Preko 200 maketa i preko 40.000 utrošenih sati izdvojio je Vitomir Rameša za svoju zaista veliku kolekciju brodskih maketa. Sada umirovljeni pomorac, makete je počeo raditi još dok je plovio morima da bi si skratio slobodno vrijeme. Vitomir živi na Murteru koji je među mornarima poznat po tradicionalnom stilu brodogradnje, a posebno po gradnji gajeta. Tako se i Vitomir okrenuo tradicionalnom načinu izrade brodova, no samo u manjim omjerima. Radiona, brod ili obični stol dovoljni su Vitomiru da njegove ruke naprave pravo remek djelo, a najveća maketa koju i sam posebno ističe je ona njemačkog vojnog broda "Bismarck" koja sadrži oko 5.500 dijelova, a duga je 1,25 metara.
Izrada maketa iznimno je interesantan hobi koji zahtjeva jako puno živaca i strpljenja. Vitomir je Bismarcka počeo sastavljati s još dva prijatelja koji ga nisu uspjeli dovršiti, no Vitomir se hvali da je on imao dovoljno živaca i strpljenja prilikom sastavljanja i da je možda i prvi u Hrvatskoj koji ga je sastavio. Među prvim maketama koje je napravio bila je maketa jednog jedrenjaka kojeg je kasnije prodao jednoj turističkoj agenciji u Češkoj za tadašnjih 3000 maraka.
Drvo je glavni materijal koji služi za izradu maketa, a Vitomir posebno koristi vrbu jer se ona lakše obrađuje. Ni sam ne zna koliko je komadića potrebno za jedan brod, a veliki brodovi poput kultne engleske Victorije zasigurno imaju i preko nekoliko tisuća sitnih komadića. Nekoliko brodova je i koncept same Vitomirove mašte iz koje je proizašla nekolicina zaista interesantnih i velikih brodova.
"Ure idu, a ne vidiš da idu. Jednom me žena zvala da dođem kući, a ja sam stalno govorio da ću ubrzo. Tako ostaneš do šest, sedam ujutro i radiš ono što voliš", kaže Vitomir koji u svojoj kući na Murteru ima oko 40 maketa, dok mu se ostatak izdašne kolekcije nalazi na Kornatima gdje je imao i restoran. Velik broj maketa raspršio se i po svijetu koje je Vitomir podijelio ili prodao pojedinim zainteresiranim turistima.
Australija, Italija, Rusija i većina Sredozemlja, samo su neke od država koje je Vitomir prošao kao mornar. Na moru je od svoje 16. godine, no radi završena samo četiri razreda osnovne škole nije mogao obavljati ozbiljnije mornarske poslove od "mazača" koji se bave najprljavijim poslovima na brodu. Kako ne bi bio obični "mazač" odlučio je završiti još četiri razreda osnovne škole te ozbiljnije krenuti u mornarske vode. Nakon devet godina obuke i stručnih tečajeva za pomorska zvanja uspio je položiti za kapetana obalne plovidbe pa je tako mogao upravljati i većim brodovima. Najdraži dio bilo mu je kormilarenje koji su mu donosili posebni gušt i zadovoljstvo od svih ostalih poslova koje je obavljao na brodu.
Kako putovanja znaju biti izazovna i zahtjevna uvjerio se i sam pa je prilikom jedne plovidbe davne 1968. godine za šibensku "Slobodnu plovidbu" kod Cape Towna u Južnoafričkoj Republici zamalo izgubio život. Još jedna od opasnih avantura koje je imao dogodila mu se na putu za Kinu, no srećom i tu je nesreću preživio. Nakon sretnog povratka na Jadran, oženio se 1973. godine te pronašao novi posao u splitskom "Plovputu". Osim pomorskog života, bavio se i ugostiteljskim životom, posjedovao je restoran na Kornatima koji danas daje u najam drugima, a njegova obitelj nastavila je tradiciju te se tako njegov sin Frane također bavi ugostiteljstvom.
"Mornarski život nikako nije lagan, odvojenost od obitelji čini svoje, ali znalo je biti zabavno. Dok su drugi igrali karte ili se bavili drugim poslovima u slobodno vrijeme ja sam ga iskoristio za izradu maketa. One su me i odvele od zla alkohola i cigareta", rekao je Vitomir.
Gajete, jedrilice, kultni brodovi poput The Cutty Sharka i Victorie, sve do Leona i Lune koji su proizašli iz Vitomirove mašte samo su dio njegove spomenute kolekcije koja se proširila i po cijelom svijetu. Sada već kao umirovljeni mornar sa 74 godine na leđima više nema toliko prostora za cijelu regatu vlastitih brodova, pokušava naći prostor u Murteru kako bi ih donirao i otvorio svojevrsni muzej brodskih maketa. Jedini i najveći problem je što ga ne priznaju kao profesionalnog maketara već to sve smatraju "hobijem". Iako razočaran, Vitomir ne odustaje te svakako planira učiniti maketarski turizam na Murteru privlačnijim za turiste.
