Desetljećima je zagrebačka Gradska kavana poslovala s gubicima. Mijenjali su se vlasnici (u jednoj fazi bio je to Miroslav Kutle, u drugoj obitelj Zubak), koncepti, sinergije, odvajana je od Gradskog podruma, spajana - nije išlo. Unatoč lokaciji u samom pupku cijele države, na najboljem dijelu Trga bana Jelačića, unatoč kultnom statusu i nedjeljnoj misi u obližnjoj katedrali, bez obzira na to što su je voljeli i hadezeovci i stari ljevičari. Unatoč tome (neki će reći upravo zbog toga) što su se ondje, ispod crnih šešira, nalazili i Manolić i Tuđman. Kratko prije nego što je umro, ondje mi je netko pokazao Slavka Komara, koji je sedamdesetak godina prije, 1941., upravo ispred zgrade današnjeg Ministarstva kulture izveo oružani napad u kojem je - prema Wikipediji - poginulo ili ranjeno 28 pripadnika ustaške "sveučilišne bojne". Gradska kavana poslovala je s gubicima vjerojatno otkad je u njoj prestao pjevati Ivo Robić.
A sad je odjednom krenulo. Umjesto ljevice i desnice, umjesto poduzetnika i "poduzetnika", pod novim je imenom kavana Johann Franck počela okupljati rastuću elitnu subkulturu hipstera i high tech mladeži, koja danas diktira trend društvene modernizacije. Tako radikalan raskid s tradicijom teško je i zamisliti. U ponedjeljak navečer, prvog dana kalendarskog proljeća, ondje je organiziran prvi Piknik, "susret komunikacijske industrije, marketinga, medija i biznisa", u povodu gostovanja "Russella Siegelmana, profesora na Stanfordu, investitora i direktora brojnih kompanija u Silicijskoj dolini". Doveo je i tridesetak studenata sa Stanforda i Yalea, pa je to bio i turistički događaj. Otprilike u isto vrijeme, u Kaliforniji je Apple imao redoviti "event" na kojem je predstavio opet novu verziju iPhonea, a glavni izvršni direktor Tom Cook poslao je i političke poruke. Vodeće svjetske novine taj su događaj opisale kao - dosadan. Zanimljiva karakterizacija jednog poslovnog događaja.
Je li zagrebački skup bio zanimljiviji? Kao "predgrupe" nastupila su tri svjetski uspješna "domaća" start-upa - Bellabeat, Oradian i Photomat. Prezentacije profesionalne, kratke, bazične, kao da se natječu za investicije među stotinama start-upa negdje gdje za njih nitko nije čuo.
Primjerene jako glasnom žamoru u kojem ih je onaj tko je htio ipak mogao čuti iz prvih redova. Premda dulja, dvadesetak minuta, Siegelmanova prezentacija bila je jednako bazična: tko sam, što sam, kratka biografija i elementarna diskusija o tome kako je Silicijska dolina postala to što je danas. Zahvaljujući sveučilištima naokolo, minglanju i razmjeni ideja, (uzajamnom) kapitalu i bezbrojnim pokušajima od kojih su samo rijetki uspješni. Žamor nije bio tiši, no to ne znači da nije bilo komunikacije.
Predstava, prezentacija (show off) važna je sastavnica tehnološke start-up poslovne kulture. Na (aranžirano) pitanje o tome koja je vještina najvažnija za uspjeh, Siegelman je odgovorio - komunikacijska! Najvažnije je prenijeti svoju ideju, uvjeriti investitora i kupca.
Sva su tri hrvatska start-upa prezentirala da rješavaju probleme svojih korisnika, "uklanjaju bol". No, prije inovacija korisnik često ni ne percipira da je bol bol. Da sam pitao kupce što žele, tražili bi brže konje, rekao je Henry Ford, iako je i on "rješavao problem" transporta. Ekonomski zakon poznat kao Sayev (Say's law) na jednoj drugoj razni tvrdi da ponuda sama stvara svoju potražnju. Da bude uspješna, ali i da proširi inovativni poduzetnički sentiment diljem društva, tehnološka start-up kultura treba inovativne proizvode, ali i lidere, zvijezde, gurue, zabave, festivale, atmosferu. Treba profesionalni performans, treba žamor. Kao da je netko u Kulušiću osamdesetih razumio što Štulić pjeva. Treba nametljivo ležerne hipstere, koji će pričati da su ondje bili. Treba stvarati kupce. Ni kreatori novog imidža Kavane nisu pitali goste, nego su stvorili nove. Nema biznisa kao što je šoubiznis.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....