Moj sin se boji ići u školu da ga policija ne odvede ocu. Noću se budi uplakan jer je sanjao da više nije sa mnom. Oboje proživljavamo pakao. Srce mi se slama kad vidim koliko mu je teško, posebno zato što se bojim da će ga jedan dan samo odvesti od mene - tako svoju mučnu ispovijest o ovrsi djeteta počinje jedna mlada Zagrepčanka.
Ne želi nam reći ime, a ne smijemo joj snimiti ni lice. Boji se da će time samo pogoršati situaciju koja je ionako već mučna.
Kompliciranje života
Ona je samo jedna od 175 roditelja čija su djeca ovršena u posljednjih devet godina diljem zemlje. Sve je počelo prije pet godina kada se razvela od supruga. Njihov je sinčić tada imao tri i pol godine, a otac ga je mogao viđati svake srijede, tijekom vikenda i praznicima. Neko je vrijeme sve funkcioniralo, no dječakov je otac tada njegovoj majci počeo komplicirati život.
Kaže kako je počeo prijavljivati Centru za socijalnu skrb da mu ona ne da dijete - to bi obično činio nakon što je s dječakom proveo dan ili kada bi njoj javio da je bolestan i da ne može doći.
- Tada mi je sin rekao da ga tata zlostavlja: tuče ga, ne hrani... Plakao je svaki put kad je odlazio od mene. Svaki put bi nosio dvije vreće igračaka jer kod tate nije imao ništa. Nakon jednog susreta posumnjala sam da se otac prema djetetu počeo ponašati kao pedofil pa je dobio zabranu susreta - priča mlada žena koju ćemo nazvati Katarina.
Kazneni postupak
No, on je nju tada prijavio za emocionalno zlostavljanje. Psihijatri su procijenili dijete, ne i nju, i donijeli rješenje da je ta njegova optužba točna te je sud odlučio da dijete treba pripasti ocu. On, koji nikad nije platio ni kune alimentacije, sada je s njezina računa počeo dobivati iznose potrebne za mjesečnu skrb o djetetu. Dječak je, pak, cijelo vrijeme bio s njom.
- Sad čekam da policija dođe po moje dijete jer je ono ovršeno i pripada ocu. Moj sin to zna i zbog toga je u jako lošem psihičkom stanju, jedino se dobro osjeća u školi, s prijateljima. Otac ga nije vidio od rujna, niti je to tražio, a trenutačno je u tijeku kazneni postupak protiv mene kao zlostavljačice - kaže očajna Katarina.
Čula kako unuk vrišti
Mučna je i priča druge žene koju ćemo nazvati Josipom. Ona je baka dječaka kojega je rodila njezina problematična kći koja se o dječaku nije brinula pa je Josipa dala sve od sebe da mališanu ništa u životu ne nedostaje. Njegov otac ima dijagnozu shizofrenije, o djetetu se nije sposoban brinuti i nikad nije ni tražio da mu se dijete dodijeli. No, problem su njegovi roditelji.
- U rujnu prošle godine netko mi je pozvonio na vrata u 7 sati ujutro. Nisam ni stigla doći do vrata, a unutra je provalilo šest ljudi: tri policajca u uniformi, dva u civilu i sudac ovršitelj. Nisu mi pokazali dokumente, samo su me odgurali u hodnik. Čula sam da moj unuk vrišti u drugoj sobi, a onda su ga odveli. Otad ga nisam vidjela - kaže neutješna Josipa.
Mališan je s njom proveo prvih šest godina života. Ogorčeno kaže da za to vrijeme drugi djed i baka jesu dijete povremeno viđali, jer se ona složila s tim, ali se o njemu nisu dobro brinuli. Jednom je mališan došao kući pun ogrebotina, a kad ih je pitala što se dogodilo, rekli su joj da je pao s motora. Kad je ona to otišla prijaviti u Centar za socijalnu skrb, oni su promijenili priču: rekli su da je dječak pao s igračke.
Problematičan postupak
- Tad su zatražili ovrhu jer nisam željela da odlazi k njima. Ne znam kako to da su oni dobili dijete: psihoterapijsko vještačenje nisu prošli, nemaju riješeno stambeno pitanje... Kod mene je sve drugačije. S odlukom sam se pomirila, ali sam pokrenula postupak za viđanje. Rekli su mi da me moj unuk više ne želi vidjeti, ali to me i ne čudi jer znam kako se može manipulirati djecom - zaključuje Josipa.
Stručnjaci se slažu da je postupak ovrhe djeteta veoma problematičan i ostavlja trajne posljedice na mentalno zdravlje mališana. Zbog toga bi bilo najbolje kada bivši partneri nikad ne bi posezali za takvim rješenjem samo kako bi naškodili drugoj strani.