Bloger Hashim R. Hathaway napisao je za portal Your Tango ispovijest kako je bio silovan, kako se danas osjeća i kako je društvo reagiralo na njegovo priznanje.
Prema svemu navedenom jasno je da je ta teška tema još uvijek tabu, posebno kad su u pitanju slučajevi silovanja muškaraca.
Obzirom da se radi o osobnoj priči pisanoj u prvom licu, prenosimo je u cjelosti:
A možda i nisam bio silovan?
Još uvijek postoji velika stigma na muškarcima koji priznaju da su silovani. ‘Ma zapravo i nisam bio silovan’, govorio sam si vozeći se kući to jutro nakon što sam ‘tehnički’ bio silovan.
Kažem ‘tehnički’ jer se silovanje muškarca, pogotovo od žene, čini toliko nemogućim da ni ja to nisam mogao prihvatiti kao stvarnost. Ni sad nisam sto posto siguran. Odnosno, možda jednostavno nisam sto posto siguran da želim priznati tu činjenicu, posebno zbog stigme koja je prati.
Kad sam napisao blog o iskustvu kad je moja djevojka, s kojom sam prekidao i mirio se, penetrirala u mene vibratorom bez mog pristanka, znao sam da je to to.
Koliko god su me prijateljice podržale, toliko su me prijatelji napali što sam s javnosti podijelio nešto tako intimno. Žene su smatrale da sam hrabar i odvažan, a muškarci su mi govorili da se samo sramotim i pitali me zašto to radim. Neki su se zabrinuli da ću ostati bez posla zbog toga.
Drugim riječima, bilo je važnije šutjeti, priča koju su žene s takvim iskustvom nažalost čule i previše puta.
'Premda je rijetkost, ne mogu ignorirati to što mi se dogodilo'
Možda ćete se iznenaditi, no prema podacima ankete National Crime Victimization čak 38 posto silovanja su izvršena nad muškarcima, a pritom se ne računaju silovanja u zatvorima. U znanstvenom članku objavljenom 2014. godine koji se bavi ovom tematikom, a pokriva bilo kakav oblik seksualnog nasilja, napastvovanja i svega između, jedan od zaključaka bio je da su muškarci rijetko žrtve.
Uzimajući statistiku u obzir i svoje vlastito iskustvo to nije istina. Predrasuda da je isključivo muškarac taj koji siluje sigurno je rezultat rodnih sterotipa i neutemeljenih pretpostavki.
I premda se ja još uvijek osjećam kao iznimka i rijetkost, ono što mi se dogodilo ne mogu ignorirati. Žene su kroz povijest bile žrtve seksualnog nasilja na način na koji muškarci to nikad neće shvatiti, no ako je važno da one ne šute, onda ne bi trebali šutjeti ni muškarci kojima se to dogodilo. Svatko bi trebao biti u mogućnosti podijeliti svoju priču bez osuđivanja.