Oni su milijarderi, vlasnici golemih jahti. Ponekad samo gosti i putnici na katamaranu ili iskusni jedriličari u prolazu. Kad stignu ovdje, očekuju samo jedno - besprijekornu uslugu. Spretne mornare koji će ih privezati. Šalicu vruće kave u zoru, ili brzi doručak. Uredne sanitarije, tuš, praonicu rublja, odmor. I da im je brod pod nadzorom, a svi eventualni kvarovi otklonjeni u ekspresnom roku. Zato i u ACI marini Dubrovnik nedaleko od izvora rijeke Omble, u zaljevu Rijeke dubrovačke, svaki dan od četiri ujutro do jedan u noći radi prava mala vojska ljudi koja brine da taj golemi pogon funkcionira besprijekorno. I ovo je priča o njima, nevidljivim ljudima, bez kojih ne bi bilo ni marine, ni turizma ni nautike.
Četiri su sata ujutro, i dok nautičari još spavaju, mi smo u marini, i akcija je već krenula. Prve s poslom kreću čistačice, koje čiste zahode i kupaonice, kako bi se prvi gosti i prije zore mogli otuširati u besprijekornim sanitarnim objektima.
Pripreme u restoranu
Akcija u restoranu, pak, počinje prije šest, a Veđad Sorić na nogama je stoga od pet. Čisti bazen i okolicu, a Beograđanka Sofia Mitrović, bivši model (otkriva nam usput), juri po restoranu, sprema stolove, presavija salvete, postavlja čaše i tanjuriće. Iako se Zephyrus službeno otvara tek u osam, sve mora biti spremno puno ranije. Već iza pola osam prvi gosti sjedaju na terasu, a dočekuje ih osoblje, na čelu s voditeljem Tomislavom Karačićem. Čim "sirena" označi start, počinje gužva. Iznose se deseci kava i sokova, svježe iscijeđene naranče i limunade...
Osoblje Zephyrusa s poslom je dan ranije završilo tek prije nekoliko sati, iza jedan u noći, jer trebalo je ispolirati čaše, očistiti kuhinju i pripremiti sve za idući dan. Samo u tom objektu radi dvadeset i jedna osoba, i svaki dan u zoru tu su spremni za novu smjenu.
- Spavate li ikad? - pitamo.
- Nakon sezone - kažu u prolazu.
Usred terase u pogonu je i kuhar Ivica Miljković i njegov sin Dominik, vlasnici novotvorenog restorana GAT 23, koji priprema, kako to vole ovdje reći, "sto omleta na sat". Kakve god želite. Povrće, gljive, šunka, sir, gljive, panceta, pršut... Turisti ga prvo u čudu gledaju, pa fotografiraju, pa odluče svratiti i pojesti nešto. No, ima i "konkretnijih" stvari, poput vrhunske ribe, školjki, hobotnice... Otac i sin uz svoj su tim nezaustavljivi, a nerijetko obojica rade i po 16 sati dnevno.
40 godina u marini
I mi smo pojeli fantastičan omlet na brzinu, jer moramo dalje, čeka nas Marko Herco, šef ekipe dizaličara ove velike ACI marine, koji je na svojem radnom mjestu već punih četrdeset godina. Na čelu je tima koji čine još Neven Radojević, Ivan Raić i Zoran Smokvina. Njih četvorica odgovorni su za tri dizalice. Jedna je od šezdeset, druga od 130 tona, a treća je fiksna, od deset tona. Šalimo se kako je ta zadnja, najmanja, za turiste koji upadnu u more. Iako je vani velika sparina, ekipa je vesela, ali stalno u žurbi i poslu. Spremni su na suhi vez prihvatiti i vrlo velike brodove - jahte i katamarane. Težak je to posao, svakodnevno na suncu, no Marku je, govori mi, najdraži.
- Naravno da će svatko reći da je njegov posao najteži, ali naš je najodgovorniji. Dižemo vrlo skupe jahte, ovdje dolaze bogate osobe, a mi moramo jako paziti kako ne bismo ništa oštetili - objašnjava Marko.
U ovoj marini radi još od 1982. godine, počeo je kao brodski tehničar/strojar, pa pomalo napredovao. Stigle su devedesete, kada je morao poći u rat, pa je kao hrvatski branitelj zarobljen u logoru u Morinju u Crnoj Gori. Kuća u prekrasnim Kuparima potpuno mu je izgorjela. Iako je pedesetpostotni invalid, stradalnik Domovinskog rata, nije htio u vojnu mirovinu. Želio se vratiti svom omiljenom poslu, svojoj marini, u kojoj će, nada se, uskoro dočekati i mirovinu. No, vidi se na njemu da mu ni tada vrag neće dati mira, jer brodovi su njegova strast. Pitamo ga je li ikada u tih četrdeset godina upoznao nekog od bogatih jahtaša koji su tražili da im se brod podigne dizalicama.
- Uglavnom ne... To bi uvijek bili članovi posade i skiperi. Rijetko bi se tko spustio do nas. Sjećam se samo u ovih četrdeset godina da nas je došla pozdraviti Slavica Ecclestone. Nije to bio susret onako, da nas je izgrlila i izljubila, ali je rekla - dobar dan i hvala. A to već puno znači - otkriva nam Marko.
Vikendom je najteže zaposlenicima čarter kompanija. Oni preuzimaju brodove koje su gosti unajmili na tjedan ili dva, i u roku od 24 sata moraju ih dovesti u red, kako bi sve bilo savršeno kada stignu novi nautičari.
Tehnička ispravnost
- A što ću vam reći, ima svega, kazuje nam zaposlenica agencije Sunsail, Ivana Šoljić. Neki su zaista pristojni, brod ostave urednim, promijeni se posteljinu, plovilo se opere i očisti.
- Ali nagledali smo se svega. Ima ljudi koji iza sebe ostave zaista nevjerojatan nered. Pokvarena hrana, mrlje, začepljeni zahodi. Sve to mora biti riješeno u vrlo kratkom roku, jer stižu novi gosti, a brod mora biti u savršenom stanju kada oni dođu. Radi se odmah i tehnički pregled, jer svaka jedrilica ili katamaran moraju biti potpuno ispravni kako bi nastavili plovidbu. Ako uspijemo, nekada jedna osoba odradi i po četiri broda u danu - kazuje ta djevojka, koja ne samo da čisti, već je i skiperica, mehaničarka, zaljubljenica u fotografiju...
Kolega iz druge agencije, koji nas moli da ga ne imenujemo, otkriva nam kako gosti uistinu često ne paze na izričita upozorenja koja su istaknuta na svakom brodu.Marina nudi besplatni Wi-Fi za goste, vanjski bazen, usluge tri ugostiteljska objekta-restorana (Zephyrus, Azzurro, GAT 23), trgovinu prehrambenim proizvodima Konzum, OPG poljoprivrednih proizvoda, trgovinu nautičke opreme, benzinsku crpku, 12 charter agencija, praonicu rublja, šest servisa za održavanje plovila, punionice za električna vozila, usluge pranja i čišćenja plovila, masažne usluge, kozmetičke usluge, frizerske usluge, najam golf terena, najam teniskog terena, dječje igralište, fitness na otvorenom, bankomat, boćarski teren, parkiralište, sanitarije prilagođene osobama s posebnim potrebama. U ACI marini Dubrovnik trenutačno je zaposleno 27 djelatnika, 25 u stalnom radnom odnosu te dvije sezonske djelatnice domaćice spremačice. U marini radi devet mornara sa svojim voditeljem posade Rokom Belemečićem (ukupno deset), četiri mornara dizaličara, dva mornara kućna majstora, četiri djelatnika na recepciji sa šefom Marijom Mojašem (ukupno pet), četiri domaćice spremačice, direktor Leo Ajduković i Ana Bačić, njegova vjerna desna ruka.
- Više ne znamo na koliko jezika treba napisati da se toalet papir ne smije bacati u WC školjku. Kazna je 200 eura. No, puno su veći problem Amerikanci, koji su navikli bacati otpatke od ručka u svoje sudopere ili školjke. Ne shvaćaju da to u trenutku uništi brodske pumpe, a šteta je i po nekoliko stotina eura. No, to su iznimke. Nautičari su uglavnom vrlo pristojni gosti i dobri potrošači, koji će rado ostaviti i više novca ako vide da je usluga toga vrijedna.
Niz dodatnih usluga
Kako bi priča o ACI marini Dubrovnik bila jasnija, evo i ključnih brojki. Od samog Dubrovnika udaljena je pet kilometara, od zračne luke Čilipi 24 kilometra, a dvije nautičke milje od dubrovačke luke Gruž. Raspolaže s 380 vezova u moru i 120 vezova na kopnu, s mogućnošću prihvata brodova na dnevni vez do 45 metara, te godišnji vez do 40 metara dužine. Strukturu plovila u marini čine 60% plovila za iznajmljivanje, dok je 40% vlasničkih plovila. Najzastupljeniji su državljani Njemačke i Velike Britanije, te onda slijede SAD, Austrija, Poljska i Švedska. Dizaličari koje smo spomenuli jedini su u sustavu koji barataju 130 i 69-tonskim "travel liftom".
Sunce nesmiljeno prži, a još nije ni podne. Od ranog jutra "bauljamo" marinom, i uistinu nam nije jasno kako ovi ljudi izdrže toliki rad na vrućini, i po vjetru i kiši, uvijek spremni pomoći svakome, katkada i pomalo neiskusnom nautičaru. Sjedamo na hladno piće kod Ive Dubelja, vlasnika i glavnog kuhara restorana odmah na ulazu u marinu. Lice mu je obliveno znojem, nutka nas bikovim obrazima, delicijom koja se rijetko nađe. Nema vremena za slikanje, tek minutu dvije, jer gosti samo što nisu navalili, a sve mora biti spremno.
Uvijek isto ovdje, "sve mora biti spremno". I uvijek jest.
