MOJ NOVI POČETAK

Pročitajte veliku ispovijest Ane Jelušić: Ne mogu više, gušila sam se između utrka...

 Drago Sopta / CROPIX

ZAGREB - A rekla sam da neću zaplakati - rekla je Ana Jelušić nekoliko sati nakon što je na konferenciji za novinare u utorak u Zagrebu objavila da radi kronične astme prekida skijašku karijeru na godinu dana. - Nisam mogla ostati ravnodušna kad sam vidjela sve te ljude s kojima sam provela posljednjih deset godina.

Je li to konačni kraj?

Bila je to neugodna situacija za sve. Ana Jelušić je naša najbolja skijašica nakon Janice Kostelić i jedan od najvećih sportskih talenata. Posljednje dvije godine obilježili su lošiji rezultati, a u posljednjoj sezoni skijašica, koja je bila među prvih deset, borila se za druge vožnje u slalomu, a natjecanje u veleslalomu i spustu već je bila žrtvovala radi bolesti.

Djevojka, koja je nekad nakon promašenih vrata na utrci izjavljivala da ne priznaje astmu kao faktor i “da ni sa 40 temperature ne bi smjela napraviti takvu grešku”, morala je sve češće priznavati da je astma uzrok njezinih lošijih rezutata. Ipak, mnoge je šokirala najava da propušta sezonu. Novinari koji prate Aninu karijeru sumnjičavo su dočekali objavu Hrvatskog skijaškog saveza, pitajući se što bi se u godinu dana moglo promijeniti kad je u pitanju kronična bolest poput astme. Da li Ana na mekši nači najavljuje odlazak iz skijanja? Ona to demantira.

- Ne, ja ću se vratiti, to je moja čvrsta namjera - tvrdi.

- Ne mogu znati hoće li ova pauza trajati godinu dana, dvije ili pet. Ali, moram je napraviti. Za moju astmu nema lijeka, moram jednostavno bolje naučiti živjeti s njom i držati simptome pod kontrolom. A za to moram ojačati tijelo tako da ga potpuno odmorim. Moram promijeniti ovaj ritam jer on ne dopušta da se tijelo regenerira.

Idol Alberto Tomba

Ani je ovo najteža odluka u životu pa je odabrala sezonu u kojoj najmanje propušta jer u njoj nema ni Svjetskog prvenstva ni Olimpijskih igara. Zimska olimpijada u Sočiju 2014. ostaje joj cilj. Odluku o pauzi odgađala je koliko god je mogla. Zapravo, odgađala ju je otkad su počeli njezini problemi.

Ana Jelušić skija praktički od rođenja. Još je bila djevojčica kad su skijaški stručnjaci počeli pričati o njezinu golemom talentu. Sa šest godina već se natjecala. Kad je među prvašima u riječkoj osnovnoj školi prije 18 godina počeo kružiti spomenar, djevojčice su pisale da će postati liječnice, glumice i profesorice. Ana je napisala da će biti olimpijska pobjednica. One su obožavale Mariah Carey, a Ana Alberta Tombu.

- Kad sam pobijedila na jednoj utrci u inozemstvu gdje je on dijelio nagrade, dao mi je autogram. Bila sam izvan sebe - sjeća se kroz smijeh. Kraj osnovne škole, srednja škola, pubertet, društvo i izlasci nisu je dekoncentrirali. Odrastala je na padinama na kojima bi nas bilo strah i stajati, u hotelima, avionima i automobilima, s dvije torbe i ruksakom. Nakon što je najavila da odlazi, pričalo se da je pravi razlog zasićenje i nedostatak motivacije.

- Kakav manjak motivacije? Ne mogu vam reći niti što je u skijanju teško. Ja ne znam ni za što drugačije, skijanje je moj život, ne mogu imati manjak motivacije za njega - kaže. Život o kojemu govori sastoji se od strahovitih napora jer je riječ o sportu koji je posljednjih 10-15 godina napravio kvantni skok i od klasičnog olimpijskog sporta postao igra velikog novca i pomicanja granica, kao NBA i atletika zajedno.

Fanatična posveenost

U skijanju se bore sportaši zastrašujućih sposobnosti. Medalje i kristalni globusi traže godine borbe, a svake sezone stižu novi i nabrijani skijaški talenti. Investicije su goleme i rizične. Ana je u taj svijet, u Svjetski kup, ušla kao 15-godišnjakinja. Iza nje je već bilo gotovo 10 godina ozbiljnog rada s trenerom i očuhom Zoranom Sobolom. Anina karijera bila je Sobolova vizija. Uvijek joj je bio fanatično posvećen.

Dani i sati koji su u Aninu djetinjstvu provodili trenirajući na Platku ostale su dio gradske ikonografije i dio povijesti toga skijališta. Nije bilo nikakve sumnje da je Sobol bio u pravu, da je Ana golemi potencijal.

Ali na pragu njezine profesionalne karijere, nakon jedne utrke u Salt Lake Cityju u Americi, iznenada se počela gušiti. Odveli su je u bolnicu i američki liječnici su im priopćili vijest koja im srušila snove - Ana je astmatičarka. Drugo mišljenje, koje su tražili od pulmologa u Hrvatskoj, potvrdilo je njihove strahove.

Sobol je odlučio da će se boriti. Ana je također željela samo skijati. Napori u profesionalnom skijanju su strahoviti. Skijaši su u intenzivnom režimu 200 dana godišnje. Stalno putuju sa skijališta na skijalište, mijenjaju vremenske zone i kontinente. Treniraju i utrkuju se na tisućama metara nadmorske visine. Spuštanje znači kilograme i kilograme opterećenja na tijelu, puls skače sa 85 na 200 u nekoliko sekundi i “u crvenom” ostaje skoro dvije minute, pod takvim pritiskom skijaši udišu razrijeđeni zrak često smrznut na -20 stupnjeva, riskiraju strahovite ozljede. Da nije tradicionalan sport, skijanje bi bilo među najopasnijim ekstremnim sportovima.

Podrška Janice Kostelić

- Razumijem da neki ne vjeruju da je astma razlog moga trenutačnog povlačenja. To je zato što ne znaju kako je kad kašlješ toliko da između dva napadaja ne možeš udahnuti, kako je kad udišeš ledeni zrak i što znači gušiti se i grčiti od kašlja koji ne prestaje od jeseni do proljeća - kaže Ana.

Astma je psihosomatska bolest. Stres, napori, euforije zbog pobjeda, bijes i razočarenje nakon poraza iscrpljuju tijelo do krajnosti i pogoršavaju simptome. To je začarani krug, a sezone ne dopuštaju predah. Odmah nakon utrke, s pobjedom ili ogorčenjem zbog poraza, skijaši imaju nove treninge. Nema predaha.

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
04. listopad 2022 19:30