Benjamin Polhe bio je jako željeno, treće, dijete u svojoj obitelji, no kada se 2002. godine rodio, deset tjedana prije termina, pred njim nisu bile svijetle prognoze. Trudnoća majke Sanje bila je vrlo teška, s dijagnozom placenta previa totalis, što znači da je placenta potpuno prekrivala ušće maternice, a to je zahtijevalo majčino potpuno mirovanje. Stalne kontrakcije maternice također su bile vrlo nepovoljne za trudnoću. Benjamin je došao na svijet, nakon jakog majčina krvarenja, u Vinogradskoj bolnici u Zagrebu. Majka Sanja kaže da je sreća što su boravili na odjelu jer su oboje bili u životnoj opasnosti.
Otkriveni dar
- Liječnici nisu vjerovali da će Benjamin ostati živ. Nije bio problem što je rođen deset tjedana ranije, nego što je ostao bez kisika tijekom poroda pa su ga više puta oživljavali. No, najveća nesreća u svemu je bila što je rođen u tada valjda jedinoj bolnici u Hrvatskoj koja nije imala respirator koji bi djetetu pomogao da diše i to je Benjamina puno koštalo - govori majka.
Nakon puna četiri sata mali je dječak prebačen na Rebro gdje je dva mjeseca proveo na Odjelu intenzivne njege, potpuno ovisan o aparatima. Rođen je bez ijednog primarnog refleksa, no počelo se događati čudo, Benjaminova želja za životom bila je prejaka.
- Stvari su išle naprijed vrlo sporo, ali on se razvijao. Čak se ostvarila i moja potajna želja da ga dojim. Dijete koje nije imalo niti jedan primarni refleks počelo je prihvaćati prsa. Teško je roditelju imati dijete za koje ne zna što će s njim biti, ne znate hoće li uspjeti hodati, govoriti. S tri godine postavljena mu je dijagnoza cerebralne paralize - priča Sanja.
Cerebralna paraliza definira se kao “uporno i postojano, premda ne i nepromjenjivo oboljenje, poremećaj položaja tijela i pokreta, nastalih zbog disfunkcije mozga, koja je postojala prije nego što su rast i razvoj bili završeni i kompletirani”.
Benjamin se razvijao s kašnjenjem, ali je napredovao. Vrlo rano majka je s njim počela u privatnom aranžmanu odlaziti u Ljubljanu na tretmane po Bobathovoj koncepciji koja se pokazala vrlo učinkovitom u tretiranju ovog stanja. Smatra se da je oštećenje centralno, a periferija nedirnuta, stoga Bobath svojom tehnikom nastoji utjecati na taj očuvani dio, na prijenos signala u središnji živčani sustav.
Odmalena se pokazalo da je Benjaminu glazba prava terapija. Njegov dar roditelji su otkrivali postupno, no danas znaju da Benjamin ima apsolutni sluh.
Zanimljivi zvukovi
- Kao dijete nije mogao ni olovku držati, ali su mu se prsti opuštali kada bi doma svirao na malom dječjem sintesajzeru.
Glazba mu je od rođenja opuštala i mozak i tijelo. Kao beba je snažno reagirao na glazbu, no mi to isprva nismo znali prepoznati. Kada bi svirala klasika ili neka nježna melodija koja bi ga dirnula, on bi zaplakao. Uspavanke su mu znale podražiti osjetila, buke se nije bojao. I drugi su nam počeli skretati pažnju na to. Na prvoj audiciji u glazbenoj školi svirao je Turski marš po sluhu, puno djelatnika se skupilo, svi su bili ganuti. Tada ga je pod svoje uzela profesorica Terezija Babić koja mu se maksimalno posvetila - ističe majka Sanja.
Promatramo Benjamina dok s teškoćama u hodu, ali velikim osmijehom na licu ulazi u kafić u kojem ga čekamo nakon što je pisao test iz solfeggia.
Benjamin s mamom Sanjom, sestricom Franciskom, starijom sestrom Hanom (maturantica u Klasičnoj gimnaziji) i bratom Davidom (student na Pravnom fakultetu), Foto: Neja Markičević / EPH
- Glazba me privlači otkad znam za sebe, svi zvukovi su mi zanimljivi. Puno mi glazba znači, ne mogu zamisliti da bih se ičim drugim u životu bavio. Ne nalazim ništa na svijetu ljepše od klavira i glazbe.
Što znači apsolutni sluh? Sve zvukove čujem jasno i čisto, mogu razaznati svaki ton na klaviru bez prijašnjeg sviranja - kaže Benjamin kojemu na spomen glazbe, tonova i zvukova sve zvuči toliko normalno i prirodno da mu je teško i zamisliti što znači kad netko nema sluha.
- Nemam najdražeg kompozitora, volim glazbu 20. stoljeća, barok i klasicizam. Sviram modernu glazbu, ali uvijek sam najviše volio klasičnu. Sviđa mi se jer u klasičnoj glazbi svaki dan otkrivam nešto novo.
Ima puno skladatelja i kompozicija koje me privlače, ali Mozart i Bach su mi najdraži među onim najpoznatijima - vedro priča Benjamin.
Stalno nešto aranžira
Svoj je neosporan talent potvrdio i na natjecanjima. Lani je osvojio prvo mjesto na državnom natjecanju u solfeggiu i bio je drugi na klaviru u solo kategoriji, a ove je godine osvojio prvo mjesto na državnom natjecanju u komornom sastavu.
- Najradije bih radio na kompoziciji jer mi djeluje najosobnije. Ako skladam određenu kompoziciju, mogu je i sam svirati. Sviđa mi se taj složeni proces da osmislim glazbu i pustim drugima da to čuju - kaže Benjamin, pravi majstor i u improvizacijama.
- Kad improviziram, imam nešto smišljeno u glavi i sviram.
Stalno nešto aranžiram i komponiram i puno vremena provodim za klavirom. Uvijek je strka, jurim iz glazbene škole u osnovnu.
Ponekad mi je teško sve obaveze uskladiti, ponekad me i umor svlada, ali u školu se mora. Bez škole nema glazbe - priča mali virtuoz koji diplomatski odgovara da od predmeta u školi najmanje voli fiziku ili matematiku, ali nije problem u profesorima jer su oni super, nego mu ti predmeti baš ne leže.
Pred Benjaminom je još mnogo nastupa, vjerojatno i glazbena karijera, ali i dosta životne borbe.
Čeka ga operacija kuka koju odgađa jer zahtijeva dugotrajan proces oporavka. No, i to će morati doći na red.