Računi, računi, računi. Iz restorana, kafića, dućana, nerealno skupi ili iznenađujuće jeftini, računi i reakcije na njih jedna su od tema koje su obilježila ovo ljeto, bez obzira smatrate li ju bitnom ili iritantnom. Hrvatska je, smatraju turisti, preskupa zemlja. Navode tako primjere gdje su večere za dvoje platili 500 eura i više, a ističu kako je u drugim zemljama ista usluga mnogo jeftinija.
- Na Krfu sam, doletio sam iz Zagreba za 20 eura i platio tri noći u hotelu s tri zvjezdice ukupno 100 eura - žali mi se jedan poznaniki dodajući kako mu ne pada na pamet ljetovati u Hrvatskoj gdje će ga svi "oderati".
No, je li to baš stvarno tako? Posada Nautičkog jedra Jutarnjeg lista ove je godine dva puta oplovila čitav Jadran, jednom kada smo iz Dubrovnika na našem aktamaranu krenuli prema Rovinju, zastajući u brojnim marinama, uvalama, na privezištima... Drugi puta malo brže kada smo brod vraćali u Dubrovnik. Obišli smo pritom brojne restorane, kafiće, slastičarnice i uvjerili se da situacija baš nije takva kako je, naročito strani mediji, prikazuju u javnosti. Naime, na Jadranu se bez problema može popiti kava, pojesti kolač ili sladoled ili kvalitetan obrok bez da za to morate podići kredit.
Ali treba znati gdje tražiti.
U to smo se uvjerili već na otoku Šipanu, u naselju Luka Šipanska na Elafitima. Možda nije nevažno napomenuti da je u istom naselju nedavno boravio milijarder Jeff Bezos sa svojom svitom, a dolaze i brojni drugi, možda manje poznati ali izuzetno bogati gosti kojima nije teško platiti za dobiveno. Stoga smo očekivali da ćemo morati duboko posegnuti u novčanik kada smo sjeli na večeru u restoran nasred naselja, čija je terasa smještena odmah uz kristalno čisto more i pruža nevjerojatan pogled na otočje. Tamo smo, na Šipanu, uostalom snimili i jedan od najljepših, ako ne i najljepši zalazak sunca na Jadranu.
Ali, ljepote na stranu, cijene su nas šokirale. Odlučili smo se za pizzu jer je dugo nismo jeli, ali smo detaljno pregledali i meni. Nismo pronašli nijedno jelo skuplje od 14 eura, koliko iznosi ono najskuplje- poveća porcija miješanog mesa. U ugodnom ambijentu terase pizza napolitana sa usoljenim inćunima koštala nas je deset eura, a komentar je bio da ovako ukusnu pizzu, s vrhunskim tijestom i bogatim nadjevom, nismo kušali nigdje u Zagrebu.
U Okuklju na Mljetu večeru s predjelom, juhom, glavnim jelom, desertom, kavom i bijelim vinom za tri osobe platili smo 117 eura. To je bio jedan od većih izdataka, no na njega smo se odlučili jer se radi o privezištima koje funkcioniraju po principu da ne naplaćuju vez ako ćete biti gost u njihovom restoranu, što je uobičajena praksa diljem Jadrana. Ne samo da smo se dobro najeli nego su i vlasnici došli do nas, porazgovarali, počastili nas pićem te nam gratis dali i da probamo njihovu posebnu tjesteninu u umaku koja nas je oduševila i to ćemo definitivno naručiti idućeg puta.
Put nas je odveo i do Oliverove Vele Luke na Korčuli. U samom srcu mjesta smjestio se kafić Cesarica u koji je Oliver Dragojević uvijek zalazio pozdraviti društvo kada bi došao na otok. Već sama ta činjenica nagnala bi nekog poduzetnika da podigne cijene, ovjesi slike neponovljivog glazbenika i ubire zaradu, pogotovo jer je odmah uz objekt, vrata do vrata, i brijač kod kojeg se Oliver redovito šišao i brijao.
No, dvije čaše bijelog vina ovdje su nas koštale dva eura i osamdeset centi, odnosno litra je 14 eura, što je u rangu osrednjeg kafića u Zagrebu, ako ne i jeftinije. Pritom se ovdje također uživa u prvom redu do mora, pogledom na otok i privezane brodice, jedrilice i jahte smještene u Marini Korkyra. A i u marini, koja je prošle godine dobila drugu nagradu po izboru naših anketiranih nautičara, koja se diči ekskluzivnim restoranom, hotelom, spa centrom..., i tamo smo kavu s mlijekom platili tek dva eura i trideset centi. Da, više od lokalnog zagrebačkog kafića, ali gotovo istovjetno kafićima na "špici".
Identične su cijene u rajskoj Komiži na Visu, javlja nam kolegica. Kaže da je njeno društvo na plaži popilo dvije velike kave s mlijekom i jednu veliku kavu. Račun je bio 59 kuna, odnosno nešto više od sedam eura. Bijela kava je bila dva eura i 50, a velike kave s mlijekom po dva eura i trideset centi.
U Rogotinu na Makarskoj rivijeri, također u restoranu uz more, stiže račun za obilan i ukusan obrok. Tjestenina s kozicama, sezonska salata, palačinke i gazirano piće ovdje je nešto skuplje, 52 eura i osamdeset centi odnosno 194 i nešto kuna... Na istoj je rivijeri i naselje Podaca. Sve su to mjesta na granici splitsko-dalmatinske i dubrovačko-neretvanske županije, kranji jug Hrvatske i prekrasno odredište za sve željne mira i nevjerojatne prirodne ljepote. Kugla sladoleda? Jedan i pol euro.
Doplovili smo i do zadarskog arhipelaga. Umjesto jednog dana, bili smo zbog lošeg vremena, kiše i jakog vjetra prisiljeni ostati na ovom čarobnom i izoliranom otoku, Istu, već tri noći. Nervozu zbog kašnjenja u inače gusto složenom rasporedu plovidbe ublažio nam je fantastičan, sočan i ogroman burger iz mjesnog restorana za samo sedam eura. Upalite svoju aplikaciju za dostavu hrane pa provjerite što se može dobiti za taj novac. Vjerujte, ne može se ničime mjeriti s obilnim komadom mesa u odličnom pecivu, s mnogo povrća i umaka.
Ipak, uvjerljivo nas je najviše iznenadila ponuda Marine Punat koja u svom sastavu ima vrhunski bistro "9 bofora". Ta je, golema marina na Krku, prošle godine osvojila i nagradu Nautičko jedro Jutarnjeg lista po izboru stotina anketiranih nautičara. Marina je golema, najveća na Sjevernom Jadranu, ove će godine napuniti 60 ali nije ni blizu starici jer se radi o tehnološki jednoj od najnaprednijih marina na našem moru. Također, ona je otvorena i za druge goste, pa u bistro može doći tko god zaželi ukusan obrok. Pun pogodak bila je ponuda dnevnih jelovnika sa sjajnom hranom po nevjerojatno niskim cijenama. U početku smo mislili da su se naši domaćini zabunili kod pisanja. Evo samo dva-tri primjera dnevnog menija. Kuhana junetina sa hrenom, restani krumpir i sezonska salata ili orzotto s hobotnicama, kozicama i dagnjama te salata, možda punjena paprika s pireom i salatom, ili pak pečenje,chutney od povrća s rižom i salatom? Svaki od tih menija koštat će vas ravno 55 kuna, odnosno sedam eura i trideset centi.
Mnogo smo takvih primjera imali kroz našu plovidbu. Ugostitelji s kojima smo razgovarali kazuju nam da ne žele dizati cijene, iako bi mogli s obzirom na katkad nesmotrenu konkurenciju. Svi nam govore ono što je već dulje vrijeme jasno, u ugostiteljstvu kronično nedostaje radne snage. Dobro je i nama poznat primjer vlasnika kafića u širem centru Zagreba, mirnog kvartovskog kafića, koji ovo ljeto nudi osam tisuća kuna konobaru za pet dana tjedno, vikende ne mora raditi. Nije ga uspio pronaći.
S istim se problemom suočavaju i ugostitelji na Jadranu.
- Ne možemo toliko ponuditi domaćim radnicima a ne budemo na nuli ili u gubitku - pojašnjava jedan.
Stoga se hrvatski sve rjeđe čuje kada vas dođu poslužiti. Na Jug uglavnom dolaze raditi konobari, kuhari i drugo osoblje iz BiH, Srbije i Makedonije, no što se više krene prema Sjeveru situacija se mijenja i vidi se šarolikost cijelog svijeta, od Filipina, Indije, pa također do Bosne i Hercegovine i Srbije, cijeli svijet je ovdje. Naišli smo i na primjer restorana koji je već mjesec dana potpuno dovršen, ali zbog birokracije cijelo vrijeme čeka dozvole, unatoč položenim svim inspekcijskim nadzorima. No, iako ne rade, vlasnik nije smio riskirati te je još početkom godine zaposlio radnike koji sada primaju punu plaću, a rade tek nekoliko dana mjesečno.
- Ne mogu riskirati, ako odu nekom drugom ne znam kako ću u sezoni pronaći radnu snagu. Šutim i plaćam u nadi da će netko konačno udariti taj pečat - zdvojno će vlasnik objekta na Kvarneru.
Zaključno, vjerojatno su istinita razna svjedočanstva u kojima ljudi prigovaraju na visoke cijene ugostiteljskih objekata na Jadranu. Sigurno ima onih koji u nekoliko mjeseci pokušavaju zgrnuti novac ne mareći pritom za to da će im se, odnosno nama svima, takva negativna reklama itekako obiti u glavu. Ipak, ne možemo se oteti dojmu da se na Jadranu i dalje može dobro pojesti i popiti za pristojan novac. Potrebno je samo malo istraživanja na internetu a već je i dosadno ponavljati kako nitko nije obavezan jesti gdje mu se cijene ne sviđaju. Dovoljno je samo proučiti jelovnik.
