Kad se u kontekstu nautike i plovidbe spominje otok Hvar, gotovo se uvijek na umu ima njegova južna obala i arhipelag južno od Hvara.
Nije čudo da je tako. Paklinski otoci južno od Hvara doista su predivno otočje, šaka šumovitih škoja između kojih su prelijepe lagune. Otok Šćedro južno od Hvara jedno je od najboljih prirodnih sidrišta srednje i južne Dalmacije. I Paklinski otoci i Šćedro nalaze se u blizini grada Hvara, centra kulture, zabave i partijanja kakvom u Dalmaciji nema parnjaka. Južni hvarski akvatorij pun je prirodnih sidrišta i uvala. Konačno, on se nalazi i na logičnom plovidbenom koridoru. Točno je na putu koji spaja velike marine na srednjodalmatinskom kopnu s korčulanskim kanalom, Korčulom te još dalje s Mljetom i Elafitima. To je koridor kojim se stoljećima plovi, pa nije čudo da se plovi i danas.
Plovi - možda i previše.
Gužva u valama
To je razlog zašto, moram priznati, već godinama izbjegavam južne hvarske vode. One, naime, odavno višu nisu arkanska tajna. Riječ je o jednom od najslavnijih i najrazvikanijih akvatorija Jadrana, a to znači i prostoru koji ljeti privlači tisuće - nerijetko ogromnih - brodova. U paklinskim i šćedarskim valama stoga se "obični" nautičar gužva s tridesetometarskim orijašima naguranim jedan uz drugi. Hvarske vode izbrazdane su valovima megajahti.
U kojoj god vali da se nađete, postoji ozbiljna vjerojatnost da će vam se posrećiti neka od inačica Yacht Weeka, flota od četrdesetak čarteraša s mladim, pijanim i razuzdanim putnicima koji glasno puštaju muziku. Ako vas Yacht Week i promaši, spopast će vas neki od onih party-barka fahrena koji mlade turiste vode iz Splita na kupanje, a potom na pijančevanje u hvarske klubove. Teško da će vas mimoići decibeli s drugih brodova. Teško da ćete izbjeći gužvu na sidru. Imat ćete osjećaj da se nalazite u velikoj nautičkoj pišaonici.
Srećom - Hvar ima i svoju drugu obalu. Ni ona - bože nas sačuvaj - nije tajna. Ali, ipak je mirnija, diskretnija, tiša i zato meni godinama draža. To je sjeverozapadna obala otoka, uključujući - ponajviše, ali ne samo - starogrojski zaljev.
Starogrojski zaljev vjerojatno je najljepši prirodni fjord srednje Dalmacije. Riječ je o dugom, zatvorenom zaljevu orijentiranom na čisti zapad. Zaljev oivičuju dva velika poluotoka. Prvi od njih je središnje hvarsko dinarsko bilo koje počinje od najzapadnije punte, rta Pelegrin.
Drugu stranu zaljeva zatvara rt Kabal, mordorski surova visoka hrid koja strši iz hvarskog kopna put sjeverozapada i Splita. Između ta dva dinarska hrpta proteže se duboki morski zaljev pun unutrašnjih uvala. Isprva je širok, čak se i širi u lagunu, da bi se potom suzio. U najistočnijem dijelu, nakon hvarskog trajektnog pristaništa, zaljev se sužava takoreći u fjord i pretvara u luku Starog Grada: dugački i uski porat koji, kad ga gledate izvan konteksta, gotovo ostavlja dojam rijeke.
Stotine vezova
Stari Grad - ili, kako ga mištani zovu, Paiz - uobičajeno je i standardno polazište za plovidbu ovim krajevima. Nakon velikih radova koje je prije nekoliko godina provela županija, Stari Grad sam ima stotine dobro opremljenih i sigurnih vezova s obje strane "fjorda". S obzirom na to da je luka velika i maritimno sigurna, a gradić živ, pun sadržaja i dobrih restorana, nautičari vole Paiz. To - dakako - nerijetko znači i gužvu. U špici ljeta naći ćete se na vezu u niski s nerijetko stotinama brodova s kojih ćete slušati hrkanje, žvakanje i ljubakanje, ali i zvuke tuširanja i probavnih muka. Uronit ćete u vrevu jednog od najživljih dalmatinskih gradova.
Ako, međutim, želite noćiti negdje u prirodi, starogrojski vam zaljev nudi puno opcija, od manje do više pustolovnih.
Starogrojski zaljev zbog svoje je dubine i orijentacije prirodna vrša za vjetrove. Po jugu je relativno siguran, a na sjevernom obodu i po buri. No, kako je na zapad more otvoreno valjda do Riminija, čak i manji maeštral u zaljevu jako valja, tramuntana bude gadna, a pulentada i doslovno opasna. Na svoje sam oči vidio kako su jedne godine po pulentu nautičari skakali u starogrojsku lučku fonju da po fortunalu raspletu zapetljana sidra.
Najdublji zaljev
Koje je sidrište najpovoljnije i najsigurnije u starogrojskom zaljevu može se iščitati već iz pučke toponimije. Nije čudno da se najveći i najdublji zaljev na sjevernoj obali zaljeva zove uvala Tiha. Riječ je o prirodnoj, lepezastoj laguni s čak osam krakova koji se u obliku potkove pružaju od zapada, preko sjevera do istoka Tihe. Tiha ne nosi slučajno to ime. Mirna je po gotovo svakom vjetru, a što god puhalo, jedan će od krakova nuditi idiličnu bonacu. Nautičari Tihu vole desetljećima. Ipak - još do pred petnaestak godina moglo vam se dogoditi da je nađete polupraznu, s jednim ili dva broda u svakom kraku.
Danas - teško. Tiha je postala popularna. S popularnošću su stigle bove. S bovama i manje sigurni nautičari kojima bova pruža osjećaj sigurne, prospavane noći. S nautičarima je stiglo i ugostiteljstvo: danas u Tihoj postoji par improviziranih (i neloših) restorana načinjenih praktički na siki. Tiha je danas nautički mejnstrim. To ima svoje posljedice. U srpnju i kolovozu bit će prepuna, nećete imati intime, a voda će - zbog zatvorenog akvatorija i previše brodova - biti sumnjive, anaerobne boje i čistoće. Ipak - plovite li izvan špice sezone, predlažem vam da Tihoj date šansu jer je riječ o prelijepom sidrištu.
A ako u Tihoj ljeti možete naići na "štalu", kudikamo je manje vjerojatno da će se to dogoditi na suprotnoj, južnoj obali starogrojskog zaljeva. Ta obala na karti izgleda manje razvedeno od sjeverne. Ipak, puna je lijepih, sjenovitih vala koje ne privlače toliko nautičare, među ostalim zato što su orijentirane na sjever.
Usred ljeta, međutim, to im je prednost. Nisu pretrpane, nisu vruće, u njima sunce zalazi rano, a imaju nešto što je na otocima rijetkost: duga žala puna oblutaka. Vale o kojima je riječ sve su otvorene na sjever-sjeveroistok. To definira i kad ih (ne)posjetiti. Po jugu su sigurne. Po maeštralu su mirne, iako iz njih za popodneva promatrate zaljev koji ključa od valova. Ako vrijeme zove buru, iz njih bježite čim uzmognete, jer je bura - na koncu - i nadrobila ta predivna žala. Također, imajte na umu da je zaljev pun prolaznog prometa koji uključuje i trajekt - stoga prolazni brodovi mogu napraviti priličnu maretu.
Tih vala južnog starogrojskog zaljeva ima niz, a nisam bio u svima. Najistočnija i najbliža Starom Gradu je Maslinica kod koje je nedavno sagrađen novi hotelski kompleks u francuskom vlasništvu. Malo zapadnije je jedna od manjih, no možda najljepših. To je Gračišće, mala i šumovita šljunčana uvala bez prilazne ceste u kojoj se nalazi samo jedna kuća. Gosti Hvara je koriste za poludnevna kupanja gumenjakom.
Pola dana u sjeni
Još zapadnije - točno preko puta rta Kabal - nalazi se meni najmilija uvala. To je Lučišće, vala s najduljim prirodnim žalom na Hvaru. U uvali se nalazi i stara kapelica plemićke obitelji Hektorovića, nekoliko kuća te obiteljska gostionica u kojoj se jede jednostavno i dobro. Uvala ima i svoj vinograd, a vino iz tog vinograda se u restoranu i pije. Lučišće mi je već par godina jedno od najdražih ljetnih mjesta. Sidro drži dobro, vala je u sjeni već sredinom popodneva, a zbog visokih obronaka ne osjetite ni dašak zapadnog vjetra. U vali rijetko noći više od broda-dva. Stoga predlažem da ovo što ste pročitali odmah zaboravite, da dogodine ne naiđem tamo na "štalu" i krkljanac.
Slične su i naredne dvije vale put zapada: Tatinja i Stiniva. U Stinivi također ima par kuća i jednostavni restoran. Kako je Stiniva svojedobno bila luka sela Brusje, ona ima i stari zidani gat koji može biti od pomoći ako je vrijeme nepovoljno. I iz Lučišća i iz Stinive postoje makadamski putovi koji se penju uvis, put sela Brusja na vrhu otoka. Ako spadate - kao ja - u nautičare koji sa sobom nose pješačku opremu, obje su ceste sjajan hiking. Nakon par serpentina popet ćete se na vis s kojeg se pruža čaroban pogled sve do Brača, Šolte i Biokova.
Dalje na istok nalazi se još nekoliko uvala - Jagodna, Parja te najveća, dvojna uvala Vira. Do konca 80-ih Vira je bila trajektna luka Hvara, tako da ima asfaltnu cestu. Uvala danas ima dosta kuća, restorane i jedan kamp. Nautički je sigurna, ali nije naročito lijepa.
Onom tko se odluči ploviti manje glamuroznom, sjeverozapadnom hvarskom obalom pruža se prilika i da obiđe obalu sjeverno od rta Kabal, tamo gdje su Hvar i Brač najbliži. Riječ je o obali s mnoštvom lijepih i dubokih uvala od kojih je najpopularnija Žukova, poznata po tragovima dinosaurskih stopa u stijeni. Vala je zatvorena, lijepe azurne boje, no kako je niskih strana zna po zapadnom vjetru biti neugodna. I sjeverne hvarske uvale pružaju puno hodačkih opcija. Niz makadamskih staza koje se dižu iz uvala vode ili put Starog Grada ili prema vršku rta Kabal gdje ćete se osjećati kao na komandnom mostu otoka.
Kad plovite sjevernim hvarskim obalama, samo vas kratki kanal dijeli od južne obale Brača i vala bračkog jugozapada poput Farske, Blaca, Smrke i Lučišća. Ali - to je početak jedne sasvim druge priče.
