NIKOLINA, MARIJA I ANTONIJA OSVOJILE ZLATO U KATARU One su svjetske prvakinje u ultramaratonu

Tri hrvatske sportašice postale su ekipne svjetske prvakinje u ultramaratonu, makar za to zlato i za te brze i ultra izdržljive žene malo tko izvan uskih atletičarskih krugova jedva da je čuo. Tako je to kad trčiš u Hrvatskoj, ali ne za - nogometnom loptom.

Marija Vrajić, Nikolina Šustić i Antonija Orlić pobijedile su u utrci na 50 km na svjetskom prvenstvu u Kataru puno veće zemlje i njihove atletičarke koje su redom profesionalke.

Velika odricanja

Naše trče kao profesionalke, ali osam sati dnevno provode radeći sasvim konvencionalne poslove koji im osiguravaju egzistenciju, jer se to trčanjem, bez obzira na rezultate, ovdje teško može. Nikolina Šustić (28) inženjerka je elektrotehnike i informatike, zaposlena u Ericssonu Nikola Tesla u Splitu, Antonija Orlić (38) voditeljica je smjene u jednom zagrebačkom McDonald’su, inače diplomirana kriminalistica.

Marija Vrajić (39) profesionalna je trkačica, kojoj je zbog posvećenosti trčanju ostalo nekoliko ispita na zagrebačkom Pravnom fakultetu.

Ovo je godina Marije Vrajić! U Dohi je uz ekipno zlato osvojila i brončanu medalju za pojedinačni rezultat, 50 km istrčala je za 3:28:00, a tri dana nakon natjecanja u Kataru saznala da se plasirala i na - Olimpijadu.

Svjetska atletska federacija objavila je izmijenjene norme za Olimpijske igre u Rio de Janeiru pa je tako stigla vijest da su Marija Vrajić i Matea Matošević, koje su obje ove godine istrčale maraton ispod 2:45:00, na popisu - olimpijki za Rio.

“Moj mobitel bio je isključen to poslijepodne neko vrijeme i kad sam ga ponovno uključila, vidjela sam da imam devet propuštenih poziva i gomilu poruka tipa “Čestitam, zaslužila si!”, kaže slavljenica.

Trčanjem se bavi 22 godine, iza nje je mnogo odricanja u tom sportu izdržljivosti. “To je sport za onog koji zna patiti, jer ako se dogodi ozljeda pa si dva tjedna izvan treninga, to je koma, a mjesec dana pauze je prava katastrofa i nema tu brzog povratka”, opisuje Vrajić.

Sport za patnike

“Kod trčanja nema švercanja, koliko si trenirao, toliko ćeš dobiti. Makar, rezultat nije uvijek pokazatelj, može odlučiti ozljeda ili tisuću drugih detalja, a ljudi olako sude samo po rezultatu.

Poslije napornih treninga najljepše mi je zatvoriti se kući i spavati, ljudi ne razumiju da sam ponekad umorna i za šetnju, kamoli za druženje”, objašnjava Vrajić.

Lani je ta ista trojka, Vrajić, Šustić, Orlić, pojačana Veronikom Jurišić, bila treća na svjetskom prvenstvu na 100 km.

Amerikanke favoriti

Ove su godine pak na 50 km Hrvatice odnijele zlato, makar su favoritkinje bile - Amerikanke. “Na startu je bilo 25 Celzijevih stupnjeva, puhao je i pustinjski vjetar. Polijevale smo se vodom pa je bilo lakše. Mi smo tu utrku na 50 km doživjele kao prošireniji maraton jer 50 km je blizu onih maratonskih 42, priča Orlić, koja je 50 km istrčala za 3:42:16.

Osim Hrvatske, u vrhu ultra trčanja su SAD, Rusija, Australija, Kanada, Japan, Velika Britanija. Sve te zemlje imaju od 200 do 500 žena koje se bave ultraškim trčanjem, dok ih je kod nas samo pet, ali je riječ o generaciji iznimnih talenata. Bez financijske podrške oslanjaju se uglavnom na vlastite resurse i imaju veliku motivaciju.