Jasan stav u prilog legalizaciji kanabisa Mirele Holy popratile su simpatije, ali i kontroverzije. Onima koji su skloni otvoriti vrata lakim drogama ide u prilog činjenica da su nedavno legalizirane u Washingtonu i Coloradu, ali uz uvjet da se uživaju u intimi vlastita doma, piše Slobodna Dalmacija.
U tom kontekstu nije nebitno reći da je već otprije poznato ljekovito svojstvo ulja kanabisa; znanstveno dokazano, pomaže u suzbijanju tegoba kod oboljelih od multiple skleroze, epilepsije, nekih psihičkih poremećaja, glaukoma, karcinoma, PTSP-a, Tourettova sindroma, ADHD-a, AIDS-a, kroničnih bolova različitog porijekla, Chronove bolesti, u palijativnoj medicini...
No, medalja ima dvije strane. Na naličje mogućeg puštanja “trave” na slobodno tržište upozoravaju upućeni pojedinci, poput naše sugovornice (podaci poznati redakciji). Žena u pedesetim godinama, s kojom smo razgovarali, ima potresno iskustvo s konzumacijom lakih droga u vlastitoj obitelji, a to iskustvo, na žalost, još nije ostavila iza sebe.
Njezina oba sina registrirani su ovisnici o lakim drogama, a suprug s dijagnozom PTSP-a vlastitom konzumacijom tih opijata nije bio pedagoški primjer djeci. Danas je njihova obitelj razorena, mlađi sin živi s njom i teškom dijagnozom shizofrenije, zbog koje mora biti povremeno hospitaliziran na Psihijatriji na Firulama u Splitu.
Pušio s tatom
- Sve je započelo kad je u Hrvatskoj buknuo rat. Muž je otišao kao dragovoljac na front, a ja sam ostala sa sinom u osmom razredu škole i drugim sinčićem, bebom. Već tada se stariji sin, koji danas ima 34 godine, počeo otimati kontroli. Odlazio je svaku večer kod rođaka u udaljeni kvart na “druženje”, a to je bilo uvijek nadimljeno travom.
Nisam ga mogla puno kontrolirati jer sam čuvala malo dijete kući, stalno je negirao da bilo što uzima, a u srednjoj školi je bio solidan. Jedne večeri s Hitne pomoći javili su da dođem po sina zbog predoziranja tabletama!
To su u medicinskoj dokumentaciji evidentirali kao “pokušaj suicida”, ali sam u razgovoru s malim saznala da je on tablete uzimao jer nije mogao spavati! Od tog kontiuniranog pušenja trave njemu se poremetio ritam života i san, i to je problem s kojim i danas kuburi – govori naša sugovornica o starijem sinu koji živi na jednom otoku, ima obitelj i rijetko se viđaju, ali ona se pribojava za njegovu mentalnu stabilnost i dandanas.
Ona je, pak, ozbiljno narušena kod mlađeg joj sina (23), koji ima “pravu” dijagnozu, a koju pripisuje uživanju trave i raznih “ekstrakata” koji počesto budu u naoko benignom “pizu” u kojeg se može svega staviti, objašnjava žena koja je nekoć imala uspješan obrt, a danas preživljava zahvaljujući raznim honorarnim poslovima. Ionako tanku zaradu troši na sinovo liječenje i razne pripravke i vitamine kojima ga pokušava vratiti u normalan život.
A život je za njega već počeo “curiti” u njegovu sedmom razredu, kad ga je majka viđala napušenog.
Vezan za krevet na psihijatriji
- Te sam filmove u glavi stoput prevrtjela, okrivljujući i sebe. Kako bismo starijeg sina lakše držali pod kontrolom, dopuštali smo mu da u stan dovede društvo i ispred maloga mota joint. Muž, koji je s vojnom penzijom i neliječenim PTSP-om u međuvremenu pobjegao od nas, uvijek je blagonaklono gledao na pušenje trave, te ju je i sam sa starijim sinom konzumirao. Logično da je za mlađega onda to sve bilo normalno.
Dok sam sa starijim proživljavala njegove mladalačke ispade, mlađi je rastao, upisao srednju školu i pušio travu češće nego što sam mislila. Pri kraju srednje, u kojoj je bio odlikaš, u jednom je trenutku “pukao”, slutim od nečega što su mu podvalili u travu, ali vjerojatno i od svega skupa. Nisam imala podršku supruga, majka mi je - od tuge, rekla bih - dobila moždani udar.
Sve to vrijeme još sam morala zarađivati i za život, a moj mali je propadao, venuo kao biljka. Izmjenjivale su se faze paranoja, halucinacija, raznih ludila, jezivo nešto što sam sve slušala... Jedino je nesanica bila konstantna.
Moram reći da je osoba koja mi je puno pomogla bila Anita Ćudina iz Crvenog križa, nju smo zvali u svako doba, moj sin je u suicidalnim stanjima zazivao njezino ime. Okrenula sam se liječnicima koji su sinu propisivali svakakve lijekove, nekad manje, a nekad više pogođene.
Znam da hospitalizacija, vezivanje za krevet na Psihijatriji kako u tim stanjima ne bi ubio sebe ili drugoga, zvuči prestrašno, ali je to za nas značilo spas. Već nakon desetak dana su ga odvezali, terapija je bila pogođena, a za to blagoslivljam psihijatra dr. Borana Uglešića, koji je otprve pogodio terapiju – tronuto će žena.
Sotonino djelo
- Moj mali nije išao na maturalnu večer jer je već tada bio ozbiljno bolestan, nesiguran, paničan. Shvaćate, njegov mozak bio je destabiliziran, dogodio se neki kratak spoj. Ipak, bio je u razredu omiljen, uspjeli su ga kolege izvući dan kasnije na zajednički ručak, a profesori su bili susretljivi i zahvaljujući odličnim ocjenama otprije zaključili su mu svjedodžbu – prisjeća se majka mladića, koji je, zahvaljujući solidnoj terapiji uspio upisati fakultet, položiti vozački ispit... A onda je terapiju prestao uzimati.
- Stanje se opet pogoršalo, izmjenjivale su se paranoje, hospitalizacije, dragovoljni kućni pritvor. Jednom je u stanu u komadu proveo godinu i pol dana. U tom razdoblju bili smo vrlo često u kontaktu sa Ćudinom, Bog joj dao svaku sreću – govori majka, koja vjeruje da joj je takav križni put bio suđen, piše Slobodna Dalmacija.
Danas je mlađi sin na putu k ozdravljenju, piše poeziju, bavi se glazbom, počeo je izlaziti, nesklon je alkoholu i opijatima, no terapiju će možda morati nastaviti do kraja života, a posljednji put dragovoljno je pristao na hospitalizaciju prije tri mjeseca. Ipak, Bog je sada uz njih, više se ne bojimo - kaže majka koja se protivi legalizaciji kanabisa i poručuje:
- Ne dajte da nam djeca postanu zombiji! Možda trava ima neka dobra svojstva, ali mogućnosti zloporabe su bezmjerne; nitko normalan ne bi htio da mu se dijete napušava, spriječite to zlo u korijenu, to je djelo Sotone.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....