MLADI KORČULANIN U BERLINU 'Radim četiri sata dnevno, plaća je vrlo dobra, a samo je jedna jedina stvar skuplja nego u Zagrebu'

Prema procjenama temeljenim na podacima Njemačkog državnog zavoda za statistiku iz Hrvatske se u Njemačku prošle godine odselilo više od 50 tisuća osoba. Među njima je i sportski novinar Marko Nobilo (29) s Korčule koji je sredinom listopada spakirao kofere i sletio u Berlin, piše Deutsche Welle.

- Mjesec i pol ranije sam kupio avionsku kartu za 90 eura, a u Berlinu su me čekali obiteljski poznanici; žena s Korčule koja je ovdje već 30 godine, njen muž Nijemac i njihova kći. Sve je išlo 'po špagici', onako po njemački - priča.

Za svoj dolazak kaže da je temeljito promišljen i pripremljen, a raditi je počeo nakon tri tjedna, iako je, dodaje, mogao i prije. Sada na pola radnog vremena radi u jednom hotelu nedaleko središta Berlina.

- To je hotel s četiri zvjezdice, ima 200 soba. Moj posao je da punim mini-barove po sobama. Radim taj posao četiri sata dnevno pet dana u tjednu za nešto manje od 700 eura. Nekoliko puta mjesečno, za dodatnih 450 eura, perem posuđe u istom hotelu u večernjoj smjeni. Plaća dolazi krajem tekućeg mjeseca što je šokantno za mene - uspoređuje Marko situaciju s Hrvatskom u kojoj radnicima i po nekoliko mjeseci kasni plaća, a često ni ne uspiju naplatiti svoja potraživanja od poslodavaca. U hotelu u kojem radi okruženje je višenacionalno što mu se jako sviđa.

- Naravno, želio bih više pa ću u hotelu u kojemu radim pokušati konobariti na puno radno vrijeme. Tada bih zaradio od 1.400 do 1.500 eura. To ili neki drugi posao za veće novce. Nije da mi je loše, ali ovo je tek početak dok malo bolje ne naučim jezik. Sad već mogu tražiti više, jer mogu i ponuditi više - priča Marko koji je jezik je počeo učiti samo mjesec dana prije dolaska, a sada se već može bez problema sporazumijevati na njemačkom.

- Ionako svi govore engleski, barem onoliko koliko treba za bilo što obaviti u gradu.

Sada, kaže, traži stan za što mora prikupiti novac. Naime, većina stanova koji se iznajmljuju su prazni pa se praktično moraju potpuno opremiti. Najmodavci u Berlinu traže tri stanarine unaprijed, a da bi se uopće iznajmio stan, mora se priložiti potvrda da najmoprimac nikome ne duguje za stanarinu uz izvještaj o posljednje tri plaće.

- Uglavnom, krov nad glavom je skuplji nego u Hrvatskoj. Ali to je jedina stvar koja je skuplja nego recimo u Zagrebu. Cijene su podjednake, a razlika u standardu velika. Ako živiš sam teško je, ali ako si u paru s djevojkom ili prijateljem, možeš se bez problema snaći, pogotovo ako znaš jezik. Ako si sam, dobro je da te netko 'pogura', a 'naših' u Njemačkoj srećom ima puno - savjetuje Marko.

U Berlinu mu se, kaže, od svega najmanje sviđa - vrijeme.

- Vjetar je grozan i doslovno ne prestaje puhati - kaže.

Nijemci su, prema njegovom dojmu, ne previše druželjubivi pa ih i nema puno s kojima se druži.

- U Berlinu je velika koncentracija stranaca pa je i teško naletjeti na Nijemca - šali se pa dodaje kako je, iako je osoba bez predrasuda, poprimio pomalo negativan stav prema doseljenicima sa sjevera Afrike. Osobito nakon što su ga na Silvestrovo pokušali okrasti.

- Ima dosta dilera koji na ulici otvoreno nude drogu. Onako, k'o bakice cvijeće na placu. Sve se to događa na nekim mjestima u gradu, pogotovo navečer kada su koncerti. I svi su tamnoputi. Na Silvestrovo su me četiri crnca pokušala pokrasti. Jedan mi je uzeo mobitel iz džepa, ali nisam bio sam pa smo se snašli i uzeli mobitel natrag. Teško je reći nešto protiv njih generalno, ali u ovom gradu rade negativnu sliku o sebi - otvoreno priča Marko.

S Hrvatima se, priznaje, rijetko druži. Ne odlazi u klubove u kojima se okupljaju doseljenici iz zemalja bivše Jugoslavije. Hrvatska mu, zasad ne nedostaje. Tamo je radio kao sportski novinar. Posao koji je obožavao, no od njega nije mogao živjeti. Nada se nakon godine dana u Njemačkoj pokušati pronaći posao u nekom mediju, piše Deutsche Welle.