Masku od gaze na licu ranjene Davinije Douglass na putu do Hitne pomoći, potpuno nesvjesnu da je žrtva terorističkog napada na londonsku podzemnu željeznicu, upamtio je čitav svijet.
Prije točno pet godina Daviniji je u požaru koji je nastao nakon eksplozije bombe teško ozlijeđeno lice. No danas slike pokazuju nešto drugo zahvaljujući umješnosti plastične kirugije.
Potpuna tišina u vagonu
Liječnici su joj doslovno vratili lice, a sama kaže da su ožiljci ostali negdje drugdje, ne samo na njoj već i na ostalima preživjelim u napadu terorista.
Danas 29-godišnja Davinia prvi je put progovorila o terorističkom činu čija je žrtva i sama postala. Stajala je na korak od terorista Mohammeda Sidique Kana kad je bomba eksplodirala i izbacila vlak iz tračnica na postaji podzemne željeznice Edgware Road. Kožu na lijevoj strani lica odnijela joj je vatrena lopta koja je prošla pokraj nje.
- U trenutku kad je vlak iskočio iz tračnica razmišljala sam o tome što me čeka na poslu poslije stanke za ručak. Začula sam snažan prasak i vidjela vatrenu loptu koja se pojavila s moje lijeve strane. Zanimljivo je da je nakon eksplozije kratko zavladala potpuna tišina u podzemnoj željeznici. Ljudi su valjda bili toliko šokirani da nisu mogli ni vikati - ispričala je Davinia za jedne britanske novine.
U početku uopće nije bila svjesna koliko je teško stradala jer, kaže, nije osjećala nikakvu bol, a nije mogla dobro vidjeti ni ostale ozljedne na tijelu jer je izgubila kontaktne leće. No, ubrzo je u podzemnoj zavladala panika. Ljudi su vrištali i zapomagali. Daviniji, još uvijek nesvjesnoj ozbiljnosti ozljeda, djelatnici hitne pomoći, koja je postavila jedinicu za trijažu preko puta postaje metroa dali su masku od gaze, na kojoj su izrezali otvore za oči, nos i usta. Maska je štitila otvorene rane od opeklina. Zatim ju je bivši vatrogasac Paul Dadge otpratio do obližnjeg hotela Hilton u kojem je organiziran hitni prijem stradalih u napadu.
Ipak se vozi podzemnom
Bila je uvjerena da će ožiljke na licu nositi cijeli život.
- Pokušala sam, dok sam se liječila u bolnici Chelsea i Westminster, svladati taj strah od budućnosti, i to ne samo zbog ožiljaka na licu. Noću je bilo najgore. Nisam mogla spavati i neprekidno sam razmišlja o tome što mi nosi budućnost. Hoću li se ikad više voziti metroom? Pomagali su mi savjetnici koji se bave PTSP-om, ali sve je to bilo nedovoljno - kaže Davinia. Danas, naglašava, više nema ožiljke na licu, ali ta je nesreća zauvijek ostavila traume na svima koji su to proživjeli.
‘Nismo mađioničari’
- Mi nismo mađioničari, ali radimo sve što možemo da maksimalno pomognemo našim bolesnicima. Puno ovisi i osobama koje su opečene jer kod nekih opekline zacijele lakše i bolje, a kod nekih teže - kaže dr. Greg Williams, glavni kirurg u Davinijinu liječenju koji je očito vrlo uspješno obavio svoj dio posla, o čemu svjedoče fotografije te zgodne mlade žene.
Ona se prošle godine, na Valentinovo, udala za dugogodišnjeg dečka Eirka Douglassa. Na posao opet ide podzemnom željeznicom. Zalaže se i za uvođenje stalnog radnog mjesta psihologa u bolnici u kojoj je liječena, jer želi da svi kojima ikada zatreba dobiju sveobuhvatnu pomoć.
Za rekonstrukcije su nužne godine
- Obnova kože nakon trauma vrlo je zahtjevna. Primjerice, za dobru rekonstrukciju lica nužna je koža pune debljine. Zato se obično uzima ona iznad ključne kosti ili iza uha kako bi i bojom bila što sličnija koži lica - kaže prof. dr. Zdenko Stanec, pročelnik Klinike za plastičnu, rekonstrukcijsku i estetsku kirurgiju u KB-u Dubrava.
Presađivanje kože s mišićem
Dodaje da je ponekad, kada su uništeni mišići lica, nužno presaditi kožu s mišićem jer u suprotnom se narušava mimika. Za nadomjestak kože usnice, primjerice, uzima se koža s unutrašnje strane usne šupljine. - Nedavno smo imali pacijenta kojem je bila opečena donja strana lica i vrat. Opekline su zarasle, no ostali su ožiljci. Najgore je bilo što mu je koža vrata zatezala bradu pa pacijent nije mogao ispraviti glavu. Morao ju je držati pognutu prema vratu - govori prof. dr. Stanec. Kroz nekoliko operacija uz prijenos kože s lopatice pacijentu rekonstruiran cijeli vrat.
Nema predviđanja
- Zadovljan svojim izgledom, ali prije svega činjenicom da u potpunosti može micati glavu kao i prije nesreće - ističe prof. dr. Stanec i dodaje: - Ponekad prođe i nekoliko godina i obavi se više operacija dok se ne postigne željeni cilj.
Na čestim operacijama u KB-u Dubrava je i vatrogasac Frane Lučić, jedini preživjeli iz kornatske tragedije, kojem liječnici, osim na šakama, rade i na licu. Prof. dr. Stanec naglašava da ponekad nakon operacije dio presađene kože propadne pa se postupak mora ponavljati. To dakako usporava ukupni oporavak, a kako će on teći ne može se predvidjeti. No, dodaje da se uz strpljenje liječnika i pacijenta može postići mnogo.