'IMALA SAM CRNE MISLI I NAPADAJE PANIKE, NISAM MOGLA IZ KREVETA...' Studenti na listi čekanja za psihološko savjetovanje

ZAGREB - U Psihološko savjetovalište prvi put sam se javila na prvoj godini studija zbog osjećaja potištenosti. Nije mi se dalo ustati iz kreveta, stvari koje su me prije veselile više mi nisu predstavljale zadovoljstvo, a tu su i financijski problemi, i takvo je stanje trajalo sigurno pola godine. Zbog svega toga imala sam problema s učenjem, uopće nisam imala motivacije. Drugi put javila sam se na drugoj godini, zbog treme, odnosno anksioznosti, na javnom nastupu. Imala sam svoje prvo izlaganje i uhvatio me napad panike. Nisam mogla govoriti, samo sam stajala, pogledala prema dolje i rekla: ‘Nije mi dobro’. U savjetovalištu sam se uključila u grupu u kojoj su ljudi koji imaju takve probleme. Prvi sam put odlazila individualno, dva mjeseca, a drugi put isto toliko dugo s grupom i u oba mi je slučaja savjetovalište pomoglo puno.

Strah od stigmatizacije

Misli koje su me proganjale smanjile su se ili nestale, naučila sam ih prepoznavati, upravljati njima i okretati ih u svoju korist. To je poput tehnike, kaže o svojem slučaju Iva, 20-godišnja studentica psihologije na riječkom Filozofskom fakultetu. Iva nije njezino pravo ime, zbog savjeta ekipe sveučilišnog Psihološkog savjetovališta odlučili smo ne objavljivati njezin identitet. Iako se naša sugovornica ne srami pričati o svojem problemu, voditeljica savjetovališta Ivanka Živčić Bečirević ističe da je anonimnost poželjna zbog ostalih klijenata koje bi javni istupi ovakve vrste mogli uplašiti.

- Jedan od najvećih problema je taj osjećaj da nisi normalan, a kad se uključiš u savjetovalište, vidiš da ima još puno studenata koji proživljavaju isto ili slično kao i ti. Iako su studenti danas puno otvoreniji nego nekad, strah od stigmatizacije i dalje je prisutan, tako da mi je smiješno kad dvoje ljudi razgovaraju, a i jedan i drugi kriju da idu u savjetovalište. Činjenica da studiram psihologiju bila je važna kad sam se odlučila javiti u savjetovalište. Razmišljala sam, kako ću ja jednog dana biti psiholog ako sa mnom nešto nije u redu? Da bi se moglo pomoći drugima, prvo treba raditi na sebi. Sigurna sam da će mi ono što sam tamo naučila biti od velike koristi u mojem budućem poslu - kaže Iva.

Naša sugovornica pripada skupini od više od 1600 studenata i studentica koji su u posljednjih 18 godina prošli programe Psihološkog savjetovališta u sklopu današnjeg Sveučilišnog savjetovališnog centra.

‘Ispast ću glupa'

Osim voditeljice Ivanke Živčić Bečirević, u Psihološkom savjetovalištu rade dvije psihologinje, Gorana Birovljević i Ines Jakovčić, a brojka studenata koji traže savjetovanje raste iz godine u godinu. Danas ih, kažu, kroz savjetovalište prođe oko 160 na godinu.

- Zanimanje je veliko, tako da imamo liste čekanja od tjedan do mjesec dana, na kojima je gotovo uvijek desetak ljudi - kaže Gorana Birovljević. Rad sa studentima, ovisno o problemu, individualan je ili u grupama, poput onih za socijalne fobije ili prevladavanje teškoća u učenju.

- Većina ipak preferira individualne tretmane, koji se, ovisno o problemu, mogu kretati od jednog razgovora do nekoliko mjeseci, a studenti dolaze jednom na tjedan na sat vremena. Prosjek je sedam susreta - kaže Gorana Birovljević.

Kako objašnjava Ivanka Živčić Bečirević, u studenata koji im se javljaju zbog socijalnih fobija prevladava strah od javnih nastupa, ali i strah u drugim situacijama, pri kontaktu s prijateljima, na izlasku, što može rezultirati izoliranošću, usamljenošću i depresivnošću.

- Čest povod za dolazak su teškoće s učenjem, međutim, to uglavnom nije jedini problem, jer se u pozadini krije nešto drugo. U pravilu to dolazi u kombinaciji s drugim teškoćama, socijalnom anksioznošću, depresijom koja se razvije zbog akademskih neuspjeha.

Stresno razdoblje

Tu su i problemi s roditeljima, u odnosima s drugim ljudima, partnerima. Studenti su u dobi kad se većina prvih smetnji počinje javljati, a studij zna biti samo okidač. Istraživanja vani pokazuju da više psiholoških teškoća imaju ljudi koji studiraju, nego ljudi njihovih godina koji rade. To je vrlo stresno razdoblje - kaže voditeljica Pishološkog savjetovanja.