I švedski kralj me pitao za pomoć. I za to sam morao odjuriti u Zagreb

Kiša je lijevala gotovo cijelim putem od Beograda, a dva muškarca u skupocjenom Mercedesu raspravljala su zbog čega bi ih mogao trebati švedski kralj. Dan ranije jednom od njih stigla je ova poruka: “Važno je. Dođi u Zagreb. Tiče se švedskog dvora.”

S Milanom Ševom, srpskim poduzetnikom i tzv. Švedskim kumom, predstavnici prijatelja švedskog monarha sastali su se u jednom japanskom restoranu u centru hrvatske metropole. Dogodilo se to u studenom prošle godine. Ševo i njegov pratitelj, Šveđanin Daniel Webb, parkirali su prvo automobil na skrivenom mjestu i izvidjeli situaciju, a potom prošli tmurnim zagrebačkim centrom. Prije ulaska u lokal Webb je fotografirao ulaz s četiri zaštitara, a snimio je, dakako, i razgovor koji se kasnije vodio za stolom.

Japanski restoran

U moderno uređenom restoranu čekali su ih Ševin hrvatski kontakt i pet nepoznatih muškaraca. Atmosfera je bila ugodna, ali pitanje je stalno visjelo u zraku. “Da prijeđemo na stvar”, izustio je elegantno, no ležerno odjeven Šveđanin, kojeg su prijatelji Carla XVI. Gustava poslali na sastanak u Zagreb, nakon što su konobari poslužili sushi. “Imamo problem kod kuće i tiče se šefa države. Mile Marković, vaš zemljak, iznio je u jednoj knjizi osobne i sramotne detalje iz čovjekova privatnog života. Prijeti da će objaviti materijal neugodan za dvor”, rekao je Šveđanin.

Društvo iz striptiz kluba

“Iako tada još nismo znali što nam je zadatak”, ispričat će kasnije Webb u knjizi “Švedski kum” istraživačkog novinara Nurija Kina, “unaprijed nam je bilo jasno da ćemo pristati. Za pomoć nas je molilo Njegovo Veličanstvo, švedski kralj. Kako smo ga mogli odbiti?” “Den motvilige monarken”, knjiga o kojoj se govorilo na ručku u Zagrebu, objavljena je u Švedskoj taj isti mjesec, a u njoj je Marković, nekadašnji vlasnik švedskih noćnih klubova i osuđivani kriminalac, opisao kraljeve razuzdane noći sa striptizetama koje je Marković dovodio u svoj klub. Tamo je prestolonasljednik zalazio prije 20 godina, a Marković, za kojeg se vjeruje da je i danas stvarni vlasnik nekih švedskih striptiz klubova, tvrdio je su ista mjesta posjećivali i šefovi organiziranog kriminala.

Titulu švedskog kuma Milan Ševo je navodno dobio u sekundi kad je na Dragana Joksovića Joksu ispaljen smrtonosni metak u Stockholmu. Kralj jugoslavenske mafije u Švedskoj, kum sinu Željka Ražnatovića Arkana, ubijen je 4. veljače 1998. godine. Ševu su tada mediji proglasili novim najmoćnijim čovjekom podzemlja.

Lista Ševinih prijatelja, ubijenih u mafijaškim obračunima ili osuđenih za teške zločine u Švedskoj, dugačka je. Još je dulji popis poznatih osoba s kojima se družio. Kad se 1999. ženio s kćeri Ratka Đokića, mediji su javili o ‘mafijaškom vjenčanju’, a policija u tajnosti fotografirala uzvanike. Njegov bliski prijatelj, ubijeni Dragan Joksović Jokso, u Švedskoj je, vjeruje se, vodio poslove za Arkana i ubijen je u ratu za prevlast nad ilegalnim tržištem cigareta. Ševin punac Ratko Đokić također je ubijen, 2003. u Stockholmu. Sam Ševo više je puta bio meta plaćenih ubojica.

Danas tvrdi da se od ženidbe 1999. bavi isključivo legalnim poslovima, no priznaje kriminalnu prošlost.

Taj 43-godišnjak bavio se kriminalom početkom 90-ih, kad se u Švedskoj dogodio nezapamćen porast broja pljački. Profesionalne pothvate kojima je policija svjedočila švedski su inspektori dotada vidjeli samo na filmovima. Policija i mediji Ševu su proglasili vođom najuspješnije pljačkaške bande u zemlji, tzv. Lige orlova. Njeni članovi upoznali su se trenirajući borilačke sportove, a ime su dobili po tetovaži orla na ramenu. Napadali su banke i vozila koja prevoze novac.

Prva pljačka u 15. godini

Ševo je o tom dijelu svoje ‘karijere’ 1995. ispričao sljedeće jednom srpskom novinaru. U intervjuu za ugašeni srpski Telegraf tada 27-godišnji Ševo rekao je da je svoju prvu banku opljačkao s 15 godina. Zadatak mu je bio da drži pištolj dok drugi pokupe novac. ‘Orlovi’ su, ispričao je Ševo, u jednoj pljački banke nosili maske s licem bivšeg ruskog predsjednika Mihaila Gorbačova. No specijalnost su im bila vozila koja prevoze novac. Ponekad bi opljačkali i dvije takve pošiljke dnevno. “Ispraznili bismo jedno vozilo ujutro, otišli kući, doručkovali i, kad bi nam naš čovjek javio da je krenulo iduće, sjeli bismo u auto i sve ponovili”, rekao je Ševo. U jednoj su godini, od 1991. do 1992., izveli 90 pljački.

No autor knjige u Beogradu se susreo s novinarom koji je napravio intervju i od njega je saznao da je na pitanja zapravo odgovarao Joksović. Ševo, tada nepoznati mladi kriminalac, samo je potvrdio da je sve u ‘intervjuu’ istina. No dobar dio članka podudara se s onim što je Ševo ispričao u knjizi, a činjenica je da se početkom 90-ih u Švedskoj događao dotad nezapamćen broj pljački.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Jutarnjeg