Iva Gačić, direktorica Informativnog programa Nove TV ovih je dana proslavila rođendan i smjestila se po godinama negdje u zlatnoj sredini tridesetih, ali je zato svoje puno starije i iskusnije kolege ostavila daleko iza sebe, kad govorimo o gledanosti informativnih i news emisija na domaćim televizijama.
Dosadna sigurnost
Negdje na početku godine Dnevnik Nove TV srušio je “neuništivi” HTV-ov Dnevnik, skinuo ga s trona najgledanijeg Dnevnika u državi i tako je Iva Gačić postala osoba o kojoj svi pričaju. Nije loše s takvim imidžem obilježiti peti rođendan najgledanijeg Dnevnika u Hrvatskoj. Odmah vam dođe da napravite “party za ekipu” i potrošite desetke tisuća kuna za veliki vatromet, ali kod Ive Gačić nema mjesta za histeriju.
- Znala sam da će se jednog dana to dogoditi.
No, kad se suočiš sa stvarnošću, a u toj stvarnosti pored sebe imaš diva kao što je HTV-ov Dnevnik s nevjerojatnom gledanošću, onda se treba malo spustiti na zemlju i shvatiti da ga nije lako prestići. U pet godina pobijediti nekada nepobjedivi Dnevnik HTV-a ogroman je uspjeh, a put do tog uspjeha nije bio jednostavan. Netko će naš uspjeh priznati, netko neće, ali time se ne opterećujem. Ne treba nam tapšanje po ramenu. Naša konkurencija ima puno više novca, ali ovo je pokazatelj da novac nije sve. Novac vam može dati sigurnost, ali ta sigurnost ponekad zna biti dosadna.
Nevidljivi propusti
Iva Gačić bez ustezanja kaže da nije od onih koji će na prvu reći da je sve bilo sjajno. - Sigurno mislite da ću sad govoriti kako sam jako zadovoljna. Vjerojatno je bilo nekih propusta, ali sam sigurna da nijedan nije bio fatalan. Vjerojatno je bilo sretnijih rješenja za neke stvari, ali zbog ničega ne žalim. Ja i ljudi s kojima radim napravili smo sjajan uspjeh.
Kada je Dnevnik Nove TV krenuo s puno duljim trajanjem od onog na kojeg su gledatelji navikli, mnogi su mislili da je to neodrživo, te da Nova TV neće izdržati s tako dugačkim Dnevnikom.
- U Hrvatskoj ne treba biti veliki genijalac kako bi vam bilo jasno da ljudi vole gledati informativni program, a ako su tako pasionirano pedeset godina gledali 30 minuta Dnevnika, onda je postojala velika šansa da će gledati Dnevnik od 45 ili 50 minuta. Lagala bih kad bih rekla da me nije bilo strah, ali nisam se bojala da nećemo moći to napraviti ili da nećemo imati dovoljno zanimljivog materijala, jer ne sumnjam u ljude s kojima radim. Kad ulazite u posao do kojeg vam je jako stalo i želite da bude najbolji, onda je strah pozitivan, to je prirodno. I držalo me vrlo kratko.
Ludi za Dnevnikom
Novi pristup je upalio pa im je s laganim rastom gledanosti i struka priznala uspjeh. Uslijedile su nagrade novinarima i Dnevniku. - Beskrajno sam zahvalna na povjerenju kojeg su nam gledatelji pokazali, i kada radimo informativni program uvijek u glavi zamišljam naše gledatelje i kako ćemo pridobiti njihovu pozornost, da nas maju volje gledati nakon napornog dana. Veliki je privilegij informirati ljude. Nagrade su također lijepa stvar, a posebno mi je draga nagrada Miko Tripalo, koja godinu prije nas nije nikome dodijeljena jer tada nitko nije ispunjavao kriterije.
U novinarstvu je informacija najvažnija. Ako je nemate, nema novina, nema emisije, nema dnevnika... Od novinara i urednika u tiskanim medijima često ćete čuti priče kako sanjaju “prazne stranice” jer su tog dana sve priče propale. Tako ni kolege na televiziji nisu pošteđeni sličnih noćnih mora.
- Takvu vrstu košmara nisam imala otkad sam vodila i uređivala emisiju u kojoj sam se morala pojaviti imenom i prezimenom. U glavi su mi se vrtile slike emisije koja kreće, a nijedan prilog nije gotov, ne mogu dobiti nijednog novinara, dok istodobno čujem odbrojavanje do početka emisije. Danas je drukčije. Vjerujem ljudima s kojima radim i ne bojim se da nećemo uspjeti. - Iako se vremena mijenjaju, jedna stvar je ostala ista već godinama. Većinu menadžerskih i uredničkih funkcija u novinarstvu drže muškarci, što Ivu Gačić nešto posebno ne “dira”.
- Generalno govoreći, novinarstvo je još uvijek više muški svijet, a malo manje ženski. No, ja mislim da ne bi trebao biti ni muški ni ženski. U mom svijetu postoje sposobni i nesposobni, dobri, manje dobri i zločesti. Zbog činjenice što sam žena nisam nikada davala prednost drugim ženama zbog spola. Moji su kriteriji znanje, trud i sposobnost i tako želim raditi.
Privatnost je najvažnija
Ono što je specifično za Ivu Gačić, gotovo nikada ne vidimo neku njezinu paparazzo fotografiju u novinama, a još manje znamo gdje i kako provodi slobodno vrijeme.
- Stvarno bi mi bilo smiješno da vidim svoju sliku u novinama dok sam u šopingu. Ne mislim da je javnost zakinuta zato što ne znaju gdje izlazim. Nikada nisam davala povod da se piše o mom privatnom životu i odavno postavila tu granicu i nikada je nisam prešla. Moje privatno vrijeme mi je jako važno, i da bih funkcionirala i bila kompletna osoba moram imati i drugih sadržaja u životu i imam ih. Ako već pitate gdje me možete vidjeti, onda ću vam reći da ne mogu dočekati da u kinima počne igrati film “Jedi, moli, voli”. Sigurno neću ići na premijeru, iako ga toliko želim vidjeti da bih najradije sjedila u prvom redu.