"Kako si?" pitam Marija Celinića, nakon dva tjedna uspinjanja po nižim obroncima Himalaje ovih je dana stigao u bazni logor, na 5364 metra, mjesto otkuda kreću aklimatizacijski usponi prema Mount Everestu.
"Sve je u redu. Privikavam se na tu grmljavinu koja dolazi od lavina. Čuje se često, pomiču se ledeni blokovi, čuje se pucanje leda, to je baš kao da grmi najglasnija grmljavina, užas! Prvi put kad sam čuo taj zvuk, jako sam se iznenadio. Iako, znao sam o čemu je riječ, ali nisam očekivao da tako zvuči i nisam očekivao da ih je toliko noću. Po danu nisu prečeste, možda ih čuješ četiri, pet, to su lavine iz okolnih planina. Noću često bude iz sna. Doslovce se sve zatrese, imam osjećaj da mi se sve ruši iznad glave. Naši šatori su postavljeni praktički na samom ledenjaku."
Tristo penjača i Šerpe
Lavinama unatoč, kaže da je otkad su stigli u bazni logor počeo bolje spavati.
U baznom je logoru trenutačno samo oko tri stotine penjača, plus Šerpe i ostali organizatori. "Moguće je da će se ove godine veliki postotak penjača uspjeti popeti jer zbog korone neće biti gužvi na ključnim točkama uspona. Inače ovdje bude, kažu Šerpe, i do 700 penjača."
U Celinićevom je timu pet klijenata penjača, osim njega Amerikanka i Amerikanac, Australac i Irac. Svaki od njih ima svojeg Šerpu nosača, u visinske logore nosit će im stvari i boce s kisikom, a tim skupno predvodi Tendi Big, glavni Šerpa vodič. Šaljem mu fotografiju Tendi Sherpe kojeg godinama pratim na Facebooku, zanima me je li to taj.
Na Everest se do sada, piše na njegovoj stranici, popeo 13 puta, po dva puta bio je na Cho Oyu i na Manasluu, jednom se popeo na Lhotse, sedam puta na Aconcaguau, dva puta na Amadablam. "A ne, to je Tendi Little, taj je isto ovdje s nama, ali glavni vodič je Tendi Big, on će ići s mojom ekipom kao glavni vodič", govori Mario. "Ako su ovo reference malog Tendija, kakve li su tek one velikog Tendija!" vrtim glavom.
"Svaki penjač ima svog Šerpu, u slučaju ako se nešto dogodi da se ne mora spuštati sam, nego se s njim spušta i njegov Šerpa. Još nam nisu rekli koji će Šerpe ići s nama, samo znamo da će nam Tendi Big biti glavni Šerpa u ekipi. Nas pet skupa radimo aklimatizacijske treninge, atmosfera je dobra, zbližili smo se, sprijateljili, svi smo sličnih godina, ja sam sa 44 najstariji, a najmlađoj kolegici, Amerikanki April, je 38. Svi se međusobno pomažemo."
Do sada je aklimatizacija protekla odlično, najteže je bilo za pokušaja uspona na 6145 m visok vrh Lobuche. Došli su do 5900 m, dalje ih je spriječio snijeg od 10 cm, da ga je palo više, barem 30 cm, nastavili bi prema gore, ali ovako je bilo preopasno, jer dereze ne drže na stijeni.
"Glavni Šerpa od nas očekuje da što brže prijeđemo ledeni slap, najopasniji dio penjanja, za to treniramo. Danas je bio jako zadovoljan, jako smo se brzo popeli do visinskog logora Pumori na 5800 m.
Ono što me iznenadilo jest da Tendi Big želi da na završni uspon na Everest krenemo u 19 sati, da u to doba krenemo iz zadnjeg visinskog logora, onog broj četiri. Mislio sam da krećemo oko ponoći. Ovako znači da ćemo se na Everest penjati cijelu noć, na vrhu bismo trebali dočekati svitanje." Visinski logor 4 je na 8000 metara, Mount Everest na 8848 m. "Od visinskog logora 4 do Mount Everesta kaže da ima oko 10 sati hoda, ja računam i na dvanaest", razmišlja Mario.
Zona smrti
Zašto kreću tako rano? "Spominjao je nekoliko razloga. Ionako ne možeš spavati na zadnjem logoru, tamo već kreće tzv. zona smrti. U visinskom logoru 4 planiramo biti oko 14 ili 13 sati. Malo se zagrijati u šatoru, odmarati, možda netko i može zaspati, ali većina ne može. Već oko 17 ili najkasnije 18 sati kreće priprema. Treba navući čizme, dereze, pojesti nešto ako možeš, za to sve skupa treba dva sata minimalno, jer svaki je pokret gore puno teži."
Kad se odluče iz baznog logora krenuti na završni uspon, na Everest, to će trajati maksimalno, kaže, šest ili sedam dana. "Odluku kad krećemo donosi glavni Šerpa, Tendi Big, ovisno o vremenskoj prognozi, o njegovoj procjeni koliko smo mi spremni kao tim. To bi trebalo biti oko 12. ili 13. svibnja. Tendi Šerpa je vrlo dobar motivator, vidi se da je iskusan. Ulijeva sigurnost i povjerenje. Rekao je da već vidi da smo kao tim spremni za uspon na vrh."
U ova dva tjedna početnih priprema Celinić je izgubio pet kilograma.
"Izgubio sam apetit. A, i hrana je prilično jednolična. Srećom, uzeo sam neke stvari od kuće, pa si obroke podebljam i razbijem monotoniju čvarcima, kobasicama, pršutom, špekom. Sve sam to kući narezao, vakuumirao. Frankov cappuccino mi je veliki gušt, jer kava koju dobijemo ovdje nije baš nešto. Jednom sam skuhao cappuccino cijelom timu pa su svi poludjeli od sreće, svi bi to sad pili, ali nemam tolike rezerve", smije se.
Večera ga je obradovala, dosad je na meniju, kaže, uglavnom piletina i pasta s paradajz-sosom. "Ali, super je desert, obično kompot ili puding."
Temperaturni šok
Kako provodi dane u baznom logoru? "Poslijepodne se odmaram, pišem, čitam, razgovaramo o strategijama, kako ćemo i kad ćemo krenuti prema vrhu, fotografiram, šetam… Jako puno mi znači podrška mnogih koju dobivam ih Hrvatske, javljaju mi se i poznati i meni nepoznati ljudi."
Komercijalna ekspedicija za određen novac nudi i ponešto luksuza. U baznom je logoru i tuš s toplom vodom. "Na kraju dana trebaš čekati malo na tuš, jedan je na tridesetak ljudi, ali vodu griju na plinske boce.
Polako u baznom logoru hvata rutinu. "Budim se rano, odradimo vježbe, pe!njanje, što treba. Spavati idem već oko 20 ili 20.30 jer nemam što drugo raditi. Evo, sad je oko 19, stojim vani, razgovaram s tobom, ruka mi se smrznula jer već je oko -5, -6 Celzijevih."
Da bi prevenirao visinsku bolest mora popiti najmanje pet litara vode. "Bilo bi dobro da uspijem i šest, osjećao bih se bolje, ali ta voda što je rade od otopljenog snijega i prokuhavaju, ima težak okus. Pravim si čajeve, to me spašava."Privodimo razgovor kraju. „Promatram te planine okolo, uživam u pogledu, posebno je ovo mjesto. Jako nadahnjujuće.“, završava Mario.