Čini mi se da joj je to u krvi. Voli brzinu. Nije čudo što je treća najbrža daskašica na jedru na svijetu. Posvetila je život ovom zanimljivom, nekad opasnom sportu, ali i ostala vjerna Hrvatskoj kao olimpijska reprezentativka. Stoga smo Palmu Čargo, ACI ambasadoricu, "ulovili" na Kornatima i pozvali je da provede dan s posadom Nautičkog jedra Jutarnjeg lista. Spremno je pristala.
Na posljednjem natjecanju, pod nazivom Lanzarote iQFOil Games 2023., koje se održalo na Kanarskim otocima, zauzela je sjajno 9. mjesto u konkurenciji 65 jedriličarki iz 26 zemalja svijeta. Spomenula nam je i Europsko prvenstvo na kojem je završila 7. a u medal race usla sa 6.mjesta. Odrzavalo se u svibnju 2023.
Upravo se vratila i s priprema za Olimpijadu koje su se održale u francuskom Marseilu.
I sada je nova disciplina na Olimpijskim igrama u Parizu 2024., odnosno za jedriličarsku karavanu u akvatoriju Marseillea, gdje će se kormilari i flokisti boriti za odličja s pet olimpijskih krugova. Ova ovisnica o adrenalinu samo niže uspjehe, a čini se kako će ih biti još mnogo.
- Tako je, zauzela sam deveto mjesto. U sami medal race ušla sam s 5. mjesta, međutim, s obzirom na to da bodovi kreću od nule, a ja sam napravila par greškica, to me naposljetku koštalo par mjesta u poretku. Zadovoljna sam, ovo je lijep početak važne sezone u kojoj se borim za olimpijsku normu. Od svojih najvećih uspjeha izdvojila bih 3. mjesto na Mediteranskim igrama u Alžiru 2022. godine, 2. mjesto na svjetskoj ranking ljestvici na kraju 2021. godine, 3. mjesto na svjetskoj ranking ljestvici na kraju 2022. godine te 6. mjesto na Europskom prvenstvu - kaže Palma.
Simpatična je 23-godišnjakinja, vidi se da je sportski duh prisutan prije svega, a privlače je izazovi. Dolazi u pratnji majke Gordane koja nam otkriva pozadinu priče.
- Trenirala je gimnastiku, bacala se okolo. Onda je odlučila na dasku. Odahnula sam, jer sam se prije bojala da će se ozlijediti. Kao i svaka majka, bojiš se za dijete. No, kad sam vidjela što ona radi na dasci, to me izbezumilo - smije se gospođa Gordana.
Tako Palma drži hrvatski rekord s više od 52 kilometra na sat jedreći na dasci, a to, uzme li se u obzir i vjetar, nužan kao "pogonsko gorivo", uistinu katkad izgleda zastrašujuće.
- Osjećaj je malo strašan, ali i nevjerojatno uzbudljiv. Kad se ide tako, moraš biti spreman na sve. Predobro je. Kad se ide tako brzo, sve je malo van kontrole i svako malo se slupaš. Nije bilo ozljeda, barem ne ozbiljnih.
- Znači bilo je neozbiljnih ozljeda!? - zadirkujemo?
- Tu i tamo koji udarac, ma prođe za dva-tri dana, ali nisam još nijednom završila u bolnici, tako da ništa strašno - kazuje nam.
Pitamo Palmu koja je razlika između njenog sporta i klasičnog jedrenja. Drugim riječima, je li spremna preuzeti kormilo našeg katamarana.
- Apsolutno, nema problema! - kaže vesela djevojka. Odmah nam daje kritiku.
- Moje jedro je puno čvršće. iako ima samo osam kvadrata - smije se. Kaže da njeno jedro puno bolje prolazi kroz vjetar i mnogo je vrže. No, to znači i da su mogući sudari, što se i njoj dogodilo na jednom prvenstvu. Srećom, krvi nije bilo, ali opasan je to sport i treba biti pribran i oprezan. Oprema joj se tada razbila no uspjela je izbjeći najgore
Znači, treba biti pribran i opretan.. Baš kao Palma.
Spremno se prihvaća jedra, samo što se nije popela na jarbol, njezina je energija neopisiva. Pritom je i vrlo skromna. Ne vidi u sebi neku "zvijezdu", a i, kaže, sport kojim se bavi nikad nije bio u fokusu poput, primjerice, nogometa, košarke ili rukometa. No, to ju ni najmanje ne zanima.
- Otac me upoznao s jedrenjem prije petnaest godina, u splitskom Jedriličarskom klubu Labud. Ranije sam trenirala gimnastiku, ali nisam voljela biti u zatvorenom prostoru, u dvorani. Jedrenje me privuklo jer to je više od sporta. U početku sam bila u reprezentaciji, "klasa optimist", ali sam se nakon dvije godine morala opredijeliti za nešto.
Ovo je najzahtjevnija jedriličarska klasa što se tiče motoričkog i fizičkog djela. Ne dopušta velike pauze od treninga na moru, a i fizička priprema na kopnu je jednako važna, odnosno neizostavan je faktor trenažnog procesa. Meni je ova klasa osobno jako draga i ne mogu se zamisliti ni u jednoj drugoj - govori nam mlada sportašica.
Oprema i putovanja iziskuju velike troškove, ali zahvaljujući ACI-ju trenira se bezbrižnije, kaže.
- Da, na putovanju sam prošle godine bila više od šest mjeseci, a tako će biti i ove godine. Definitivno nije jeftin sport. Većinom putujemo kombijem i sa sobom vučemo gumenjak, što dosta košta. S druge strane, sama oprema je vrlo skupa, a neophodno ju je promijeniti barem jednom godišnje te je imati minimalno duplo, u slučaju da se nešto razbije.
Kroz intenzivne treninge i regate oprema se "haba", puca i svi se dijelovi naposljetku promijene nekoliko puta tijekom godine. Srećom, imam potporu Hrvatskog olimpijskog odbora, Hrvatskog jedriličarskog saveza, Jedriličarskog kluba Labud i, naravno, ACI-ja - kaže Palma.
Da bi se sve to ostvarilo, potreban je velik trud. Treninzi nekad traju čitav dan, a Palma priznaje da je velika spavalica, pa se mora dodatno potruditi.
- Moj dan u Splitu izgleda ovako: trening u teretani od 9 do 10:30 ujutro. Potom trening jedrenja u 14 sati, koji obično traje dva do tri sata. Nakon toga slijede šetnja s psom, večera i krevet. Moram naglasiti da jako volim spavati, tako da sam do 22 sata sigurno u krevetu. Što se tiče prijatelja, nekad se nađemo na kavi između treninga, ali večernjih izlazaka, onih do kasno u noć, kakve prakticira većina mojih vršnjaka, nema.
Da budem iskrena, izlasci me niti ne privlače. Jedrenje je daleko zanimljivije! Jednostavno, to je toliko brzo i sve je puno adrenalina, tako da sam odlučila da je to moj put.
Iskustvo Palma razmjenjuje s još jednim proslavljenim olimpijcem, skijašem Ivicom Kostelićem, kojeg je također zavelo jedrenje. Baš dok pričamo jedri Mediteranom.
- Ivica je na par regata jedrio s mojim ocem, Damirom Čargom i tako sam ga i ja upoznala. Naravno, svaki put kad ga vidim obasipam ga s pitanjima, a on mi uvijek sve rado odgovori, objasni i pomogne. Baš kada se vraćao s Route du Rhum, đto je oko tri tisuće nautičkih milja, dočekali smo ga ispred Splita po jakoj južini i grmljavini. To je bio baš predivan i emotivan trenutak za pamćenj - kaže Palma.
Moji sportski planovi su osvojiti olimpijsku i svjetsku medalju te naravno, uživati u ovome svemu što je duže moguće. S obzirom na to da sam tek zakoračila u profesionalni sport, ne razmišljam još o kraju svoje sportske karijere - kaže.
Iako joj je windsurfing najdraži, pokazala se vrhunskom i na brodu Nautičkog jedra Jutarnjeg lista. Skoro da smo joj prepustili kormilo no ne možemo, moramo dalje. Šteta, vidi se da bi bila savršena članica posade. Ali, nema ni Palma vremena, treninzi joj ne dopuštaju previše druženja. Predana je sportu kojeg obožava i zbog kojeg će ostaviti brojna životna zadovoljstva, baš kao svaki vrhunski sportaš. Dan je brzo prošao, mi smo joj poželjeli još mnogo medalja, a ona nama mirno more.
Eh, tu nastaje problem. Naime, Jadran je sve više samo ne mirno more, a Palma o tome mnogo toga zna.
- Na žalost, danas ljudi ili ne znaju ili se ne pridržavaju osvnih pravila plovidbe. Zapravo je čudo da nema više pomorskih nesreća. Čak i kad nas vide na daskama idu izravno u nas iako je to suprotno svim pravilima. - kaže.
Brod Nautičkog jedra mora dalje, isplovljavamo, a Palmi želimo svu sreću i nemamo nikakvu sumnju da će nas proslaviti u ovom, za naše krajeve nedovoljno poznatom olimpijskom sportu.
