INSPIRATIVNA PRIČA O OSMAŠICI SA ŠOLTE Piše pjesme na čakavici i osvaja nagrade: 'A kako ćupisat nego kako su govorili naši stari?'

Julija osvaja osmijehom, no, šapnut će nam, nema još svoga Romea, iako, pa vidite to i sami, sutra može u manekenke, fotomodele. Tako je strpljivo pozirala našem Duji kao da je u pitanju Naomi Campbell ili koja od tih svjetskih divotica koja zgrće milijune, a sasvim joj je nešto drugo na pameti; Julija od Šolte misli, naime, postati liječnica ili molekularna biologinja. Novinaru se izgovarajući ovo drugo jezik zapleo, ali četrnaestogodišnjakinja to molekularna, i to - biologinja, izgovara tako suvereno da sam siguran kako to nije tek prolazna tinejdžerska želja.

Okladio bih se da će sutra o njoj pisati kao o Radmanu ili Đikiću, ta i oni su njenoj dobi bili znanja žedni odlikaši.

Julijini su, u Ugandi, rodbina s mamine strane – odreda liječnici, a krv nije voda, piše Slobodna Dalmacija . No, Julija Mihovilović iz Srednjeg Sela, prije nego što jednog dana odjene bijelu kutu pa mikroskopom pokuša proniknuti u tajnu neke neizlječive bolesti, oduševljava svojim pjesništvom i pripovijedanjem. Pismu, baš tako, a ne pjesmu, jer zove se “Proliće” - primili su joj na 24. Marulićevim danima u sklopu manifestacije “Ča, judi, more”, a to za jednu osmašicu nije mala stvar.

Moderna cura

- Nastavnica hrvatskog Mirjana Stanić dala nam je zadatak da napišemo nešto na dijalektu, i “Proliće” je prošlo na Marulićeve dane – skromno će Julija, a ja zafrkajem, kako to jedna moderna cura iz internet generacije koja se rodila s ‘mišem’ u ruci, piše “po starinski”, kao u doba dok je Marulić u Nečujmu toćava noge i možđanima prevrtao Juditu suprotiva Turcima.

- A, bome, kako ću drugo pisat nego kako su govorili naši stari, a tako govorimo i mi.

- A, kako se to govori na Šolti?

- Ka i u Splitu, jer s ponistre se vidi Šolta – pametna je Julija ne da se smesti, jer osim što dobro barata perom vješta je i na jeziku, a da nije tako ne bi joj na “Pričiginu” veleštovanog pisca Renata Baretića i profešura Pere Filipića – dodijelili treće misto.

- Čekaj, Julija, pa ti si onda nova Vesna Parun?

- Bravo, sad san se sitila, i na njenim danima san dobila prvu nagradu – mlada će poetesa – vedra i vesela cura, koja, kaže, obožava svoju Šoltu, ali, priznaje, životni će je puti sigurno voditi priko mora sinjega.

- Prve dvi ću godine svaki dan putovat. Ima ujutro katamaran taman za stić u školu i u dvi i po ure za vratit se nazad, a treći i četvrti razred ću ostat živit u Splitu jer tamo imamo stan.

Foto: Duje Klarić/Cropix

To kad Julija kaže da će taman stić, zna ona dobro gdje je gimnazija, a nju je namjerila upisati i ne dvoji da i tako biti neće.

- I onda posli tega na Medicinski fakultet – već je mala mihovilovićka zacrtala trasu s koje skretanja nema.

E, sad, provodi li ova četrnaestogodišnja djevojka vrijeme kao njeni vršnjaci u Splitu – ovisna o mobitelu i slušama na ušima, tabletima, Disney channelu i Nickelodeonu, Faceu, Twitteru i drugih tristo čuda?

- Ja više volin bit vanka ili čitat, ali ima mojih prijatelja koji su stalno on-line. Ovdi je ipak sve sporije nego u Splitu. Čeka se lito, i čin zatopli, idemo se kupat, guštamo.

- Ideš li u Split?

- Nego šta.

- A, radi čega najviše?

- A, bome, radi šopinga – smijemo se oboje, pa umjesto da je postavim pred dilemu Vergilije ili Dante, vadim iz rukava pitanje svih pitanja koje svrbi ovu mladu, konzumerističku generaciju: “Joker ili City?”

- Ha, ha... City. Ima više butiga.

Jazik roda moga

A, te butige, kaže opet Julija, fale na Šolti i starijima i mlađima, i zbog njih se najčešće plovi na kraj.

Drugo sve, veli, imaju tu na otoku koji se može podičiti odličnim cestama, besprijekorno čistim morem i okolišem, biljem koje tako dobro miriše da smo napunili auto do vrha i tako cijeli jedan otok dovukli sobom u Split.

Julija nije tek tako postala mlada pjesnikinja koja reprezentira čakavštinu, jer škola koju pohađa, na čelu ima još jednog infišanog čakavca.

Vodi je veliki zaljubljenik u Dalmaciju i njenu baštinu Ivan Tokić, utemeljitelj Dana Radunice koji zaslužuje zbog svog angažmana na ovoj pučkoj manifestaciji što slavi običaje i jazik roda moga – da ga već sutra ovjenčamo nagradama i Grada, i Županije i šire. Tokić je napravio beskrajno mnogo na promociji Splita i Šolte na kojoj radi gotovo dvadeset godina, a učenica mu Julija krenula njegovim stopama.

Uostalom, vidjeli ste već koliko je Tokić povukao za školu u Grohotama – nema modernije dvorane i učionica odavde do Zagreba.

Nakon što je obnovljena i dograđena, što je i red jer na Šolti su organiziranom školstvu temelji udareni prije 160 godina – danas je baš high – tech. Izgleda vam da ste negdje u “plastičnom” Bruxellesu, a ne u Grohotama, među kamenim kućama i kalama koje su prava kulisa za Julijinu čakavštinu ča škojon lipo rebumbaje. Ja o ričiman, a mala opet o ampulama i modroj galici.

- Kemija i biologija su mi najdraži predmeti – ona će, pa namjerno prekidamo sat kemije na kojoj su njeni kolege, njih još desetero, osmaši koji će dogodine u Split, a njihov profesor Ante Konforta kaže da će im stečenim znanjem sigurno osvjetlati obraz.

- Imali smo nedavno i testiranje, i svi su imali iznadprosječne rezultate. Istina nema ih puno u razredu, pa ih uvijek možemo provjeravati, ispitivati, ali generalno, to su stvarno dobra djeca - drago je nastavniku.

- I znate, ima nas sa svih kontinenata - dodaje.

- Iz Čilea, Makedonije, Bosne... - nabraja Julija.

- Evo, onaj je dečko bio godinu dana u Švedskoj, pa nam se vratio. Nije mu se svidjelo gore - smije se nastavnik Konforta, smijemo se svi, jer, što je Š - Švedska naspram Š - Šolte, u proliće, kad otok priko puta zazeleni, more zaplavi, a snenu Juliju spletu versi...