Poput, valjda, gotovo svih gejmera u svijetu, grafički dizajner Caspian Whistler nije uvijek rado govorio o svojoj ljubavi prema videoigrama. Njegova ih je okolina doživljavala kao odvlačitelje pozornosti - i samo to. Iako je u njima beskrajno uživao, svi su mu govorili da su negativna sila, nešto opasno i gubitak vremena. On je, međutim, znao, slutio, da su igre ipak nešto više. U želji da pronikne u njihovu srž, Whistler je pokrenuo fanzin A Profound Waste of Time (Smislen gubitak vremena). Iako očito zafrkantski, taj je naslov jedan od najboljih opisa čina igranja videoigara, a možda i umjetnosti.
Taj je zin kasnije poslužio kao inspiracija za istoimeni časopis čiji je prvi broj izašao 2017. godine, no Whistler nije htio da on počiva na gnjevu i frustraciji - temeljima mnogih kontrakulturnih zinova, pa tako i njegova, koji su izlazili nakon 2. svjetskog rata i 1960-ih godina bili osobito popularni. Iste su se te dvije emocije unazad deset i više godina infiltrirale u online diskurs o videoigrama i učinile ga nepodnošljivim. Whistler je stoga odlučio da će njegov časopis počivati na otvorenosti i ljubavi. Naravno, kada treba oprati velike gramzljive korporacije, tada je bijes više nego dobrodošao saveznik.
Ove sam se godine jedva dokopao prva dva broja A Profound Waste of Time. Treći broj izlazi krajem godine i već sam ga naručio. Časopis je sadržajno bogat, maštovito ilustriran i kreativno dizajniran. Naprosto, vidi se da mu je glavni urednik i kreativni direktor po struci grafički dizajner, a i pravi gejmer. Tekstovi autora zvuče točno onako kako moji prijatelji i ja pričamo o videoigrama. Strast iskače sa svake stranice, a o interesantnim detaljima koji znaju promaknuti mainstream publikacijama raspravlja se slobodno i nesputano. Premda su ih na prijelazu s 20. na 21. stoljeće u velikoj mjeri zamijenili blogovi i portali, časopisi, oni papirnati, obavijeni su jednom posebnom aurom i drago mi je što gejming ima svoj - koji je slučajno i jedan od najboljih koji sam ikada imao u rukama.