutke mi se činilo kao da Tallinn, grad koji danas ima oko 400.000 stanovnika, i dalje čvrsto spava.
Suvenirnice se nalaze na svakom koraku, a u šarenim izlozima nemoguće je ne primijetiti očito vrlo popularan motiv mačaka. Susretljivi lokalci odmah su mi objasnili i zašto - naime, prema legendi koja datira još iz srednjeg vijeka u gradu je nekoć postojao bunar iz kojeg su dopirali čudni i zastrašujući zvukovi zbog kojih su mještani zaključili da u njemu živi zao duh koji bi svojim djelovanjem mogao učiniti da presuše svi izvori pitke vode u Tallinnu.
Kako bi ga utišali, u isti su počeli bacati mačke, mahom lutalice, kao svojevrsnu žrtvu zloduhu. Nesretne životinje tragično su skončavale, ali vode nikad nije nestalo, pa su stanovnici, vjerujući u ispravnost svojih djela, nastavili s ovom bizarnom praksom sve do 19. stoljeća.
Osim mačaka, znali su žrtvovati i ovce, a danas se na mjestu spomenutog bunara, na uglu ulica Rataskaevu i Dunkri, nalazi njegova replika koju mnogi zovu “Mačji bunar” - original je, logično, uništen zbog straha od zaraze. No razloga za paniku, barem su mi tako rekli, nema, jer voda u gradu itekako je pitka - probali smo je i - preživjeli!
Nakon upoznavanja s ovom mračnom legendom zaputili smo se u strogi centar, koji je od 1997. upisan na UNESCO-ovu listu svjetske baštine.
Hodajući živopisnim, kamenom popločanim ulicama, zbilja se osjećate kao da ste u bajci. Trg gradske vijećnice (Raekoja plats) i tornjevi gradskih zidina (npr. Hellmanov toranj i tzv. Debela Margareta), s punim pravom slove kao najfotogeničnije lokacije u Tallinnu, a valja spomenuti i čuvenu ljekarnu Raeapteek na samom trgu, otvorenu davne 1422. godine, u kojoj, osim što možete kupiti lijekove, možete razgledati i svojevrsni muzej u kojem se čuvaju stari alati i sastojci kojima su se koristili ljekarnici, ali se i okušati u pravljenju marcipana, i to po recepturi iz 15. stoljeća! Inače, u Tallinnu postoji i pravi Muzej marcipana - zove se Kalev, baš kao i estonska najpoznatija tvornica koja proizvodi ovu omiljenu slasticu.
A kad smo već spomenuli hranu, poželite li pojesti nešto konkretnije, izbora vam neće nedostajati. Osim ribe, osobito haringi te mariniranih jegulja, Estonci su i veliki ljubitelji divljači, ponajviše mesa divlje svinje i kanadskog jelena. Ako vam baš i nije do eksperimentiranja, ne očajavajte, jer odlično pripremaju i svinjetinu, a na njihovim jelovnicima vrlo često pronaći ćete i gljive.
S obzirom na to da je stari dio grada sav u srednjovjekovnom štihu, njemu je prilagođena i hrana - tako smo prijateljica i ja mesne ražnjiće s povrćem dobile poslužene (nabodene) na metalni štapić u obliku pravog pravcatog mača! Ručak i piće platili smo 20-ak eura po osobi, što i nije toliko strašno, pogotovo jer smo sjedile u starom i najrazvikanijem dijelu grada.
Dok obilazite povijesne gradske zidine, obratite pozornost na ulične umjetnike - osim svirača, plesača, mađioničara te amaterskih predstava i igrokaza za najmlađe, za iznos od pet eura možete si, primjerice, dati izraditi vlastiti novčić od mjedi koji će vas uvijek podsjećati na boravak u neodoljivom glavnom gradu Estonije.
Noćni život Tallinna sveo nam se na samo jedan kafić - priznajem, isključivo mojom krivnjom - ali kao pravo dijete kultne zagrebačke Jabuke, jednostavno sam morala tu jednu noć, koliko smo prijateljica i ja bile u gradu, provesti u Depeche Mode Baaru. Pogađate, jedina glazba koju ćete ondje čuti su pjesme - Depeche Modea!
Apsolutno sve je u znaku kultnog britanskog benda, od postera, TV programa, sva pića nazvana su po DM singlovima, čak se i flaširano pivo (svijetlo i tamno) zove Depeche Mode! Ako i niste zaluđeni fan poput mene, zabavit ćete se makar promatrajući goste koji se ne libe “razbacati” na minijaturnom plesnom podiju čim čuju taktove omiljene im pjesme.
Što se tiče smještaja, odlučile smo se za apartman u centru grada, moderno namješten, sa svime što vam je potrebno - noćenje nas je stajalo 350-ak kuna. Drugi dan rezervirale smo za posjet Muzeju okupacije i oslobođenja Vabamu. Cijena ulaznice iznosi 11 eura, a tura s audio-vizualnim vodstvom traje nešto manje od dva sata, tijekom kojih ćete, između ostaloga, čuti potresne priče Estonaca koji su u Drugom svjetskom ratu bili i pod nacističkom i sovjetskom vlašću, svjedočanstva ljudi koji su preživjeli zatočeništvo u gulazima, ali i onih koji su bježeći od zloglasnih režima bili primorani otići daleko od domovine.
Podsjetnik na borbu za slobodu i samostalnost ovog baltičkog naroda, impozantni spomenik visok 23,5 metara s križem na vrhu, posvećen je stradalima u Estonskom ratu za neovisnost koji se vodio od 1918. do 1920., a nalazi se na Trgu slobode (estonski Vabaduse väljak).
Vraćajući se opet u centar, ispred zgrade parlamenta “naletjele” smo na prosvjed aktivista za očuvanje klime, koji se ondje okupljaju svaki petak. Odmah preko puta nalazi se veličanstvena pravoslavna katedrala Aleksandra Nevskog, po mnogima najljepša sakralna građevina u većinski protestantskom Tallinnu.
Imate li vremena “potegnuti” i malo izvan grada, svakako valja posjetiti 314 metara visok TV toranj Teletorn s kojeg “puca” prekrasan pogled na okolicu, a oni hrabri mogu se prošetati i po samom vanjskom rubu tornja. Vrijedi razgledati i Telliskivi, kreativnu oazu Tallinna smještenu u bivšoj industrijskoj zoni u kojoj ćete pronaći dizajnerske trgovine, umjetničke galerije, a cijeli kvart isprepleten je i maštovito uređenim kafićima te restoranima koji su omiljeno okupljalište mlađe generacije.
Sve u svemu, Tallinn je idealna destinacija za city break putovanje - ni premalen ni prevelik, grad s karakterom i dušom koji vas neće razočarati i ostaviti ravnodušnima. Barem mene nije!
Komentari (0)
Komentiraj